REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3801/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja S. E. d.o.o., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu N. i p. d.o.o., iz Z., protiv ovršenika Ž. K., iz N., OIB …, koga zastupa punomoćnica M. Ć., odvjetnica u N., radi odgode i utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda Zagrebu, poslovni broj Gž Ovr-976/2022-2 od 10. siječnja 2023., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovr-2/2021-9 od 2. lipnja 2022., u sjednici održanoj 14. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je proglasio nedopuštenom ovrhu pljenidbom i prijenosom plaće ovršenika temeljenu na izvatku iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, povodom zahtjeva ovrhovoditelja za pljenidbu i prijenos plaće ovršenika upućenog poslodavcu ovršenika N. d.o.o.
2. Ovrhovoditelj je protiv navedenog rješenja podnio prijedlog za dopuštenje revizije uz prijedlog da se dopusti revizija protiv navedene presude.
3. Ovršenik nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje presude.
4. Prijedlog nije osnovan.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
6. Ovrhovoditelj je postavio sljedeća pitanja:
a) „ Jesu li dopušteni pljenidba i prijenos stalnog novčanog primanja ovršenika na temelju isprave koja nema značaj rješenja o ovrsi kojim se ovršenikovu dužniku zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, odnosno koja nema značaj zapljene po pristanku dužnika?“
b) „Ukoliko nisu dopuštena pljenidba i prijenos stalnog novčanog primanja ovršenika na temelju isprave koja nema značaj rješenja o ovrsi kojim se ovršenikovu dužniku zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, odnosno koja nema značaj zapljene po pristanku dužnika, a ovršenikov dužnik nije niti postupio po takvoj ispravi u odnosu na stalno novčano primanje ovršenika, da li ovršenik u tom slučaju ima pravni interes od suda tražiti proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim?“
7. U predmetnom postupku ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje nedopuštenom ovrhe pljenidbom i prijenosom plaće ovršenika temeljem izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja navodeći da je ovrhovoditelj ovrhu zatražio na temelju izvatka iz poslovnih knjiga, koja isprava ne predstavlja ovršnu ispravu, radi čega ovrhovoditelj nije imao pravni osnov pokrenuti ovrhu na plaći ovršenika, radi čega je predložio da se njegov prijedlog usvoji i navedena ovrha proglasi nedopuštenom, to tim više što se zahtjev ovrhovoditelja još uvijek nalazi evidentiran u redoslijedu naplate na teret plaće ovršenika kod poslodavca ovršenika.
8. Budući da ovrha na plaći ovršenika nije pokrenuta na temelju valjanog pravnog osnova, na temelju izvatka iz poslovnih knjiga koji ne predstavlja ovršnu ispravu, nižestupanjski su sudovi ocijenili osnovanim zahtjev ovršenika da se ovrha na temelju navedenog osnova proglasi nedopuštenom. To tim više što je ovršenik, s obzirom na činjenicu da je potraživanje i dalje evidentirano u redoslijedu naplate na teret ovršenikove plaće, u stanju neizvjesnosti hoće li se i kada provesti „krnja“ ovrha pa stoga ima pravni interes da takva nesigurnost prestane.
9. Predlagatelj u odnosu na postavljena pitanja kao razloge iznosi odluku Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4254/2019 od 5. studenoga 2020., koja ne predstavlja odgovarajući razlog jer je u tom predmetu odbačena tužba na isplatu zbog nedostatka pravnog interesa jer je raspolagao ovršnom ispravom; zatim odluku Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-389/2019-2 od 30. svibnja 2019., koja također ne predstavlja odgovarajući razlog jer je u tom predmetu odbačena tužba radi utvrđenja da ovrha nije dopuštena jer tužiteljica podnijela tužbu a da nije od strane ovršnog suda upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom niti je podnijela pravni lijek protiv rješenja o ovrsi te na rješenje Županijskog suda u Bjelovaru Gž Ovr-8/2021-2 od 22. siječnja 2021. koje također ne predstavlja odgovarajući razlog jer je u tom postupku odbijen prijedlog za obustavu ovrhe iz razloga što ovršenik nije ovlašten za podnošenje takvog prijedloga jer ga može podnijeti samo novi ovršenik a podnositelj prijedloga to nije.
10. Budući da niti jedna od odluka na koje se predlagatelj poziva ne predstavlja razlog u smislu u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, to je na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 14. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
