Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-578/2024-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Z. iz Z., OIB:…, koju zastupa N. K. C., odvjetnica iz S. protiv tuženika 1. N. K., OIB:…, S., 2. J. M., OIB:…, S., i 3. M. K., OIB:…, S., radi utvrđenja da oporuka nije istinita i pravovaljana, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-545/2021-52 od 11. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice i tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-545/2021-52 od 11. siječnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da pisana oporuka pred svjedocima ostavitelja V. K. (N.), od 7. studenog 2010. nije istinita i pravovaljana.

2. U točki II izreke naloženo je tuženicima da tužiteljici naknade parnični trošak u iznosu od 2.196,19 eur sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

3. Protiv te presude žale se tužiteljica i tuženici.

4. Tužiteljica presudu pobija u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava.

5. U žalbi navodi da sud prvog stupnja nije pravilno obračunao troškove parničnog postupka jer tužiteljici nije dosudio trošak predujma grafološkog vještačenja u iznosu od 132,73 eur, već samo u iznosu od 464,53 eur.

6. Predlaže u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja preinačiti shodno navodima žalbe te tuženike obvezati na naknadu troškova žalbe.

7. Tuženici presudu pobijaju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) nalaze u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer prvostupanjski sud nije postavljao pitanja vještaku na okolnosti prigovora istaknutog u odgovoru na tužbu. Također da je sud postupio protivno odredbi čl. 5., čl. 297. st. 3. i čl. 302. st. 2. ZPP-a jer nije pozvao vještaka na raspravu radi saslušanja o spornim pitanjima u njegovu nalazu i mišljenju. Smatraju da je sud prvog stupnja bio dužan provesti dokaz saslušanjem vještaka na ročištu za glavnu raspravu kako bi se postavljanjem pitanja vještaku otklonili prigovori tuženika istaknuti još u odgovoru na tužbu. Navode da je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo kako je vrlo vjerojatno gotovo sigurno da sporni potpis nije pisan rukom pok. V. K. te je istaknuo kako postoje sličnosti spornog potpisa sa njegovim nespornim potpisima koje su utvrđene u općem, grafičkom izgledu nadoda prezimena i nagibu grafema u odnosu na liniju pisanja (desni), te način oblikovanja (varijacije) slova "K" te jedne varijacije slova "k", a da su razlike utvrđene u ritmu i dinamici pisanja, načinu povezivanja grafema unutar teksta potpisa te načinu definiranja (strukturi poteza) slova "K" i slova "e" međutim, na taj način vještak nije odgovorio na prigovore tuženika iz odgovora na tužbu i objasnio zbog čega prihvaća navode iz tužbe a ne navode iz odgovora na tužbu, pa je stoga prvostupanjski sud bio dužan izvesti dokaz saslušanjem navedenog vještaka na ročištu za glavnu raspravu. Na opisani način da je počinjena i bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer tuženicima nije dana mogućnost da raspravljaju pred sudom. Uz navedeno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a nalaze u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer prvostupanjski sud nije postavljanjem pitanja vještaku otklonio prigovore tuženika istaknute u odgovoru na tužbu. Navode da je sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužiteljice jer je smatra da je izvođenje tog dokaza suvišno i nepotrebno, dok o potrebi saslušanja tuženika nije se očitovao. Tuženici smatraju da je saslušanje tužiteljice i tuženika nužno i potrebno, a kako bi se utvrdile sve okolnosti oko sastava sporne oporuke, razloga zbog kojih je tužiteljica posumnjala u istinitost i pravovaljanost iste, te sadržaj predmetne oporuke, a osobito stoga što je oporuka sastavljena 10 godina prije smrti ostavitelja.

9. Predlažu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

10. Tužiteljica u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da stranke u ovom postupku nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, pa tako nije bilo ni potrebe provoditi njezino usmeno saslušanje. Navodi da tuženici nisu pristupili na ročište od 5. prosinca 2023. na koje su bili pozvani radi saslušanja, svoj nedolazak nisu ispričali, pa su time izgubili pravo na provođenje dokaza njihovih saslušanjem. Osim toga da saslušanje stranka nije bilo potrebno obzirom na iskaze svjedoka B. S. i G. S. iz čijih iskaza proizlazi da oporučitelj nije izjavio u njihovoj prisutnosti da je to njegova oporuka i nije oporuku pred njima potpisao.

11. Predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u tom podnesku.

12. Žalbe nisu osnovane.

13. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, tako da je presudu moguće ispitati.

14. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer tuženici nisu onemogućeni u raspravljanju pred sudom. Time što sud nije saslušao stranke na ročištu sa kojeg su izostali tuženici iako su prethodno bili uredno pozvani i upozoreni da će se provesti dokaz saslušanjem stranaka, nisu tuženici onemogućeni u raspravljanju. Neosnovane su tvrdnje tuženika da je sud prvog stupnja odbio njihov prijedlog da se izvede dokaz saslušanjem tuženika, jer tuženici tijekom postupka taj dokaz nisu ni predložili, već je tužiteljica predložila provođenje dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka.

