Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1005/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. m. o. /OIB…/ sa sjedištem u Z., koga zastupa S. R. K., dipl. iur. (zaposlenica tužitelja), protiv tuženice Lj. Č. /OIB…/ iz V., koju zastupa Đ. Č., odvjetnik iz P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-725/2021-10 od 18. ožujka 2022., na sjednici održanoj 14. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 725/2021-10 od 18. ožujka 2022. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 48.431,85 kuna sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2021. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove predmetne parnice u iznosu od 705,09 eura / 5.312,50 kuna[1] , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 48.431,85 kuna sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2021. do isplate.

2. Protiv presude žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[2] . Tuženica predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna.

1 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za 1,00 euro 2 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 3. U odgovoru na žalbu, tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 48.431,85 kuna (nepripadne mirovine isplaćene Ružici Jurić u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 27. svibnja 2015.) sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2021. do isplate.

6. Iz stanja spisa proizlazi:

- rješenjem R. f. m. i i. o. r. H. (Klasa: UP/I-140-02/94-01/03066553205, Ur.broj: 341-13.03/1-94-000247) od 24. svibnja 1994. osiguranici R. J., rođenoj 1. kolovoza 1942. priznato pravo na starosnu mirovinu (list 3. - 5. spisa);

- rješenjem H. z. z. m. o., Područni ured u P. - P. (Klasa: UP/I 140-10/18- 03/03066558205, Ur.broj: 341-13-11/2-18-17851) od 19. listopada 2018. osiguranici R. J., rođenoj 1. kolovoza 1942. priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 27. svibnja 2015. kao članu uprave trgovačkog društva (list 8. spisa) i na temelju podataka tužitelja po poreznoj upravi rješenjima od 14. veljače 2019. R. J. utvrđeni doprinosi za isto razdoblje (list 29. - 32. spisa);

- tužitelj za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 25. svibnja 2015. isplatio osiguranici R. J. starosne mirovine u iznosu 48.431,85 kuna (list 10. spisa);

- R. J. rođena .. 1942., umrla je … 2020., a njezinom nasljednicom proglašena na temelju zakona kći, Lj. Č., tuženica iz predmetne parnice (pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u P. - P. poslovni broj O-466/2020 / UPP-OS-59/2020-9 od 15. lipnja 2020. /list 33. - 36. spisa/);

- tužitelj, H. z. z. m. o., Područni ured u P. - P. rješenjem od 25. lipnja 2020. Klasa: 140-02/19-01/03066558205, Ur.broj: 341-13-05/3-19-008095 (tri mjeseca i petnaest dana nakon smrti R. J.) utvrdio nepripadne isplate starosne mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 27. svibnja 2015. u svoti od 48.431,85 kuna (stavak I. izreke) i odlučio da je R. J. obvezna navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku 15 dana računajući od dan primitka rješenja, u korist Državnog proračuna, navedenog u Uputi za plaćanje nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja u prilog tom rješenju (stavak II. izreke) i na isto rješenje izdao potvrdu ovršnosti s nadnevkom 28. srpanj 2020. (list 6. - 7. spisa);

117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

- dopisom od 6. svibnja 2021. tužitelj pozvao tuženicu kao zakonsku nasljednicu R. J. na uplatu predmetnog iznosa (list 12. spisa), a nastavno i opomenom od 10. lipnja 2021. (list 14. - 15. spisa);

7. Na temelju u bitnome navedenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da je prema odredbi članka 166. ZMO-a[3] tuženica dužna tužitelju vratiti predmetni iznos koji da se odnosi na nepripadno isplaćene starosne mirovina njezinoj prednici, majci R. J., u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 27. svibnja 2015., a što da je utvrđeno rješenjem od 25. lipnja 2020. (ovršno 28. srpnja 2020.) sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2021. do isplate i otklonio prigovor promašene pasivne legitimacije pozivom na odredbu članka 139. ZN-a[4] (točka 9. obrazloženja prvostupanjske presude) i prigovor zastare pozivom na odredbu članka 168. ZMO-a (točka 10. obrazloženja prvostupanjske presude).

