REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3147/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. d.d., V., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u R.., protiv I-tuženika M. Š. iz R., OIB:..., i II- tuženika M. Š. iz R., OIB:..., koje zastupaju punomoćnici S. P., G. G., V. V., M. K., I. B. P., odvjetnici u R., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-331/18-2 od 5. ožujka 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1075/13-47 od 3. studenoga 2017., u sjednici održanoj 14. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-331/18-2 od 5. ožujka 2019. u dijelu pod točkom I. i III. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da Ugovor o darovanju zaključen 29. ožujka 2012. između I-tuženika, kao darovatelja i II-tuženika, kao daroprimatelja, gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljeva potraživanja prema I-tuženiku u iznosu od 442.815,88 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, zatim da je II-tuženik dužan dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema I-tuženiku u iznosu od 442.815,88 kuna s kamatom, kao i troškove postupka namiri prodajom nekretnina; k.č.br. 81/3 oranica u S. površine 688 čhv, k.č.br. 81/4 oranica u S. površine 211 čhv i k.č.br. 81/5 livada u S. površine 109 čhv, sve upisane u z.k.ul. broj 744 k.o. V., kao zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Ujedno je tužitelj dužan naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 140.001,05 kuna, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.).

2. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je povučen dio tužbenog zahtjeva tužitelja usmjeren na gubitak pravnog učinka zaključenog Ugovora o darovanju od 29. ožujka 2012. između I-tuženika, kao darovatelja, i II-tuženika, kao daroprimatelja, prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema I-tuženiku u iznosu od 442.815,88 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2012. pa do isplate, pa do iznosa od 974.038,90 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2012. do isplate, kao i dio tužbenog zahtjeva kojim bi II-tuženik bio dužan dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema I-tuženiku u iznosu iznad 442.815,88 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2012. pa do iznosa od 974.038,90 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2012. pa do naplate, kao i srazmjerne troškove postupka, namiri prodajom nekretnina oznake k.č.br. 81/3 oranica u S. površine 688 čhv, k.č.br. 81/4 oranica u S. površine 211 čhv i k.č.br. 81/5 livada u S. površine 109 čhv, sve upisane u z.k.ul. broj 744 k.o. V.

3. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu iz stavka I. izreke, te u dijelu odluke o naknadi parničnog troška do iznosa od 52.250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. studenog 2017. do isplate (toč. I.). Prihvaćena je žalba tužitelja kao djelomično osnovana i preinačena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu odluke o naknadi parničnog troška iz stavka II izreke u dijelu preko iznosa od 52.250,00 kuna do iznosa od 140.001,15 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. studenog 2017. do isplate na način da je odbijen zahtjev I i II-tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 87.751,15 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. studenog 2017. do isplate (toč. II.). Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe (toč. III.).

4. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije uspio u sporu tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj kao kreditor zaključio s I-tuženikom u svojstvu ovlaštene osobe korisnika kredita R. T. e. i z. o. d.o.o. R., prihvaćajući svojstva jamca platca 22. prosinca 2008., Ugovor o dugoročnom kreditu broj 31008001688 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine te dana 23. travnja 2010. Aneks broj 1 navedenog ugovora i Sporazum o osiguranju novčane tražbine 7. siječnja 2011.,

- da je tužitelj u istom vremenskom razdoblju zaključio s I-tuženikom kao korisnikom kredita daljnji Ugovor o dugoročnom kreditiranju broj 31008001696 kao i Aneks broj 1 navedenog ugovora te Sporazum radi osiguranja novčane tražbine,

- da je u odnosu na predmetne ugovore o dugoročnom kreditiranju Aneksa broj 1 navedenih ugovora i Sporazuma radi osiguravanja novčane tražbine iz svakog pojedinog ugovora, različitost osiguranja ugovorenog hipotekom na nekretninama upisanim kod Općinskog suda u Rijeci i to: k.o. R. zk.ul. br. 2977, broj poduloška 1520, k.č.br. 968, k.o. R. zk.ul. br. 1267, broj poduloška 2361, k.č.br. 968, k.o. R. zk.ul. br. 29080, broj poduloška 4313, k.č.br. 968, k.o. R. zk.ul.br. 4654, broj poduloška 546, k.č.br. 968, k.o. R., zk.ul.br. 2979, k.č.br. 968, k.o. G. Z., zk.ul.br. 108494, k.č.br. 6915/55,

- da je potraživanje prema Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 31008001696, te Aneksa broj 1 navedenog ugovora, kao i Sporazuma osigurano hipotekom prvog reda na nekretninama ranije navedenim,

- da je potraživanje prema Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 3100800168, te Aneksa broj 1 navedenog ugovora, kao i Sporazuma osigurano hipotekom drugog reda na nekretninama ranije navedenim,

- da ukupna vrijednost predmetnih nekretnina prema procjeni društva I. d.o.o. iznosi 10.492.509,00 kuna,

- da je s obzirom na po tužitelju dospjelo nepodmireno potraživanje isti podnio radi namirenja od glavnog dužnika R. T. d.o.o. zadužnicu na naplatu, ali naplata nije uspjela,

- da je tužitelj pokrenuo i ovršne postupke na založenim nekretninama glavnog dužnika (po tužitelju pravnog slijednika R. T. d.o.o.) P. R.-T. d.o.o. i I-tuženika koji postupci su u tijeku,

- da su tuženici zaključili Ugovor o darovanju nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci na način da je I-tuženik darovao nekretnine k.č.br. 81/3, k.č.br. 81/4 i k.č.br. 81/5 sve upisane u zk.ul.br. 744 k.o. V. I.-tuženiku, svom sinu, koji se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Delnicama uknjižio vlasnikom navedene imovine,

- da je predmetni ugovor o darovanju ovjeren kod javnog bilježnika G. L. iz R. 29. ožujka 2012., te da je 2. travnja 2012. podnesen prijedlog za uknjižbu nadležnom Općinskom sudu u Delnicama na temelju čijeg rješenja pod posl. br. Z-613/12 je izvršen upis prava vlasništva darovanih nekretnina u korist II-tuženika.

