REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-276/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. G., OIB ..., Đ., kojeg zastupa punomoćnik, odvjetnik iz Odvjetničkog društva R. i k. j.t.d., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., Ministarstvo obrane, koju zastupa zakonski zastupnik, Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko - upravni odjel, radi isplati, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 545/2022-3 od 14. rujna 2022. kojem je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-1720/2021-6 od 25. siječnja 2022, u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-545/2022-3 od 14. rujna 2022. u točkama I. i III. izreke i presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-1720/2021-6 od 25. siječnja 2022. u točki I. i III. izreke i u točki II. izreke za iznos od 2.571,93 kn (341,35 EUR) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pa se za navedeno predmet vraća sudu I. stupnja na ponovno suđenje.
II. Ostavlja se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju razliku naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 6.126,77 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke) naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 15.687,50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. i II. izreke (točka IV. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke za iznos od 2.571,93 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od prosinca 2011. do zaključno ožujka 2014. (točka I. izreke), djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u dosuđujećem dijelu točke II. izreke za iznos od 3.554,84 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (za razdoblje od srpnja 2014. pa do zaključno svibnja 2016.) (točka II. izreke) te je tužitelju dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 13.115,94 kn/1.740,78 EUR (točka III. izreke).
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1642/2023-2 od 6. lipnja 2023. dopuštena je revizija tuženiku u odnosu na pravno pitanje:
„Na kome je teret dokaza, na tužitelju ili tuženiku, da je tužitelj po osnovi prekovremenog rada koristio slobodne dane, u situaciji kada je tuženik vodio evidenciju radnog vremena iz koje su vidljivi oblici rada tužitelja, kao i broj ostvarenih slobodnih dana?“.
4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova revizijskog postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike plaće na ime ostvarenih prekovremenih sati za razdoblje od rujna 2011. do ožujka 2014. te zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u ovoj fazi postupka samo za razdoblje od prosinca 2011. pa do ožujka 2014.
8. Knjigovodstveni vještak je na temelju uvida u službenu evidenciju tuženika o vremenu provedenom na radu za sporno razdoblje izvršio obračun razlike plaće u dvije varijante.
9. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće prema prvoj varijanti knjigovodstvenog vještačenja u kojoj vještak nije kompenzirao prekovremeni rad tužitelja s iskorištenim slobodnim danima uz obrazloženje da tuženik nije dostavio rješenje o preraspodjeli radnog vremena kojima bi dokazao po kojoj osnovi su korišteni slobodni dani, a nakon čega bi se eventualno trebali umanjiti iznosi koje je tuženik dužan tužitelju isplatiti s osnove neplaćene plaće.
10. Pravilno je tuženikovo stajalište da u slučaju kada tuženik vodi službene dnevne evidencije radnog vremena iz koje su vidljivi oblici rada tužitelja i broj ostvarenih slobodnih dana, tada je na tužitelju teret dokaza da je slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne na ime ostvarenih prekovremenih sati rada, a što je i u skladu s izraženim stajalištem revizijskog suda u odluci poslovni broj Rev-4029/2019- 2 od 26. siječnja 2021.
11. Dakle, odgovor na postavljeno pitanje glasi da u slučaju kada tuženik vodi službenu evidenciju radnog vremena iz koje su vidljivi oblici rada tužitelja i broj ostvarenih slobodnih dana, tada je na tužitelju teret dokaza da je slobodne dane koristio prema nekoj drugoj pravnoj osnovi koja je različita od one prema kojoj su ti prekovremeni sati evidentirani.
12. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili pravila o teretu dokazivanja, a s obzirom da nisu izvedeni svi predloženi dokazi nije bilo moguće preinačiti drugostupanjsku presudu, pa je na temelju odredbe čl. 391. stavak 7. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
13. O troškovima revizijskog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. stavak 3. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 14. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
