REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-2352/2023-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske ceste d.o.o., Z., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Z., radi inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-38/22-10 od 8. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-38/22-10 od 8. ožujka 2023.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-050-02/21-01/25, URBROJ: 443-01-18-21-2 od 26. studenog 2021., kojim se odbija prigovor tužitelja na Odgovor rudarskog inspektora – samostalnog izvršitelja u V., Službe nadzora u području rudarstva, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Središnjeg ureda, Državnog inspektorata, KLASA: 310-09/21-05/1, URBROJ: 443-01-12-01-21- 14 od 27. rujna 2021. (dalje u tekstu: Odgovor rudarskog inspektora). Iz navedenog Odgovora proizlazi da je inspekcijskim nadzorom rudarskog inspektora utvrđeno da trgovačko društvo K. G. d.o.o., G. J., u razdoblju od situacijske karte od veljače 2008. do inspekcijskog nadzora nije obavljalo rudarske radove na dijelu terena gdje je formirano klizište, odnosno inspekcijskim nadzorom je utvrđeno da formiranje klizišta na lokalitetu Ž., sjeverozapadno od eksploatacijskog polja G., nije uzrokovano izvođenjem rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevni kamen, te da nisu utvrđene povrede odredaba Zakona o rudarstvu ("Narodne novine", broj: 56/13., 52/18., 115/18. i 98/19.).
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitnih povreda postupaka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, ističe da je uz tužbu dostavio mišljenje trgovačkog društva G. d.o.o., koji se bavi geomehaničkim ispitivanjem, odnosno utjecajem mehanika tla na tlo, kao i procjenom utjecaja ljudskog djelovanja na tlo. Također je dostavio sudu zapisnik inspektora za ceste u kojem je jasno utvrđeno da je klizište započelo na području kamenoloma. Predmetno mišljenje i zapisnik sud nije cijenio, jer je smatrao da istima nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje od rudarskog inspektora. S druge strane, sud je u cijelosti zanemario zapisnik cestovnog inspektora koji predstavlja javnu ispravu, a činjenice utvrđene tim zapisnikom su preasumptio iuris. Ističe kako sud nema stručnog znanja o geotehnici, slijedom čega osporavanje nalaza i mišljenja G. d.o.o. o mjestu i uzroku nastanka erozija, a to je kamenolom, sud može osporiti samo vještačenjem koje nije provedeno niti u postupku inspekcije niti u postupku pred sudom. Uvažavajući izloženo, proizlazi da utvrđenje suda nije utemeljeno na zakonom predviđenim dokazima, već na arbitrarnom postupanju, čime je počinjena bitna povreda postupka. Pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi u tomu što je sud prihvatio pravno stajalište rudarskog inspektora da isti nije ovlašten postupati zbog štetnih utjecaja kamenoloma na okolno područje, odnosno na bilo što izvan kamenoloma ili uz kamenolom ili na granicama kamenoloma, a uzrok erozije je kamenolom. Ovakvo pravno stajalište rudarskog inspektora, koje sud potvrđuje, protivno je najvišim vrednotama ustavnog poretka, i to poštivanju ljudskih prava i sloboda i prava na život. Iz osporene presude također proizlazi da se utvrđivanje nastanka otpada, vrste otpada i zbrinjavanja otpada koji nastaje rudarskom djelatnosti – kamenolom – utvrđuje izjavom inspektora, a ne na temelju evidencija koje je ovlaštenik kamenoloma dužan voditi i na temelju kojih evidencija je rudarski inspektor dužan utvrditi vrstu, količinu otpada i način zbrinjavanja otpada. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika te predmet vratiti rudarskoj inspekciji s uputom da su dužni utvrditi uzrok erozije, a sukladno utvrđenom naložiti trajnu sanaciju predmetnog područja ovlašteniku kamenoloma, kao i poduzimanje mjera za otklanjanje nepravilnosti koje su dovele do erozije tla.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno i mjerodavno materijalno pravo. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, iz dokaznog postupka proizlazi da rudarski inspektor tijekom provedenog nadzora nije utvrdio povredu odredaba Zakona o rudarstvu, čiju je primjenu ovlašten nadzirati sukladno djelokrugu poslova propisanih odredbom članka 17. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. i 117/21. – dalje u tekstu: ZDI), a o čemu je tužitelj obaviješten Odgovorom rudarskog inspektora temeljem članka 58. stavka 3. ZDI-a.
