Poslovni broj: UsI-1060/23-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. M. G. iz Z., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik L. R., odvjetnik u O. d. J. L. M. d.o.o. Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi prisilne naplate, nakon usmene i javne rasprave, 14. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/22- 01/153, URBROJ: 513-04-22-2 od 30. prosinca 2022.
II Nalaže se tuženiku da riješi o žalbi tužiteljice u roku od šezdeset dana od dana dostave ove presude.
III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora od 2.500,00 eur (dvijetisućepetsto eur) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/22- 01/153, URBROJ: 513-04-22-2 od 30. prosinca 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda Z., KLASA: UP/I-415-02/2022-001/00110, URBROJ: 513-007-01/2022-01 od 13. siječnja 2022. kojim je utvrđeno da tužiteljica kao ovršenica temeljem ovršnih isprava na dan 13. siječnja 2022. duguje iznos od 22.025,15 kn, te je istim rješenjem određeno da će se naplata izvršiti pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke, temeljem ovršne isprave.
2. Tužiteljica u tužbi pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da kao samozaposlena osoba odvjetnica u Poljskoj podliježe zakonodavstvu države članice u kojoj obavlja djelatnost, te se doprinosi za socijalno osiguranje izračunavaju i plaćaju u Poljskoj te sukladno članku 11. stavku 1. Uredbe br. 883/04 tužiteljica nije dužna plaćati socijalne doprinose u Republici Hrvatskoj, a tuženik nije odgovorio na žalbene navode, čime je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek i pravo na pravično suđenje.
3. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i naknadi tužitelju trošak upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, te predlaže da sud spor riješi bez održavanja rasprave.
5. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.
8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
9. Prema podacima spisa predmeta prvostupanjsko rješenje od 13. siječnja 2022. doneseno je pozivom na odredbu članka 140. stavka 2 i članka 141. stavka 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20), te se radi o pokretanju ovrhe na temelju ovršnih isprava, i to prvostupanjskog poreznog rješenja od 11. listopada 2020. kojim je utvrđena godišnja razlika obveznih doprinosa za mirovinsko osiguranje po osnovi člana uprave u iznosu glavnice od 11.945,54 kn i kamate 123,03 kn, ukupno 12.068,57 kn i godišnja razlika obveznih doprinosa za zdravstveno osiguranje po osnovi člana uprave u iznosu glavnice od 21.800,62 kn i kamate 224,53 kn, ukupno 22.025,15 kn.
10. Osporavanim rješenjem od 30. prosinca 2022. žalba tužiteljice je odbijena, s obrazloženjem da spisu predmeta prileže ovršne isprave, tj. prvostupanjsko rješenje od 11. listopada 2021. temeljem kojih je određena predmetna ovrha, te se žalbom na rješenje o ovrsi ne može pobijati zakonitost ovršne isprave sukladno članku 142. stavku 7. Općeg poreznog zakona, pa osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
11. Odredbom članka 140. stavka 1. Općeg poreznog zakona propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave.
Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka jesu:
1. rješenje o utvrđivanju poreza
2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza
3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina 4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava 5. upravni ugovor i porezna nagodba.
12. Odredbom članka 141. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da se o provođenju ovrhe donosi rješenje o ovrsi.
Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da rješenje o ovrsi, osim podataka iz članka 58. stavka 4. ovoga Zakona, mora sadržavati i:
1. naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje 2. visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju
3. predmet ovrhe
4. način provođenja ovrhe
5. troškove ovrhe i
6. uputu o pravnom lijeku.
13. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.
14. Naime, prvostupanjsko tijelo kao ovršnu ispravu navodi rješenje od 11. listopada 2020., dok se tuženik poziva na rješenje od 11. listopada 2021., koje i prileži spisu predmeta, ali bez dostavnice i bez potvrde pravomoćnosti, pa sud nije mogao otkloniti prigovor tužiteljice iznesen na raspravi da tužiteljica ovršnu ispravu nije primila, niti je sud mogao utvrditi je li i kada to rješenje dostavljeno tužiteljici, te je li isto postalo pravomoćno i izvršno.
16. Nadalje, tužiteljica je rješenjima priloženim u sudski spis na raspravi, dokazala da je u međuvremenu postupak za poništenje svojstva osiguranika prekinut radi utvrđivanja mjerodavnog zakonodavstva o socijalnoj sigurnosti koje se primjenjuje na tužiteljicu, te time dodatno dovela u sumnju pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku.
17. Iz navedenih razloga, sud je ocijenio da osporavano rješenje nije obrazloženo sukladno članku 120. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09 i 110/21), jer tim rješenjem nije odgovoreno na žalbene navode tužiteljice koji mogu biti od utjecaja na pravilno utvrđenje porezne obveze tužiteljice i mogućnosti provedbe ovrhe.
18. Slijedom iznesenog, u postupku nakon ove presude, tuženik će nakon potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, odgovoriti na žalbene navode tužiteljice i ponovo riješiti o osnovanosti tužiteljičine žalbe.
19. Kako je sud poništio osporavano drugostupanjsko rješenje, te se time smatra da je tužiteljica uspjela u sporu, a sukladno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2279/2018 od 9. travnja 2019., sud je naložio tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eur i za pristup na ročište u iznosu od 1.000,00 eur sukladno Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23), uz pripadajući PDV, a što iznosi ukupno 2.500,00 eur.
20. Stoga je sud na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 14. svibnja 2024.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ. spec., v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I i II izreke presude nije dopuštena žalba sukladno članku 66.a stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, a protiv točke III žalba je dopuštena sukladno članku 79. Zakona o upravnim sporovima, te se žalba podnosi putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u sporu u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.
