Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3492/2021-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. m. o. iz Z., OIB…, protiv tuženika E. o. d.d. iz Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. & p. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-944/2020-14 od 1. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 944/2020-14 od 1. lipnja 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnova naknade štete iznos u visini od 40.257,23 kn/5.343,05 €[1] sa zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2019. do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa s naslova naknade štete nastale isplatom obiteljske mirovine udovcu pok. M. G., J. G. te djeci G. I. i G. M. isplaćene im na temelju pravomoćnog rješenja tužitelja Klasa: 140/03/10-01, Urbroj : 341-25-05/3-10-037779 od dana 03. svibnja 2010. kojim im je priznato pravo na obiteljsku mirovinu u iznosu od 1.480,86 kn, time da će isplaćivati obiteljska mirovina određena za dva člana obitelji u iznosu od 1.316,32 kn mjesečno, uz koji će se isplaćivati i dodatak na mirovinu, za razdoblje od 01. studenog 2017. pa do 30. rujna 2019.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, dok tuženik osnovano ukazuje na bitnu povredu odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je:

- da je osiguranica tužitelja M. G. smrtno stradala u prometnoj nezgodi te nije sporna pasivna legitimacija tuženika;

- da je za prometnu nezgodu u kojoj je smrtno stradala M. G. odgovoran osiguranik tuženika I. P. iz Z., koji je upravljao motociklom dana 21. veljače 2010. godine te dolaskom do raskrižja s Ulicom … ušao u raskrižje iako svjestan da je za njegov smjer kretanja na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo krećući se brzinom od najmanje 89 km/h uslijed čega je prednjim dijelom motocikla naletio na pješakinju M. G. koja je prelazila kolnik Ulice … preko obilježenog pješačkog prijelaza držeći za ruku dijete M. G. dok je na semaforu za pješake bilo upaljeno zeleno svjetlo, te je od siline naleta pješakinja odbačena u smjeru zapada na kolnik Ulice … kojom prilikom je zadobila opsežne ozljede te je uslijed zadobivenih ozljeda preminula na licu mjesta, pa je izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od pet (5) godina, a kako to proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KS-256/10 od 27. svibnja 2011.;

- da je tužitelj rješenjem oznake KLasa: 140/03/10-01, Urbroj: 341-25-05/3-10- 037779 od dana 03. svibnja 2010. priznao G. J., udovcu M. G. i djeci G. I. i G. M. počevši od 21. veljače 2010. pravo na obiteljsku mirovinu u iznosu od 1.480,86 kn, time da će isplaćivati obiteljska mirovina određena za dva člana obitelji u iznosu od 1.316,32 kn mjesečno, uz koji će se isplaćivati i dodatak na mirovinu.

7. Međutim, u tijeku prvostupanjskog postupka, a i u postupku povodom izjavljene žalbe, sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja te da li treba primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - dalje: ZOMO) ili Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), budući da tuženik u svojoj žalbi osporava stav prvostupanjskog suda da su za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe ZOMO-a.

8. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja reći da je pravilno prvostupanjski sud takav prigovor odbio kao neosnovan jer šteta za tužitelja nastaje svakom isplatom mjesečnog iznosa obiteljske mirovine računajući tri godine unazad od podnošenja tužbe, a ne od nastanka štetnog događaja odnosno donošenja rješenja kojim se priznaje pravo na obiteljsku mirovinu 21. veljače 2010. Naime, tužitelj potražuje naknadu štete za isplaćene mirovine za vremensko razdoblje od 01. studenog 2017. pa do 30. rujna 2019. pa bi zastara za najstarije potraživanje tužitelja nastupila dana 01. studenog 2020., a kako je tužitelj podnio tužbu dana 20. veljače 2020., to je njegov zahtjev podnesen unutar trogodišnjeg zastarnog roka.

9. Međutim, osnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo zbog čega pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, između tužitelja i štetnika postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu pa su stoga obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a. Nadalje, u postupcima u kojima spor pokreće H. z. z. m. o. (HZMO) protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine relevantne su odredbe ZOOP-a koje su na snazi u trenutku izvršenih isplata obiteljskih mirovina (jer svaka isplata za tužitelja predstavlja novu štetu), a ne, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, odredbe ZOMO-a koji predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Drugim riječima, ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO-a predstavlja lex specialis pa se stoga primjenjuje pravno načelo lex specialis derogat legi generali, odnosno ZOMO je opći akt kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela (v. odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-I/988-1998 od 17. ožujka 2010.).

10. Navedeno pravno stajalište o primjeni ZOOP-a, a ne ZOMO-a izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji kao najviši sud u državi osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (v. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i dr.). Ujedno o ovom pitanju postoji i ustaljena praksa ovog višeg suda koja je dosljedna (v. npr. Gž-1970/2022-2 od 19. srpnja 2022., Gž-4572/2022-3 od 13. rujna 2023.).

11. Pritom je bitno naglasiti kako je člankom 27. ZOOP-a propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog događaja.

12. Nadalje je člankom 8. ZOOP-a propisano kako tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama tog zakona, a kojim odredbama je uređen i opseg pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom te obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se (sukladno načelu razmjernosti) i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.

13. Tuženik se dakle, kao osiguravatelj motornog vozila štetnika, nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač, odnosno štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om na temelju kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP-om naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen posebnim zakonom – ZOOP-om.

14. Iz svega navedenoga proizlazi da pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama budući da neprovođenjem financijskog vještačenja koje je predložio tuženik nije omogućeno da se utvrde sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu za pravilnu primjenu materijalnog prava jer je bilo potrebno da sud prvog stupnja provede financijsko vještačenje kako bi se utvrdilo postoji li novčana razlika između obiteljske mirovine koju je u utuženom razdoblju tužitelj isplatio udovcu i djeci pokojne osiguranice tužitelja, manji od iznosa mirovine koju bi u utuženom razdoblju tužitelj isplatio svom osiguraniku, pok. M. G., da nije bilo štetnog događaja, odnosno postoji li stvarna šteta koju trpi tužitelj.

15. Stoga je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te je odlučeno kao u stavku I. izreke ove presude.

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

17. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti dokaz financijskim vještačenjem koji je predložio tuženik te će nakon toga utvrditi je li tužitelj pretrpio stvarnu štetu u smislu ranije navedenih materijalnih propisa, osobito članka 27. ZOOP-a, te će raspraviti ostale žalbene navode tuženika nakon čega će donijeti pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku.

U Zagrebu 14. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.