REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1098/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DUŠKA d.o.o., Umag, Ulica Pozioi 15, OIB 08368728115, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik u Umagu, protiv tuženika GRAD UMAG, Umag, G. Garibaldi 6, OIB 84097228497, kojeg zastupa punomoćnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P- 436/2019-66 od 22. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se tužiteljeva i tuženikova žalba kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-436/2019-66 od 22. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-436/2019-66 od 22. prosinca 2023. u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi štetu s osnova izgubljene dobiti za razdoblje od 22. travnja 2010. do 31. prosinca 2014. u iznosu od 67.926,33 EUR sa zateznim kamatama određenim na pojedinačne iznose, točkom II. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev na isplatu iznosa od 1.236.300,00 kn sa zateznim kamatama određenim na pojedinačne iznose kao i na isplatu iznosa od 5.188.209,10 kn sa zateznim kamatama određenim na pojedinačne iznose, točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 44.124,46 EUR.

2. Protiv presude žalbu su podnijeli tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude u točkama II. i III. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka.

4. Tuženik je podnio žalbu protiv presude u točki I. izreke zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Tuženik u odgovoru na tužiteljevu žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/1-pročišćeni tekst, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi kao niti u pobijanoj presudi nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Tužitelj je nakon provedenog javnog natječaja s tuženikom kao zakupodavcem sklopio 8. lipnja 1999. Ugovor o zakupu poslovnog prostora Klasa: 372-03/99-01/27, Ur. broj 2105/05-03-99-01 za poslovni prostor u Umagu površine 114,97 m2 za mjesečnu zakupninu u iznosu od 1.100,00 kn na rok od 5 godina. Tuženik nije uveo tužitelja u poslovni prostor tako da je tužitelj bio primoran uzeti u zakup drugi poslovni prostor za koji je mjesečna zakupnina bila 10.000,00 kn.

10. U 2009. godini tuženik je proveo javni natječaj radi davanja u zakup poslovnog prostora u mjestu Murine, površine 126,81 m2. Tužitelj je za zakup tog poslovnog prostora ponudio zakupninu u iznosu od 12.600,00 kn. Tuženik je po završetku postupka javne nabave za najboljeg ponuđača izabrao Almu Kos vlasnicu obrta Najk koja je ponudila zakupninu u iznosu od 2.916,63 kn i s njom 22. travnja 2010. sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora Klasa: 372-03/10-01/25. Tužitelj je uspio u sporu koji se vodio pod poslovnim brojem P-82/15-38 u kojem je utvrđena ništetnost Ugovora o zakupu poslovnog prostora Klasa: 372-03/10-01/25 od 22. travnja 2010. i naloženo tuženiku da s tužiteljem sklopi ugovor o zakupu koji će u suprotnom zamijeniti presuda. Presuda poslovni broj P-82/15-38 od 2. lipnja 2015. je potvrđena odlukom poslovni broj Pž-5549/2015-2 od 5. listopada 2017. Tuženik nije postupio po navedenoj pravomoćnoj presudi. Tužitelj je radi obavljanja svoje djelatnosti zakupio drugi poslovni prostor za koji je od 1. svibnja 2010. do 30. travnja 2015. plaćao mjesečnu zakupninu u iznosu od 15.000,00 kn.

11. Predmet ovog postupka je tužiteljev zahtjev za naknadu štete nastale tužitelju s osnove više plaćene zakupnine u iznosu od 1.236.300,00 kn i izmakle dobiti u iznosu od 5.700.000,00 kn, ukupno 6.936.300,00 kn.

