REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3950/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A. R., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 2. travnja 2024., broj: 70 Pp-2118/2023-25, u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. A. R. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. A. R. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 2. travnja 2024., broj: 70 Pp-2118/2023-25, proglašena je krivom okr. A. R. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je izrečena kazna zatvora u trajanju 45 dana te je na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, pa se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenica u vremenu provjeravanja od 12 mjeseci ne počni jedan ili više prekršaja za koje joj bude izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 100,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnijela okrivljenica po branitelju, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenicu oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica navodi da svjedokinja T. Š. nije objektivna zbog sukoba između njih dvije, navodi da ona nije niti trebala biti ispitana, ona nije znala na kojoj strani lica je vidjela crvenilo kod oštećenika, da je prekršaj prijavljen tek 10 sati nakon događaja i da je oštećenik bio nagovoren da prijavi nasilje, što sve utječe na vjerodostojnost iskaza ispitanih svjedoka, a odnosu na povredu materijalnog prekršajnog prava navodi da nije ispunjeno biće prekršaja jer nema elementa povrede dostojanstva i uznemirenosti kod oštećenika.

5.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica te nije povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

5.2. Bezuspješan je pokušaj okrivljenice da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza oštećenika koji je iskazivao okolnosno, životno te neproturječno i u čijem iskazu nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog. Posebno se indikativnim pokazuje to što je oštećenik svjedočio o tome da je on predmetne zgode samo htio zagrliti svoju kćer, dok okrivljenica opravdava "odgurivanje žrtve nasilja u predjelu prsa" (koji dio kao fizičko nasilje priznaje, iako takvo fizičko nasilje nije optuženo), samo iz razloga jer se njihova kćer (7 godina) "snažno opirala" tome, što svakako nije razlog za primjenu fizičke sile, osim toga, bez opravdanog razloga, sprječavanje drugog roditelja da pristupi djeteta nije u interesu djeteta i radi se o ograničavanju roditeljskog prava drugog roditelja. Također, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud, oštećenik je bio uvjerljiviji od okrivljenice prilikom provedenog suočenja. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi kojima se očito sugerira da ispitana svjedokinja T. Š. nije vjerodostojan svjedok. Naime, ona nema razloga lagati o tome da je na licu oštećenika vidjela crvenilo, ona je objektivan svjedok u postupku, a navodna prepirka koju okrivljenica u žalbi navodi kao razlog njezina lažnog svjedočenja, ovaj sud nema razlog prihvatiti, prvenstveno jer iz podataka u spisu proizlazi da se okrivljenica neprimjereno ponašala, a ne ispitana svjedokinja, djelatnica Zavoda za socijalni rad, a nadalje, navedena svjedokinja je također, kao i oštećenik, detaljno i životno iskazivala. Također na vjerodostojnost njezina iskaza ne utječe činjenica da ona nije znala na kojoj je strani lica vidjela crvenilo kod oštećenika, jer je životno da takvo što nije zapamtila, dapače, navedeno utječe na vjerodostojnost njezina iskaza i da iskaz nije instruiran, budući da upravo oštećenik svjedoči o strani lica. Neosnovani su navodi da na vjerodostojnost iskaza oštećenika utječe činjenica je prekršaj prijavljen nakon deset sati i da se on eventualno savjetovao s djelatnicom Zavoda za socijalni rad. Naime, sasvim je životno da žrtva nasilja, kada se prekršaj dogodio ispred ulaza u Zavod, ima potrebu navedeno ispričati djelatnici Zavoda, s kojom su imali i sastanak netom prije, a opravdano je i da je djelatnica Zavoda dala žrtvi nasilja savjet što može učiniti radi zaštite svojih, ali i djetetovih prava, budući se prekršaj dogodio u nazočnosti djeteta. Okolnost kad je prekršaj prijavljen, sama za sebe, ne utječe na vjerodostojnost iskaza oštećenika, jer po prirodi stvari takva odluka, ovisi o njegovoj volji, spremnosti i drugim opravdanim faktorima, pa se shodno tome, i razlikuje vrijeme prijave i nije nužno urgentno reagiranje. Pri tome treba naglasiti da je prekršaj prijavljen isti dan, što je sasvim uobičajeno i ne može se smatrati da je prošlo značajno vrijeme. U vezi žalbenog navoda kako ispitana svjedokinja T. Š. nije navedena u optužnom prijedlogu, treba navesti da sud ima pravo, ali i obvezu, radi utvrđivanja činjeničnog stanja ispitati sve osobe koje, prema stanju spisa, imaju potrebna saznanja, pa je stoga ispravno ispitana navedena svjedokinja. U vezi osjećaja straha, uznemirenosti i povrede dostojanstva, koje okrivljenica poriče da bi nastupili na strani oštećenika, prvenstveno treba reći kako navedeno nije biće predmetnog prekršaja (fizičko nasilje), ali i da je navedeno utvrđeno u provedenom postupku, a da na to ne utječe činjenica kada je prekršaj prijavljen. Potonje navedenim ujedno je žalitelju odgovoreno i na navode o povredi materijalnog prekršajnog prava, koji proizlaze iz žalbe.

5.3. Stoga, povezujući obranu okrivljenice, koja priznaje primjenu fizičke sile prema žrtvi nasilja i daje sasvim neopravdane razloge za to, s uvjerljivim i suglasnim iskazima ispitanih svjedoka (žrtve nasilja i djelatnice Zavoda za socijalni rad), pravilno je utvrđeno činjenično stanje u postupku. Ovdje treba naglasiti da već iz obrane okrivljenice proizlazi ispunjenje biće djela predmetnog prekršaja, budući da ona navodi da je oštećenika odgurnula u predjelu njegovih prsa.

5.4. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, niti je povrijeđeno materijalno prekršajno pravo, pa žalba okrivljenika iz tih žalbenih osnova nije osnovana.

6. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji koja je primijenjena okrivljenici, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. I ovaj sud smatra da je sankcija koja čini prijetnju zatvorom primjerena prekršajnopravna sankcija, pogotovo imajući na umu problematičnost i osjetljivost obiteljskih odnosa, što očito negativno utječe na mlt. dijete okrivljenice i žrtve nasilja, pa je tim više potrebno prevenirati činjenje takvih prekršaja.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bila tako lošeg imovnog stanja da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. svibnja 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, branitelja, žrtvu nasilja, Hrvatskom zavodu za socijalni rad i tužitelja.