8. Pritom je, obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski sud pravilno uputio na obrazloženje osporenog rješenja, uvažavajući činjenicu da je već tuženik dao detaljnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio ocjenjujući da rudarski inspektor nije povrijedio zakon time što je, nakon provedenog inspekcijskog nadzora, zaključio da formiranje predmetnog klizišta nije uzrokovano izvođenjem rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena, a koje razloge je, zbog nepotrebnog ponavljanja, osnovano prihvatio prvostupanjski sud, kao što ih prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na dokazima koji prileže svezu spisa te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba materijalnog prava primijenjenog u postupku.
9. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni navodi, kojima tužitelj inzistira na uvažavanju Geotehničkog mišljenja izrađenog po G. d.o.o. od listopada 2021., kao i zapisnika inspektora za ceste od 12. siječnja 2020., smatrajući ih relevantnim za donošenje odluke u ovoj stvari, iako iz navedenih dokaza, osim činjenice da je aktiviranjem klizišta došlo do zatrpavanja dijela javne ceste te da je potrebno provesti sanaciju državne ceste DC 74 zahvaćene klizištem, ne proizlazi da je utvrđen odnosno da bi uopće bio utvrđivan uzrok klizišta, na koju okolnost se osvrnuo i tuženik u odgovoru na tužbu. Osim toga, iz navedenih dokaza proizlazi da je stanje na terenu utvrđeno prvenstveno vizualnim pregledom (stručnjaci tvrtke G. d.o.o.) odnosno neposrednim opažanjem inspektora za ceste, te da tom prilikom nisu korišteni dokumenti kojima su utvrđene granice predmetnog eksploatacijskog polja i odobreno izvođenje rudarskih radova na istom (rješenje o smanjenju eksploatacijskog polja od 15. ožujka 2011., ugovor o koncesiji za eksploataciju tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju G. od 17. veljače 2012., glavni rudarski projekt, dopunski rudarski projekt, situacijske karte, knjiga rudarskog nadzora i dr.), temeljem koje dokumentacije je rudarski inspektor utvrdio da se rudarski radovi nisu obavljali na dijelu terena na kojem je formirano klizište te da eksploatacija nije bila ni projektirana na tom dijelu, a što sve ukazuje na neosnovanost prigovora tužitelja s tim u vezi.
10. Stoga, a imajući u vidu da je rudarski inspektor provedenim inspekcijskim nadzorom (uvidom u relevantnu tehničku dokumentaciju i očevidom) utvrdio da se rudarski radovi na eksploatacijskom polju G. obavljaju u skladu sa ishođenim odobrenjima te da se klizište nalazi u cijelosti izvan granica odobrenog eksploatacijskog polja, što nije dovedeno u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, a uvažavajući i činjenicu da rudarski inspektor nije ovlašten vršiti nadzor izvan granica svojih zakonom propisanih ovlasti, ovaj Sud nalazi neosnovanim žalbene prigovore kojima tužitelj inzistira na daljnjem postupanju rudarskog inspektora u ovoj stvari. Kod toga, Sud nalazi potrebnim dodatno uputiti na dio odgovora na tužbu tuženika, prema kojem je tijekom nadzora rudarski inspektor utvrdio da se na lokalitetu pored klizišta nalazi odlagalište otpada kojim gospodari trgovačko društvo K. d.o.o. K., što ukazuje da se ovdje eventualno radi o stvari iz nadležnosti inspekcije zaštite okoliša (članak 26. ZDI-a), koja je ovlaštena provoditi nadzor nad primjenom propisa o gospodarenju otpadom i poduzimati odgovarajuće mjere po toj osnovi.
11. Kako, dakle, tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog stanja, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredba članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 14. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