12. Kako u Ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 8. lipnja 1999. tužitelj i tuženik nisu određeno naveli rok u kojem bi tuženik kao zakupodavac bio dužan tužitelju predati u posjed poslovni prostor, to je prvostupanjski sud zauzeo stav da je tužitelj već slijedeći dan, odnosno 9. lipnja 1999. mogao zahtijevati ispunjenje obveze: predaju u posjed poslovnog prostora prema sklopljenom Ugovoru o zakupu, te je od toga dana počeo teći i opći zastarni rok od 5 godina (jer zakonom nije određen drugi rok zastare) u kojem je tužitelj imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, sukladno članku 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 51/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 46/96 i 91/96; dalje: ZOO/91) u svezi s člankom 376. stavkom 3. ZOO/91. Posljedično tome, prvostupanjski sud je stava da je istekom roka (9. lipnja 2004.) u kojem je tužitelj mogao zahtijevati ispunjenje obveze istekao i rok u kojem je mogao zahtijevati naknadu štete zbog plaćanja više zakupnine i gubitka zarade nastale povredom ugovorne obveze. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je prihvatio tuženikov prigovor zastare tražbine s osnova naknade štete nastale povredom ugovorne obveze uzimajući u obzir da je tužba radi naknade štete u ovom postupku podnesena 10. prosinca 2018. Trgovačkom sudu u Parizu.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio da je pravomoćnom presudom poslovni broj P-82/15-38 utvrđena ništetnost Ugovora o zakupu poslovnog prostora Klasa: 372-03/10-01/25, Ur. broj: 2105/05-01-10-2 od 22.travnja 2010. koji su sklopili Alma Kos vlasnica obrta Najk i tuženik, te je određeno tuženiku kao zakupodavcu u roku od 8 dana sklopiti Ugovor o zakupu za predmetni poslovni prostor s tužiteljem kao zakupnikom, kojeg će u protivnom zamijeniti ta presuda. Odlučujući o zahtjevu za naknadu štete koji se odnosi na vrijeme od 1. svibnja 2010. do 30. travnja 2015. primjenom odredbe iz članka 256. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO/05) prvostupanjski sud je ocijenio da nije nastupila zastara u smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZOO/05, koja propisuje trogodišnji rok zastare za naknadu štete. Prema ocjeni prvostupanjskog suda zastara je prekinuta, u smislu članka 241. ZOO/05, podnošenjem tužbe 5. lipnja 2012. i vođenjem postupka protiv tuženika poslovni broj P-82/15-38 jer je o ishodu postupka poslovni broj P-82/15-38 ovisila i osnovanost tužiteljeve tražbine u ovom postupku. U tom postupku utvrđeno je da tuženik nije imao osnove odbiti tužiteljevu ponudu za sklapanje ugovora o zakupu poslovnog prostora. Kako je postupak pod poslovnim brojem P-82/15-38 pravomoćno okončan 5. listopada 2017. to je trogodišnji rok zastare zahtjeva za naknadu štete po odredbi članka 256. stavka 2. ZOO/05 počeo teći 6. listopada 2017., tužba u ovom predmetu podnesena 10. prosinca 2018., to po stavu prvostupanjskog suda nije nastupila zastara tužiteljeva zahtjeva za naknadu štete zbog nezakonitog postupanja tuženika.

14. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka i usmenih obrazloženja vještaka Bojane Galinac utvrdio da tužitelj u poslovnim knjigama ima evidentirane rashode na ime mjesečne zakupnine poslovnog prostora u iznosu od 3.861,00 kn što po ocjeni prvostupanjskog suda znači da tužitelj na ime razlike zakupnine za vrijeme od 2010. do 2015. godine nije trpio štetu, jer bi da je sklopio s tuženikom ugovor o zakupu plaćao 12.600,00 kn kako je ponudio u postupku javne nabave. Sud je prihvatio iskaze svjedoka i zakonskih zastupnika tužitelja da su troškovi poslovanja niži na periferiji, u Murinama, nego u centru Umaga, gdje je tužitelj imao poslovni prostor u zakupu. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da bi tužiteljeva zarada na lokaciji u Murinama iznosila barem onoliko koliko je iznosila zarada ugostiteljskog obrta Najk Alme Kos. Prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka Bojane Galinac, razlika između primitaka i izdataka ugostiteljskog obrta Najk u odnosu na prihode i rashode tužitelja (uzimajući u obzir rashode zakupnine u visini evidentiranoj u poslovnim knjigama tužitelja), te da je bila prihvaćena tužiteljeva ponuda iz natječaja iz 2009. godine, razlika bi iznosila 511.790,90 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, za koji iznos je prihvaćen tužbeni zahtjev sa zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose.

15. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio tuženikov prigovor zastare u odnosu na tužiteljev zahtjev naknade štete iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 8. lipnja 1999. jer je propustio cijeniti utvrđenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj Pž-5549/2015-2 od 5. listopada 2017. da Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen 8. lipnja 1999. nije prestao važiti bez obzira što je sklopljen na pet godina to iz razloga jer ugovoreno razdoblje nije niti počelo teći budući da tuženik nije tužitelju predao poslovni prostor na korištenje, a što je bila tuženikova obveza. Stoga je tužitelj zahtjev za naknadu štete podnio tek nakon što je presuda Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-82/15-38, od 12. lipnja 2015. potvrđena presudom poslovni broj Pž-5549/15-2 od 5. listopada 2017.

16. U odnosu na ove žalbene navode valja navesti da ovaj sud nije vezan izraženim stavom navedenim u presudama ovog suda. Osim toga treba reći da tužiteljevo potraživanje naknade štete zbog povrede ugovornih obveza zastarijeva u roku iz članka 371. ZOO/91, koja je odredba identična odredbi članka 225. stavka 1. ZOO/05, u roku od pet godina. Prema odredbi članka 361. ZOO/91, odnosno analognoj odredbi članka 215. stavka 1. ZOO/05, zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je tužitelj pozivao tuženika da ga uvede u poslovni prostor to ovaj sud nalazi da u konkretnom slučaju pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj mogao zahtijevati naknadu štete već i prvi dan nakon sklapanja predmetnog Ugovora o zakupu poslovnog prostora 8. lipnja 1999. pa dalje u roku od pet godina. Kako je tužba podnesena 10. prosinca 2018. to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljeva tražbina s osnove naknade štete zbog povrede ugovornih odredbi u zastari.

17. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio cijeniti navode zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka da je razlika zakupnine od one evidentirane u poslovnim knjigama, u vremenu od 2010. do 2015. godine, plaćana na ruke vlasniku poslovnog prostora. Prvenstveno valja reći da zakupnina predstavlja trošak u poslovanju trgovačkog društva koji stoga tako treba biti i evidentiran u poslovnim knjigama. Prema nalazu vještaka zakupnina je evidentirana u tužiteljevim poslovnim knjigama u iznosu od 3.861,00 kn, a prema stavu ovog suda sve protivno tome bilo bi u suprotnosti s kogentnim propisima.

18. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 241. ZOO-a kada je odbio prigovor zastare tužiteljeve tražbine s osnove izgubljene dobiti za razdoblje od 22. travnja 2010. do 31.prosinca 2014. Prema odredbi članka 242. stavka 1. ZOO-a prekid zastare je izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.

19. Sukladno citiranoj odredbi pravilno je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o tuženikovom prigovoru zastare uzeo u obzir činjenicu da je presudom poslovni broj P-82/15-38 od 2. lipnja 2015., potvrđenom odlukom Pž-5549/2015-2 od 5. listopada 2017. utvrđena ništetnost Ugovora o zakupu Klasa: 372-03/10-01/25, Ur. broj: 2105/05-01-10-2 od 22. travnja 2010. i naloženo tuženiku sklopiti ugovor o zakupu s tužiteljem, kojom je utvrđeno nezakonito postupanje tuženika, a što je pretpostavka za naknadu štete i predmet ovog postupka.

20. U odnosu na žalbeni navod tuženika da to što je Alma Kos poslovala s dobiti ne znači da bi s dobiti poslovao i tužitelj valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno prihvatio obrazloženje sudskog vještaka koji je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo prihode koje je ostvarila Alma Kos i obrt Najk u predmetnom poslovnom prostoru jer se poslovanje Alme Kos odvijalo upravo u poslovnom prostoru za koji je bio raspisan javni natječaj i za koji je tužitelj dao najpovoljniju ponudu, pa je sukladno tome trebalo uzeti u obzir poslovne rezultate ostvarene u tom poslovnom prostoru.

21. U odnosu na tuženikove žalbene navode da je prvostupanjski sud prihvatio obračun troškova koje je tužitelj plaćao prema evidentiranim iznosima u poslovnim knjigama, a ne onaj od 12.600,00 kn koje je ponudio u postupku javne nabave valja navesti da tuženik navedeno iznosi prvi put u žalbi. Tuženik u žalbi navodi da je vještak na ročištu 16. studenog 2023. izračunala razliku plaćenih zakupnina za 15 godina koja je iznosila 412.025,00 kn te da je taj iznos inkorporiran u promatranu razliku prihoda i izdataka koji iznos tuženik smatra da je potrebno odbiti od sveukupnog obračuna iz prikaza broj 6. stranice 3. Dopune nalaza i mišljenja od 7. ožujka 2023. U odnosu na ove žalbene navode za navesti je da tuženik na ročištu 16. studenog 2023. na kojem je vještak dala ovaj obračun nije predložio da se izvrši izmjena i dopuna obračuna kojeg je vještak dala u Dopuni nalaza i mišljenja od 7. ožujka 2023. izradila (str. 519. - 521. spisa). Slijedom toga ovaj sud nije razmatrao tuženikov žalbeni navod da je valjalo iznos od 412.025,00 kn podijeliti s 15 (poslovnih godina) što bi dao godišnji odbitak od 27.468,33 kn koji iznos je trebalo odbiti od dosuđenih glavnica. Tuženik nakon što je primio nalaz i mišljenje vještaka konkretnih primjedbi na nalaz i mišljenje u podnesku od 28. ožujka 2023. nije imao (str. 525. spisa), predložio je da se pribave podaci od Porezne uprave o prosječnoj visini zakupnine od kojeg je na ročištu 16. studenog 2023. odustao. U Dopuni nalaza i mišljenja (str. 521. spisa) u tablici br. 6. dan je prikaz razlike između primitaka i izdataka obrta Najk i prihoda i rashoda tužitelja od 2000. do 2014. godine i prihoda i rashoda obrta Najk i tužitelja u odnosu na zakupninu koju je tužitelj plaćao na ruke zakupodavcu. Prema tom obračunu proizlazi da je vještak obračunao razliku u prihodu tužitelja i obrta Najk s ugovorenom zakupninom i onom koju je tužitelj plaćao na ruke, a prvostupanjski sud je razliku u prihodima tužitelja i obrta Najk odredio sukladno prikazu u tablici br. 6. prema evidentiranim prihodima i rashodima što i ovaj sud prihvaća budući da spisu ne prileži drugi izračun vještaka (str. 521. spisa). Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženika na naknadu štete u smislu članka 1045. stavka 1. ZOO/05.

22. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a koje tako pojedinačno određene troškove tužitelj i tuženik konkretnim žalbenim navodima nisu osporavali.

23. Kako tužitelj i tuženik svojim žalbenim navodima nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec

Broj zapisa: 9-30868-33dc1

Kontrolni broj: 035c5-1ae0e-859d4

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.