Poslovni broj: Usž-2573/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. D. d.o.o., O., kojeg zastupa opunomoćenik D. H., odvjetnik iz O., protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, P1 ., radi uklanjanja protupravno postavljenog bankomata, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 UsI- 119/2023-5 od 21. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 UsI-119/2023-5 od 21. travnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-08/22-01/56, URBROJ: 2163-18-09/4-22-02 od 12. prosinca 2022., kojim se odbija žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja komunalnog redara Upravnog odjela za komunalni sustav Grada P2 ., Odsjeka za komunalno i prometno redarstvo, Odjeljka za komunalno redarstvo, KLASA: UP/I-363-04/22-01/19, URBROJ: 2163-06-05/30-22-5 od 14. rujna 2022. Potonjim rješenjem se tužitelju, kao zakupoprimcu dijela pročelja poslovnog prostora čestice označene s k.č. 245 k.o. P2 ., u P ., naređuje uklanjanje bankomata s dijela pročelja navedene čestice odnosno s vanjskog dijela zgrade okrenute prema ulici, pod prijetnjom prisilnog izvršenja tog rješenja.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da je bankomat u cijelosti postavljen u skladu s apsolutno svim zahtjevima sadržanim u Općim kriterijima za ugradnju bankomata u zaštićenim povijesnim jezgrama izdanim od Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, KLASA: 612-08/19-01- 1701, URBROJ: 532-04-02/1-19-1 od 18. lipnja 2019. Naglašava da je predmetni bankomat postavljen u već postojeći otvor, slijedom čega prilikom postavljanja istog nisu izvršeni nikakvi građevinski radovi pa, stoga, smatra da za takvo što niti ne treba posebna suglasnost Konzervatorskog odjela, jer Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisuje da je suglasnost nužna samo za izvođenje građevinskih radova. Utvrđenje tuženika, prema kojem je postavljanje bankomata obuhvaćeno općenitom definicijom radnji koje bi mogle narušiti cjelovitost ili prouzročiti promjene na nepokretnom kulturnom dobru, smatra osobnim mišljenjem tuženika kojim se generalizira postavljanje svih bankomata, a koje mišljenje se ne može primijeniti u ovom slučaju. Nadalje, drži nezakonitom primjenu propisa na kojima se temelji pobijano rješenje, odnosno zabrana postavljanja bankomata, ovdje članak 12. stavak 3. Odluke o komunalnom redu Grada Poreča-Parenzo ("Službeni glasnik Grada Poreča-Parenzo", broj: 22/19. i 16/20. – dalje u tekstu: Odluka o komunalnom redu), a što nastavno obrazlaže detaljnijim razlozima. Pritom upire i na članak 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, zaključujući da obveza ishođenja odobrenja nadležnog tijela odnosno nadležnog konzervatorskog odjela za postojeće bankomate, kako je to naloženo odredbama Odluke o komunalnom redu, nije zakonita jer postavljanje bankomata ne predstavlja radove kakve ima u vidu članak 61.b stavak 4. citiranog Zakona. Ističe kako su Odluka o komunalnom redu i Odluka o urbanoj opremi starogradske jezgre Grada Poreča-Parenzo, na kojim Odlukama tuženik temelji pobijano rješenje, protuustavne, jer je donošenjem navedenih Odluka Grad P2 . protuustavno ograničio pravo vlasništva i slobodu raspolaganja privatnom imovinom. Iznoseći i druge razloge, tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu iskazanog troška za sastav žalbe.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, ostaje u cijelosti kod navoda iz odgovora na tužbu, a što nastavno detaljnije obrazlaže, te predlaže ovom Sudu žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Ovo iz razloga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom relevantnih odredaba Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18. i 32/20. – dalje u tekstu: ZKG) i Odluke o komunalnom redu, na koje se izrijekom pozvao, osnovano zaključio da je prijeporni bankomat na pročelje predmetne zgrade, koja se nalazi u obuhvatu kulturno- povijesne cjeline Grada P2 ., unutar prve zone zaštite, postavljen bez propisanog odobrenja tijela nadležnog za komunalne poslove, te bez prethodne suglasnosti nadležnog konzervatorskog odjela, zbog čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za izricanje mjere uklanjanja takvog protupravno postavljenog predmeta.
7. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužitelj ne osporava pravno odlučne činjenice utvrđene u postupku u odnosu na zakonitost postavljenog bankomata, već iznosi prigovore koji se odnose na izdavanje odobrenja nadležnog konzervatorskog odjela, a ishođenje kojeg drži nepotrebnim, pri čemu smatra upitnom i zakonitost Odluke o komunalnom redu i Odluke o urbanoj opremi starogradske jezgre Grada Poreča-Parenzo ("Službeni glasnik Grada Poreča- Parenzo", broj: 10/20.), na kojim Odlukama se temelji rješenje o uklanjanju.
8. Navedeni prigovori, međutim, nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, kraj nesporne, ovdje pravno odlučne, činjenice da je tužitelj postavio predmetni bankomat za koji nije ishodio odobrenja propisana mjerodavnom Odlukom o komunalnom redu, koja je donesena temeljem ovlaštenja iz ZKG-a, slijedom čega je, sukladno izričitoj odredbi članka 12. citirane Odluke, komunalni redar ovlašten narediti uklanjanje predmetnog bankomata. Pritom ovaj Sud napominje da su upravna tijela i upravni sudovi dužni postupati po općim aktima koji su na snazi, dok je ocjena zakonitosti takvih akata stvar posebnog, a ne ovog postupka.
9. Osim toga, a što dodatno ukazuje na neosnovanost žalbenih prigovora, za naglasiti je da, iako nepravomoćno (jer pravomoćnost nije iskazana), svezu spisa prileži i rješenje Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u P1 ., KLASA: UP/I-612-08/22-04/1619, URBROJ: 532-05- 02-10/1-22-01 od 31. kolovoza 2022., kojim se odbija zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o prethodnom odobrenju za postavljanje bankomata na pročelje zgrade na k.č.br. 245 k.o. P2 ., prema dostavljenoj dokumentaciji (Idejnom projektu postavljanja bankomata broj 22/22 iz svibnja 2022.) pa tužitelj ima/imao je mogućnost u tom postupku štititi svoja prava i interese vezano na pravilnost primjene zakona i propisa iz područja zaštite i očuvanja kulturnih dobara.
10. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 14. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
