REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5128/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice H. I. iz Mađarske, K. (OIB: …) i 2. tužitelja H. T. iz Mađarske, K. (OIB: …), oboje zastupanih po punomoćniku A. Š., odvjetniku iz T., protiv tuženice D. C. iz Z., (OIB: …), zastupane po punomoćniku I. Š., odvjetniku iz T., radi izvršenja činidbe uspostave vlastitog mjerila i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja da im se dopusti revizija protiv rješenja o parničnom trošku Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2102/2022-2 od 20. srpnja 2022. kojim je preinačeno rješenje o troškovima postupka Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru posl. br. P-2096/2020 od 17. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba tuženice kao osnovana i preinačeno prvostupanjsko rješenje „u točki II izreke u dijelu u kojem je određeno da tužena sama snosi svoj trošak postupka“ tako da je tužiteljima naloženo da tuženici naknade trošak parničnog postupka od 8.250,00 kn te „trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 500,00 kn“.
2. Tužitelji su podnijeli prijedlog da im se protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu kojim je odbijen njihov zahtjev za naknadu parničnog troška dopusti revizija, pa su u prijedlogu postavili pitanja:
„Treba li tuženik tužitelju naknaditi parnične troškove kada je tužitelj povukao tužbu zbog toga što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja pod točkom 1 i 2 i prije podnošenja tužbe (podnošenjem zahtjeva za uspostavu vlastitog Vodovodnog priključka dana 05.06.2020.) a tuženik se protivio tužbi (od 23.06.2020.) iako je znao da je udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja pod točkom 1 i 2, a tu činjenicu prikrio?“
„Da li je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci (tuženiku) naknaditi parnične troškove ukoliko je tuženik dao povod za tužbu, a prikrio je u odgovoru na tužbu da je udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja i prije podnošenja tužbe, i tijekom cijelog postupka se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, pa i nakon tužiteljevog saznanja da je isti udovoljio tužbenom zahtjevu?“
3. Tuženica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog tužitelja nije dopušten.
5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 20. srpnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije." To treba sagledati u smislu odredaba čl. 400. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) „Stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.“, (stavak 2.) „U postupku u povodu prijedloga za dopuštenje revizije i revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude.“
Sukladno tome revizija tužitelja protiv odluke o parničnom trošku bila bi dopuštena ako bi njihov prijedlog udovoljavao uvjetima za njegovu dopuštenost.
6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima: (...) "Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: (...) 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. (...) Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.“,
- odredaba čl. 385.a, prema kojima: stavak 1. „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi,...“, stavak 2. „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.“
Treba kod toga imati na umu da te odredbe predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi ali i (ovdje relevantno) određeno izloženih razloga zbog kojih predlagatelj smatra da je postavljeno pitanje važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a, kao i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi revizijskog suda ili drugostupanjskih sudova ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.
6.1. Takav se pristup, sa takvim shvaćanjem - iz tih odredaba ZPP-a, zahtjeva za dopuštenost prijedloga zbog njegove specifičnosti - a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju prijedloga: predlagatelj mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo prijedloga - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima ga temelji, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj reviziji ako bi bila dopuštena - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.
7. Od toga polazeći, iako su predlagatelji u prijedlogu naznačili pitanja - za koja drže da su pravna i određena, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:
7.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporeno rješenje temeljeno, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nije naveden niti jedan a pogotovo ne određen, logičan razlog iz kojeg bi se moglo zaključiti o toj važnosti pitanja, a taj razlog ne može nadomjestiti isticanje tužitelja kako bi po njima trebalo ocijeniti bit spora o snašanju parničnog troška u specifičnim okolnostima samo ovoga slučaja, odnosno njihovo isticanje shvaćanja kojeg sugeriraju prihvatiti kao jedinog ispravnog i relevantnog za odluku o tome trošku (uz tvrdnju da je tuženica svojim postupanjem povrijedila osnovna načela parničnog sudovanja) - kao uostalom niti njihov samo uopćeni (ničime određenim konkretiziran) navod da su po njima naznačena pitanja („a o kojima revizijski sud još nije zauzeo svoj stav“) važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj sudske prakse.
7.2. odnosno, konkretno, da prijedlog u svezi tih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse),
7.3. da podneseni prijedlog ovaj sud može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelji obrazlažu, pa (sukladno tome, zbog razloga iz točaka 7.1. i 7.2.) ne može u svezi tih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače (izvan postavljenih pitanja) pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).
8. Revizijski sud kod toga samo primjećuje da nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelji smatraju da bi ono što ističu u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).
8.1. Ne valja pritom zanemariti, a obzirom da je i to odlučno za dopuštenost revizije - jer bi postavljena pitanja trebala biti relevantna i za odluku o predmetu spora, da postavljenim pitanjima predlagatelji sugeriraju prihvatiti i činjenice koje bi samo oni htjeli da postoje ili da se prihvate i da se na njima temelji prijeporna odluka o trošku, makar u postupku njihovo postojanje nije utvrđeno, i to:
- „da su tužitelji povukli tužbu zbog toga što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja pod točkom 1 i 2 i prije podnošenja tužbe (podnošenjem zahtjeva za uspostavu vlastitog Vodovodnog priključka dana 05.06.2020.)“ - iako se samoj činjenici podnošenja zahtjeva na kojeg ukazuju ne može dati značaj kojeg bi oni htjeli, kao da je već i samo njome udovoljeno njihovim zahtjevima, kako su formulirani,
- da je tuženica „dala povod za tužbu, a prikrila u odgovoru na tužbu da je udovoljila tužbenom zahtjevu tužitelja i prije podnošenja tužbe“ - iako se u postupku nije niti sudilo o nekom „povodu“ ili „prikrivanju“,
a što ih također čini nevažnim prema smislu odredbe čl. 385.a stavka 1. ZPP- a.
9. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:
9.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga, obzirom da nisu obrazložena dostatnim, određenim razlozima, nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako su formulirana i obrazložena razlozima važnosti te obzirom i na situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,
9.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
10. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije kada ga temelje na odredbi čl. 385.a stavka 1. ZPP-a valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbiti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske odbit će prijedlog za dopuštenje revizije ako na temelju onoga što mu je dostavljeno ocijeni da u prijedlogu nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona “, u svezi sa odredbom čl. 389.b st. 2. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbija sud će određeno navesti razlog odbijanja upućujući, ako je to moguće, na svoju prijašnju praksu. Iznimno, ako ocijeni da je to u interesu javnosti, sud rješenje može i iscrpnije obrazložiti.“).
Zagreb, 14. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
