Poslovni broj: Usž-1357/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. B. d.o.o., Z., zastupanog po opunomoćeniku B. I., odvjetniku u S., protiv Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo, S., radi izvršenja presude, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 Usi-12/23-4 od 25. siječnja 2024., na sjednici održanoj 14. svibnja 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 Usi-12/23-4 od 25. siječnja 2024
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za izvršenje presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsIjn-27/2017-24 od 30. srpnja 2018. godine.
2. Protiv osporenog rješenja tužitelj je podnio žalbu jer smatra da navedena prvostupanjska presuda nije u cijelosti izvršena. Tom presudom poništeno je rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, KLASA; UP/II-342- 22/17-05/12, URBROJ: 530-03-2-1-17-1 od 24. travnja 2017. i predmet vraćen tom tijelu na ponovni postupak. Postupajući po toj presudi, nadležno ministarstvo je donijelo rješenje od 4. lipnja 2019., kojim je obustavljen postupak upravnog nadzora postupka dodjele koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra plaže na dijelu k.o. B., predio Z. r.. Međutim, pogrešan je zaključak da je obustavljanjem upravnog nadzora od strane drugostupanjskog tijela, u cijelosti postupljeno po predmetnoj prvostupanjskoj presudi od 30. srpnja 2018. godine. Naime, ta presuda je izazvala pravni učinak i u odnosu na ovdje predloženika izvršenja, S.-d. županiju, a ne samo u odnosu na drugostupanjsko tijelo, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. Predmetna presuda vratila je na snagu Odluku o davanju koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja plaže na dijelu k.o. B. od 18. travnja 2017., a koja Odluka je bila poništena navedenim rješenjem ministarstva od 24. travnja 2017. godine. Iz navedenog, proizlazi kako je predmetna prvostupanjska presuda, čije izvršenje se traži u ovom postupku, proizvela pravni učinak i stvorila obvezu i na strani predloženika, bez obzira na to što isti nije bio tuženik u upravnom sporu. Rješenje od 24. travnja 2017. nije doneseno postupanjem po žalbi, koja bi imala odgodni učinak, već je doneseno u postupku upravnog nadzora, koji postupak sam po sebi nema odgodni učinak. Iz navedenog proizlazi da je, donošenjem prvostupanjske presude od 30. srpnja 2018., uklonjen odgodni učinak koje je proizvelo rješenje ministarstva od 24. srpnja 2017., bez obzira na to što je predmet vraćen tom tijelu na ponovni postupak. Nastavno na naprijed navedeno, donošenjem prvostupanjske presude S.-d. županija je automatski i bez odgode stavljena u situaciju iz članka 36. stavka 4. Zakona o koncesijama, kojom je propisano da odluku o davanju koncesije, s preslikom zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda, davatelj koncesije dostavlja svakom ponuditelju bez odgode osobnom dostavom. Nadalje, tužitelj drži da u smislu odredbe članka 81. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 27/17., 110/21., dalje: ZUS), nije nužno da tijelo nadležno za izvršenje presude ujedno bude i tuženik u postupku. S obzirom da je prvostupanjska presuda od 30. srpnja 2018. proizvela izravan učinak, odnosno obvezu prema S.-d. županiji, proizlazi da je ona upravno tijelo nadležno za izvršenje, u smislu članka 81. stavka 1. ZUS-a. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže poništiti osporeno rješenje i usvojiti zahtjev za izvršenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Odredbom članka 81. stavka 6. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbiti zahtjev za izvršenje ako je presuda izvršena prije donošenja odluke o zahtjevu, ako je zahtjev upravljen prema tijelu koje nije obveznik izvršenja presude te ako je zahtjev neosnovan iz drugih razloga.
5. Ocjenjujući zakonitost rješenja prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, ovaj Sud nalazi da je, temeljem citirane zakonske odredbe, prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev za izvršenje presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsIjn-27/2017-24 od 30. srpnja 2018., kojom je poništeno rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske od 24. travnja 2017. i predmet vraćen tom tijelu na ponovni postupak. Navedenim rješenjem Ministarstva, donesenim u postupku upravnog nadzora, poništena je odluka Županijske skupštine S.-d. županije o davanju koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja plaže na dijelu k.o. B., predio Z. r., Općina B. i obustavljen postupak dodjele koncesije.
6. U izvršenju navedene presude, nadležno Ministarstvo je donijelo rješenje, KLASA: UP/II-342-22/17-05/12, URBROJ: 530-03-1-1-1-19-18 od 4. lipnja 2019., kojim je obustavilo postupak upravnog nadzora postupka dodjele predmetne koncesije i time postupilo sukladno uputi prvostupanjskog suda, prema kojoj je, u ponovnom postupku, bilo dužno odlučiti o daljnjem tijeku postupka upravnog nadzora, vodeći računa o odredbi članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09.), koja propisuje da kad se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka, rješenjem će se obustaviti postupak. Dakle, novo rješenje u postupku upravnog nadzora povodom provedenog postupka dodjele koncesije doneseno je u ponovnom postupku, kako je i naloženo izrekom prvostupanjske presude, dakle, u izvršenju sudske presude.
7. Prvostupanjskom presudom, čije se izvršenje ovdje traži, nije odlučeno o pravu tužitelja na dodjelu koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja, dakle o pravu koje bi se moglo izvršavati prema pravilima kojima je uređeno izvršenje u upravnom postupku, kako je to propisano stavkom 4. članka 81. ZUS-a.
8. Naime, postupak dodjele koncesije i postupak upravnog nadzora postupka dodjele koncesije su dva samostalna upravna postupka. Iz navedenog razloga, žalbeni prigovori tužitelja, da davatelj koncesije nije postupio u smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o koncesijama, nisu od utjecaja na rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari jer se odnose na postupak dodjele koncesije, a ne na postupak upravnog nadzora dodjele koncesije, slijedom čega proizlazi da je u konkretnoj upravnoj stvari, presuda izvršena prije donošenja odluke o zahtjevu, kao i da je zahtjev upravljen prema tijelu koje nije obveznik izvršenja presude.
9. Kraj takvog stanja stvari, valjalo je odbiti žalbu i osporeno prvostupanjsko rješenje ocijeniti zakonitim.
10. S obzirom na navedeno, temeljem članka 74. stavka 1. i članka 67. stavka 3.
ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 14. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
