REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-662/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice M. K. , iz Ž., OIB …, 2. tužiteljice S. M., iz O., OIB …, 3. tužitelja M. K. pok. B., iz Ž., OIB … i 4. tužitelja M. K. pok. B., iz Ž., OIB …, svi zastupani po punomoćniku F. V., odvjetniku u O., protiv tuženika H. a. d.o.o. z. u., g. i. o. a., iz Z., OIB …, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-407/2023-3 od 19. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-3/2017 od 18. travnja 2018., u sjednici održanoj 14. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tuženika i preinačavaju presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-407/2023-3 od 19. srpnja 2023. u cijelosti i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-3/2017 od 18. travnja 2018. u toč. I. i III. izreke i sudi:
Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:
"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima na jednake dijelove naknadu štete u visini tržišne vrijednosti zemljišta i to iznos od 88.400,00 kn za zemljište površine 1768 m2, označeno kao dio čest.zem.6969 K.O. Ž. - Z., koje zemljište je tuženik oduzeo iz posjeda tužiteljima i na izgradio dio autoceste dionica S. - D. - P., sve sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka.".
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužiteljima na jednake dijelove iznos od 88.400,00 kn sa zateznim kamatama, kao i naknaditi im trošak parničnog postupka u iznosu od 55.437,50 kn sa zateznim kamatama.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska odluka u navedenom dijelu.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd 3788/2023-2 od 20. prosinca 2023. dopuštena je revizija tuženika u odnosu na pravno pitanje:
"Je li izgradnjom ceste dijelom ili na nekretnini tužitelja došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika ili Republike Hrvatske s obzirom na odredbu čl. 1. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 153/2009) prema kojoj je javna cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno tko je u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimiran i tko u konačnici stječe prometnicu?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači, podredno ukine obje nižestupanjske odluke.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija tuženika je osnovana.
7. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja kao vlasnika nekretnine koja im je oduzeta iz posjeda radi izgradnje autoceste, a koji nisu sudjelovali u postupku izvlaštenja, za isplatu stečenog bez osnove u visini tržišne vrijednosti zemljišta.
8. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
9. Nižestupanjski sud smatra tuženika pasivno legitimiranim u konkretnom slučaju uz obrazloženje da je izvlaštenje predmetnog zemljišta provedeno u korist tuženika kao korisnika izvlaštenja, a tužiteljima kao vlasnicima nije isplaćena naknada u smislu odredbe čl. 8. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01 i 79/06). Smatra da, kako je tuženik ostvario korist u visini tržišne vrijednosti predmetnog zemljišta, to je on u obvezi tužiteljima isplatiti utuženi iznos.
10. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, izraženom primjerice u odluci broj Rev 807/2016-3 od 6. listopada 2020., u situaciji kada tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na stjecanju bez osnove, relevantno je zbog pitanja pasivne legitimacije utvrditi tko je u konačnom stekao nekretninu tužitelja (prometnicu) obzirom da bi ta osoba bila pasivno legitimirana po zahtjevu za vraćanje tako neosnovano stečenog ili isplatu odgovarajuće protuvrijednosti.
11. Reafirmirajući naprijed navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a jer je i u ovom konkretnom slučaju utvrđeno da se radi o autocesti koja se prema odredbi čl. 3. st. 6. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23 i 133/23 - dalje: ZC), kao javna cesta upisuje u zemljišne knjige na temelju pravomoćne uporabne dozvole kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske, uz upis H. a. d.o.o. kao pravne osobe ovlaštene upravljati autocestama, to proizlazi da je do stjecanja bez osnove moglo doći jedino u korist Republike Hrvatske.
12. To stoga jer je Republika Hrvatska po sili zakona postala vlasnica javnih cesta - autocesta, a tuženik je pravna osoba koja je ovlaštena samo upravljati autocestama.
13. U prethodnoj ukidnoj odluci revizijskog suda broj Rev 750/2022-2 od 13. rujna 2022., donesenoj u ovom predmetu, jasno je u odgovoru na pitanje navedeno da je pravna osnova zahtjeva za isplatu tržišne vrijednosti zemljišta koje je vlasnicima, koji nisu sudjelovali u postupku izvlaštenja, oduzeto iz posjeda radi izgradnje autoceste, stjecanje bez osnove.
14. Stoga je zaključiti da je izgradnjom ceste na nekretnini tužitelja došlo do stjecanja bez osnove na strani Republike Hrvatske, koja je u konačnici stekla zemljište na kojem je izgrađena autocesta i koja je u ovoj pravnoj stvari radi isplate na temelju stečenog bez osnove, jedina pasivno legitimirana. Time je odgovoreno na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena predmetna revizija.
15. Slijedom navedenog, budući je tuženik u ovoj pravnoj stvari tvrtka H. a. d.o.o., a ne Republika Hrvatska, to je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, pa je na temelju odredbe čl. 399. st. 1. u vezi s odredbom čl. 373. toč. 3. ZPP i čl. 391. st. 7. ZPP, odlučeno kao u izreci presude.
Zagreb, 14. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