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 66. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) ocjenjujući da tužitelj nije dokazao jednu od osnovnih pretpostavki općeg pravila iz navedene odredbe odnosno visinu dospjele tražbine. Naime, sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj isključivo predlaganjem provođenja dokaza financijskim vještačenjem mogao dokazati visinu svoje dospjele tražbine, a što tužitelj nije predlagao. Nadalje, sud prvog stupnja ocijenio je, da tužitelj nije dokazao niti drugu pretpostavku relevantnu za ocjenu osnovanosti njegovog zahtjeva zaključujući da tužiteljevo isticanje da u pokrenutim ovršnim postupcima nije moguće očekivati naplatu prema vrijednosti procijenjene imovine obuhvaćene hipotekama prvog reda, zbog čega bi bilo onemogućeno njegovo namirenje dospjelog potraživanja s osnove ugovora broj 31008001688, nije tijekom postupka dokazano.

10. Odlučujući povodom žalbe tužitelja sud drugog stupnja je ocijenio da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, no zaključio je da i uz odgovarajuću primjenu materijalnog prava valja jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

Naime, sud drugog stupnja zaključuje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 19. st. 2. Ugovora o dugoročnom kreditu br. 31008001688, jer su stranke ugovorile da će sukladno navedenoj odredbi Ugovora visina i dospjelost tražbine dokazivati izvodom iz poslovnih knjiga tužitelja. Sud drugog stupnja zaključuje da je tužitelj dostavio izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja za kreditnu partiju br. 31008001688 od dana 15. ožujka 2013. u kojem je dospjelo dugovanje u iznosu od 974.038,90 kuna, koji iznos tražbine je naveden i u tužbi, no da je tužitelj na ročištu održanom 11. ožujka 2016. navodeći da prihvaća nespornu visinu u iznosu od 442.815,88 kuna te povlačeći dio zahtjeva u iznosu od 531.223,02 kuna osporio vjerodostojnost izvoda iz poslovnih knjiga. Nadalje sud drugog stupnja ocjenjuje da tužitelj, dostavljajući tijekom postupka i druge izvode iz svojih poslovnih knjiga vezano za tražbinu tužitelja za kreditnu partiju br. 31008001688, a koji su svi u različitim iznosima, nije priložio ispravu koja bi se u smislu odredbe čl. 19. st. 2. Ugovora o dugoročnom kreditu br. 31008001688 mogla smatrati vjerodostojnim prikazom predmetne tražbine.

11. Revident u reviziji pravilno ukazuje da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

12. Naime, drugostupanjskoj presudi nedostaju jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdali ocjenu (shvaćanje) drugostupanjskog suda da je tužitelj povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva, kao i dostavom kasnijih izvoda iz svojih poslovnih knjiga sa stanjem duga kasnijeg datuma, osporio vjerodostojnost izvoda iz poslovnih knjiga.

13. Izostanak takvih razloga nalazi se obzirom i sam drugostupanjski sud navodi da je sukladno odredbi čl. 19. st. 2. predmetnog Ugovora o dugoročnom kreditu br. 31008001688 ugovoreno da su stranke suglasne da tužitelj visinu i dospjelost tražbina iz ovog Ugovora dokazuje izvodom iz svojih poslovnih knjiga, s pečatom i potpisom ovlaštene osobe, pri čemu je tužitelj dostavio izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga za kreditnu partiju br. 31008001688 od 15. ožujka 2013. sa stanjem kredita na dan 29. ožujka 2012.

14. Okolnost što je tužitelj tijekom postupka djelomično povukao tužbeni zahtjev u odnosu na potraživanje u iznosu od 531.223,02 kuna ne može ići na njegovu štetu, obzirom je riječ o slobodnom raspolaganju stranke zahtjevom temeljenom na odredbama ZPP.

15. Također, nejasni su razlozi pobijane presude zbog čega drugostupanjski sud ocjenjuje da je tužitelj dostavom drugih izvoda iz svojih poslovnih knjiga osporio vjerodostojnim prikaz predmetne tražbine kada je u preostalim izvodima iz poslovnih knjiga riječ o stanju duga po predmetnom Ugovoru o dugoročnom kreditiranju u kasnijem razdoblju, dok tužitelj predmetno potraživanje, prema navodima tužbe, potražuje u odnosu na stanje duga 29. ožujka 2012., a na koje se i odnosi izvod iz poslovnih knjiga od 15. ožujka 2013.

16. Sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza - i prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza odlučivati koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP), ali su u slobodi ocjene dokaza i oni ograničeni obvezom da tu svoju ocjenu opravdaju jasnim, uvjerljivim i logičnim (razumnim) razlozima iz kojih bi se mogla preispitati.

17. Valja kod toga imati na umu da sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ako presuda ne sadrži takve (jasne, uvjerljive, logične ili razumne) razloge o odlučnim činjenicama i (time) ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

18. Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer je navedeno obrazloženje drugostupanjske presude nerazumljivo te ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje istom sudu kako bi u nastavku postupka otklonio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

19. U nastavku postupka sud drugoga stupnja ponovno će odlučiti o žalbi tužitelja i dati jasne razloge u svojoj odluci. Novom odlukom ujedno će se odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima dosadašnjeg tijeka postupka.

Zagreb, 14. svibanj 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.