15. Međutim, sve da je i odbijen prijedlog tuženika za njihovo saslušanje, niti time im ne bi bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom, jer je pravo (i obveza) stranke da u parnici iznose tvrdnje i predlaže dokaze (čl. 219. st. 1. ZPP-a) i na taj način ostvaruje pravo raspravljanja pred sudom. S druge strane (u pravilu) prvostupanjski sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), te prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje o tome koje će od činjenica uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a).

16. Također činjenica da u postupku pred sudom prvog stupnja nije proveden dokaz saslušanjem stranaka ne znači da je tuženicima onemogućeno raspravljanje. U smislu odredbe čl. 264. ZPP-a činjenice važne za odluku mogu se utvrđivati i saslušanjem stranaka. Dakle, dokaz saslušanjem stranaka ne mora se provesti u svakom parničnom postupku, već se taj dokaz provodi kad neka od stranaka predloži i ako je potrebno za utvrđivanje važnih pravno relevantnih činjenica.

17. Konačno, prema odredbi čl. 343. st. 3. ZPP-a sud je vezan za svoje rješenje ako se ono ne odnosi na upravljanje postupkom, pa kako je ovdje riječ o rješenju o u uspostavljanju postupkom, okolnost da je prvostupanjski sud odredio provođenje dokaza saslušanjem stranaka, a nakon toga ocijenio da izvođenje tog dokaza nije potrebno ne znači da je stranka onemogućena u raspravljanju.

18. Nadalje, odredbom čl. 260. st. 1. ZPP-a propisano je da će sud odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno i prije rasprave.

19. Dakle, vještak svoj nalaz i mišljenje daje usmeno na raspravi, a može dati i pismeno prije rasprave.

20. Navedena odredba je u skladu sa načelom neposrednosti o kojem govori čl. 4. ZPP-a po kojem sud u pravilu odlučuje na temelju usmene, neposredne i javne rasprave. Da se vještaci usmeno saslušavaju na glavnoj raspravi proizlazi iz odredbe čl. 302. ZPP-a prema kojoj nakon što predsjednik vijeća završi sa saslušanjem vještaka, vještaku mogu po njegovom odobrenju stranke neposredno postavljati pitanja.

21. Međutim, kada stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka propust suda da pozove vještaka da svoj nalaz i mišljenje da i usmeno na raspravi ne predstavlja bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a koja bi mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. Tuženici tijekom prvostupanjskog postupka nisu istakli ni jednu primjedbu na nalaz i mišljenje vještaka. Takvu primjedbu ne predstavlja ni odgovor na tužbu, obzirom na njegov sadržaj iz kojeg proizlazi da tuženici, osim osporavanja navoda tužbe i navođenja da su svjedoci oporuke G. S. i B. S., ne navode ništa određeno, a takvi navodi nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje kao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

22. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

23. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica upućena u parnicu rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, broj O-2238/2020 od 19. travnja 2021. radi osporavanja istinitosti i valjanosti oporuke od 7. studenog 2010.,

- da je oporukom od 7. studenog 2010. oporučitelj raspolagao svojom imovinom na način da je “malu kuću u dvorištu i vrt ostavio svojoj pastorci J. M., a sinu N. K. ostalu pokretnu i nepokretnu imovinu, dok njihovoj majci M. K. doživotno pravo živjeti u kući”, a što je vidljivo iz samog teksta oporuke koja se nalazi u spisu iza lista 108, te na listu 21 i 22 spisa O-2238/20,

- da je temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka za rukopise i dokumente M. K. od 4. siječnja 2023., kojeg sud prihvaća kao stručnog i objektivnog, utvrđeno da sporan potpis na oporuci vrlo vjerojatno nije napisan rukom K. V. (V.),

- da je vještak M. K. u dopuni nalaza i mišljenja od 16. svibnja 2023., a nakon uvida u izvornik oporuke od 7. studenog 2010. koja počinje riječima "ja V. K. rođ.. iz ….pri punoj svijesti…." a proglašena po javnoj bilježnici G. F. iz S., 28. rujna 2022. utvrdio da sporan potpis na oporuci vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nije napisan rukom K. V. (V.),

- da su svjedoci B. i G. S., a koji su navedeni ispod teksta oporuke, u bitnome iskazali da su jedne zgode pok. V., supruga M. i njezina kćer J. došli k njima u vikendicu koja se nalazi preko puta kuće obitelji K. s nekim papirom, da je iz teksta proizlazilo da kuću dobiva J., no oboje su naveli da tom prilikom V. ništa nije potpisivao niti se sjećaju da je na papiru pisao naslov "oporuka".

24. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev, pozivom na odredbu iz čl. 31. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje ZN) ocijenivši da predmetna oporuka nije valjana jer nije napravljena u obliku utvrđenom zakonom budući da oporučitelj sada pok. V. K. nije pred dvoje svjedoka oporuke izjavio da je to njegova oporuka i da ju je pred njima potpisao, a da je provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za rukopise M. K. sa stupnjem vjerojatnosti, gotovo sigurno utvrđeno da sporni potpis oporučitelja na oporuci od 7. studenog 2010. vjerojatno, gotovo sigurno nije potpis pokojnog oporučitelja.

25. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu.

26. Naime, prema odredbi čl. 29. st. 1. ZN-a valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.

27. Prema odredbi čl. 31. st. 1. ZN-a oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati.

28. Imajući u vidu činjenična utvrđenja suda prvog stupnja da su svjedoci B. S. i G. S. bili istodobno nazočni kada su k njima nenajavljeno s nekim papirom došli V. K., M. i J., da je B. S. pročitao naglas tekst iz kojeg je proizlazilo da V. ostavlja J. kuću, odnosno da je suglasan da se kuća prepiše na J., da je nakon toga B. S. prvi potpisao, a potom njegova supruga G. S. dok V. K. tom prilikom ništa nije potpisivao pred njima, te imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka M. K. iz kojeg proizlazi da potpis "K. V. " koji se nalazi ispod teksta oporuke od 7. studenog 2010. vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nije napisan rukom K. V. (V.), pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da oporuka od 7. studenog 2010. nije valjana.

29. Pri tome se navodi da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je komparacijom potpisa "K. V." koji se nalazi ispod teksta izvornika oporuke od 7. studenog 2010. koja počinje riječima " ja V. K. rođ.. iz …. pri punoj svijesti….", sa dostavljenim nespornim potpisima K. V. (V.), vještak je utvrdio sličnosti i razlike. Sličnosti su utvrđene u općem grafičkom izgledu --- nadoda prezimena i nagibu grafema u odnosu na liniju pisanja (desni), te način oblikovanja (varijacije) slova: "K", (općem, grafičkom obliku), te jedne varijacije slova "k" . Razlike su utvrđene u ritmu i dinamici pisanja (sporan potpis je definirani nešto dinamičnijim potezima u odnosu na nesporne potpise), načinu povezivanja grafema unutar teksta potpisa, te načinu definiranja (strukturi poteza) slova – "K" (razlika je u dužni pred – poteza i završenog poteza slova), načinu definiranja slova – "e". Utvrđene razlike sadrže elemente rukopisa koje su strukturalne naravi, koje nastaju kao rezultat spontanog i prirodnog reda poteza skriptera nespornih potpisa u odnosu na iste elemente rukopisa u spornim potpisima. To se posebno odnosi na način definiranja početnog i završnog poteza slova "K", s obzirom da se to odnosi na sve nesporne potpise imenovane osobe nastale u razdoblju između 1985.-2014. Prema tome rezultati vještačenja, broj i kvaliteta utvrđenih razlika upućuju na zaključak da gore navedeni sporan potpis vrlo vjerojatno-gotovo sigurno nije napisan rukom V. K. (V.).

30. Na tvrdnje tuženika valja odgovoriti da u situaciji kada su provedena dva grafološka vještačenja i niti jednim nalazom nije isključena mogućnost da potpis na oporuci od 7. studenog 2010. ne bi bio ostaviteljev, već je utvrđena izrazita vjerojatnost da ostavitelj nije bio potpisnik oporuke, onda se praktički može smatrati gotovo dokazanim da potpis na oporuci od 7. studenog 2010. nije potpis pok. V. (V. K.).

31. Stoga je sud prvog stupnja, pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 31. st. 1. ZN-a kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

32. Završno treba navesti da je tužiteljica na ime predujma za troškove grafološkog vještačenja uplatila iznos od 2.500,00 kn (331,80 eur), dodatno iznos od 1.000,0 kn (132,72 eur), budući je račun vještaka iznosio 3.500,00 kn (464,52 eur). Naknadno je tužiteljica na ime troškova vještačenja uplatila daljnji iznos od 330,00 eur, što znači da je ukupno na ime troška grafološkog vještačenja uplatila iznos od 794,53 eur (464,53 eur + 330,00 eur) a koji iznos je prvostupanjski sud i dosudio tužiteljici na ime troška vještačenja. Stoga žalba tužiteljice u odnosu na odbijajući dio zahtjeva za naknadu parničnog troška nije osnovana.

33. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužiteljice i tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u izreci ove presude, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

34. Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP-a.

U Rijeci 14. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan v.r.