8. Tuženica pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. ZPP-a tvrdi da odluka iz izreke prvostupanjske presude nije utemeljena na zakonu jer da nije jasno kojim okolnostima se prvostupanjski sud rukovodio kad je zaključio da mirovine isplaćene njezinoj majci u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 27. svibnja 2015. nisu pripadale majci R. J. (bile njezino vlasništvo), zbog čega bi povrat predmetnog iznosa tužitelju bila njezina obveza, zašto ako su bili ispunjeni uvjeti za obustavu isplate mirovine u 2013. o istoj nije odlučeno 2013., i/ili 2015., te 2018.. kad joj je rješenjem od 19. listopada 2018. priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 27. svibnja 2015. već nakon njezine smrti, a niti zašto nije uzeto u obzir da su naslijeđene nekretnine opterećene hipotekom za potraživanja koja su veća od njihove tržišne vrijednost. Tuženica ustrajava i na prigovorima istaknutim tijekom prvostupanjskog postupka (promašene pasivne legitimacije i zastare).

9. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je za odluku iz izreke prvostupanjske presude ponuđeno valjano obrazloženje, uzimanjem u obzir svih činjenica i dokaza priloženih uz tužbu i iznesenih u njegovim podnescima, i da tuženica u žalbi ne donosi ništa novo, već ustrajava na pravnim shvaćanjima koje je isticala tijekom postupka.

10. Ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), a niti bitna povreda odredba parničnog postupka na koju se sadržajno poziva tuženica (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a) ima onaj značaj koji joj ista pridaje.

11. Utvrđen je žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešno primijenjenog materijalnog prava (prvostupanjski je sud imao dovoljno razloga na temelju nespornih okolnosti konkretnog slučaja uvjeriti se da ne postoje činjenice od 3 Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022., u daljnjem tekstu: ZMO-a) 4 Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019., u daljnjem tekstu: ZN-a)

kojih zavisi primjena prava, a što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava na štetu tuženice).

12. Naime, točno jest da je odredbom članka 166. ZMO-a propisana dužnost osobe koja prima mirovinu koja joj ne pripada (njezina nasljednik po pravilima o nasljeđivanju) na vraćanje Zavodu zbog stečenog bez osnove (stavak 1.), među ostalim i kad je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ZMO-a (stavak 2. točka 1. ZMO-a), o čemu Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstva stečenih bez osnove prema tom članku i razdoblje na koje se nepripadna isplata odnosi (stavak 3.).

13. Međutim, isto tako točno jest da starosne mirovine koje su isplaćivane prednici tuženice, R. J., u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 27. svibnja 2015. podpadaju pod pojam vlasništva iz članka 48. Ustava[5] i članka 1. Protokola 1 uz EKZLJP-a , što znači da je prvostupanjski sud bio dužan ispitati je li tužitelj postupao u skladu sa načelom dobrog upravljanja i pravovremeno uočio da R. J. od 1. siječnja 2014. do 27. svibnja 2015. ne ispunjava uvjete za isplatu starosne mirovine, je li miješanje tužitelja u vlasništvo R. J. utemeljeno na zakonu, teži li legitimnom cilju i je li razmjerno cilju kojem služi, i pri tome imati u vidu i odredbu članka 1112. stavka 1. i ZOO-a[7] , koja se na temelju odredbe članka 170. ZMO-a odgovarajući primjenjuju na nepripadne isplate, odnosno stjecanje bez osnove po ZMO-a, a kojom je propisano da nema pravo zahtijevati vraćanje onaj tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

14. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj rješenje o utvrđivanju nepripadne isplate starosne mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 27. svibnja 2015. mogao donijeti teka 25. lipnja 2020., kad je saznao da je Ružica Jurić umrla. To iz razloga što iz tužiteljevih odluka i po tužitelju dostavljenog Izvatka iz sudskog registra proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 27. svibnja 2015. znao da je R. J. evidentirana kao član trgovačkog društva S. T. d.o.o. i da joj za to razdoblje ne pripada starosna mirovina (tužiteljevim rješenjem od 19. listopada 2018. R. J. je priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 27. svibnja 2015., kao članu navedenog trgovačkog društva, ali nije iako je trebala biti obustavljena isplata starosnih mirovine za isto razdoblje po rješenju od 24. svibnja 1994., već ih je tužitelj znajući da nije dužan isplatio R. J.).

15. Dakle, iz u bitnome nespornih činjenica proizlazi da tužitelj nije postupao u skladu sa načelom dobrog upravljanja (na vrijeme i na prikladan / dosljedan način) kad je za razdoblju od 1. siječnja 2014. do 27. svibnja 2015. isplatio R. J. starosne mirovine, iako je pravovremeno uočio (krajem 2013.) da R. J. za to ne ispunjava uvjete, da bi tek tri mjeseca i petnaest dana nakon smrti R. J., rješenjem od 25. lipnja 2020. 5 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 5/2014., u daljnjem tekstu: Ustav) 6 /Europska/ Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010., 13/2017., u daljnjem tekstu: EKZLJP-a)

7 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 153/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a) utvrdio nepripadno isplaćene starosne mirovina od 1. siječnja 2014. do 27. svibnja 2015. u ukupnom iznosu od 48.431,85 kuna i da R. J. na bilo koji način nije doprinijela nastanku takve situacije.

16. Nadalje, sagledavanjem okolnosti konkretnog slučaja sa ustavnopravnog i konvencijskog aspekta kao jedini objektivni zaključak ostaje da je R. J. povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva (isplaćenih joj mirovina za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 27. svibnja 2015. u iznosu od 48.431,85 kuna) zajamčeno člankom 48. stavkom 1. Ustava i člankom 1. Protokola broj 1 uz EKZLJP-a i da je izostala pravična ravnoteža između javnog interesa i interesa tuženice, budući da je tuženici (zakonskoj nasljednici R. J.), kao posljedica isključive greške tužitelja, kojoj R. J., a nastavno niti tuženica nisu pridonijele na bilo koji način, i uz uvažavanje prava tužitelja da ispravi svoju grešku proizašlu iz njegovog vlastitog nemara, nametnut prekomjerni teret kad joj je naloženo isplatiti tužitelju predmetni iznos na ime nepripadno isplaćene starosne mirovine njezinoj majci R. J. sa zateznim kamatama.

17. Prema tome, suprotno uvjerenju suda prvog stupnja po ocjeni drugostupanjskog suda, tuženica nije dužna isplatiti (vratiti) tužitelju iznosu od 48.431,85 kuna sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2021. do isplate, zbog čega je preinačena prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

18. Pored navedenog, drugostupanjski sud ne nalazi potrebnim posebno odgovarati na žalbene navode tuženice u dijelu ustrajavanja na prigovoru zastare predmetnog potraživanja budući da je pitanje zastare, pitanje obvezno pravnog ovlaštenje za ostvarenje subjektivnog materijalnog prava putem suda, koje subjektivno materijalno pravo na strani tužitelja ne postoji.

19. S obzirom da je preinačena prvostupanjska presuda, odlučeno je i o troškovima predmetne parnice po zahtjevu tuženice (članak 166. stavak 2. ZPP-a).

20. Tuženici pripada trošak na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u skladu sa odredbom članka 155. stavkom 2. ZPP-a u vezi sa OT-om[8] prema određeno postavljenom zahtjevu (list 57. i 67. spisa) u iznosu od 705,09 eura / 5.312,50 kuna (prema vrijednosti predmeta spora od 48.431,85 kuna za sastav odgovora na tužbu /list 21. - 22. spisa/ - 100 bodova /Tbr. 8/1. OT/, zastupanje na ročištima 30. studenog 2021. /list 26. - 27. spisa/ i 11. veljače 2022. /list 55. - 56. spisa/ od po 100 bodova i za sastav predmetne žalbe - 125 bodova /Tbr. 10/1. OT/ ili ukupno 425 bodova x 10,00 kuna /Tbr. 50. OT/ = 4.250,00 kuna + 1.062,50 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 5.312,50 kuna / 705,09 eura). Iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženica platila sudske pristojbe zbog čega joj ne pripada pravo na trošak po osnovi sudskih pristojbi.

21. Utvrđeni trošak predmetne parnice u iznosu od 705,09 eura / 5.312,50 kuna tuženici je dužan naknaditi tužitelj koji je u konačnici izgubio predmetnu parnicu (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

8 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., u daljnjem tekstu: OT)

22. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci (članak 373. točka 2. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 14. svibnja 2024.

Predsjednica Vijeća

Nika Grospić Ivasović, v.r.