Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-43/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LI, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., dalje: KZ/11.) i drugih odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog LI podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj Kzd-1/2023. od 15. lipnja 2023. u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice, optuženog LI,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog LI kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci broj Kzd-1/2023. od 15. lipnja 2023. optuženi LI proglašen je krivim zbog kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta pod točkom 1. teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11., a pod točkom 2. upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude. Za navedena kaznena djela optuženom LI utvrđene su kazne zatvora i to za kazneno djelo pod točkom 1. na temelju članka 166. stavak 1. KZ/11. u trajanju od 7 (sedam) godina i 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo pod točkom 2. na temelju članka 165. stavak 1. KZ/11. u trajanju od 1 (jedne) godine pa je optuženi LI po članku 166. stavak 1. KZ/11. uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. lipnja 2022. pa nadalje.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.,
– odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), optuženi LI dužan je snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500 eura te troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 2.589,07 eura.
2. Protiv pobijane presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženi LI po branitelju Saši Jelušiću iz odvjetničkog društva Vukić & partneri u Rijeci.
2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženom LI izrekne veća kazna zatvora te u odluci o troškovima kaznenog postupka na način da ga se obveže na plaćanje višeg novčanog iznosa.
2.2. Optuženi LI žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine pobijana presuda te da se predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti optuženog LI putem video linka, dok uredno pozvani državni odvjetnik i branitelj nisu pristupili na sjednicu pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.
6. Žalba optuženog LI i žalba državnog odvjetnika nisu osnovane.
6.1. Neosnovano se u žalbi optuženog LI ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i članka 468. stavak 2. ZKP/08.
6.2. Optuženik smatra da je počinjena bitna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer da u presudi uopće nema razloga o obliku krivnje iako žalitelj navodi da izreka presude sadrži opis da je kazneno djelo počinjeno u namjeri, ali da u obrazloženju ne postoje navodi o sastojcima krivnje.
6.3. Naime, sastojnice krivnje, na temelju članka 23. KZ/11., su da je osoba u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila ubrojiva, da je postupala s namjerom ili iz nehaja te da je mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a da ne postoji ni jedan ispričavajući razlog.
7. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude u točci 5.11. naveo da je na temelju psihijatrijskog vještačenja utvrđeno da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio ubrojiv, jer nije bilo osnova za redukciju njegovih sposobnosti shvaćanja vlastitih postupaka i upravljanja svojom voljom. Ujedno, optuženik zadovoljava kriterije za pedofiliju, a karakterološke osobine optuženika su dijagnosticirane kao poremećaj ličnosti. Uz navedene razloge prvostupanjski sud je u točki 7. naveo da je bila jasna namjera optuženika kada je izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju sa svojom kćerkom u dobi od pet godina te iz istog proizlazi da je bio svjestan obilježja kaznenog djela i htio njegovo ostvarenje. Dakle, iz cijelog opisa počinjenja kaznenog djela proizlazi da je optuženik bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i da ne postoji niti jedan sprječavajući razlog, iako to nije posebno istaknuto u obrazloženju prvostupanjske presude pa je stoga jasan oblik krivnje s kojom je postupao optuženik.
7.1. Naime, optuženik u svojoj obrani nije navodio da bi imao kakav ispričavajući razlog, odnosno da nije bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno pa stoga nije niti sporio te sastojnice krivnje.
7.2. Time je prvostupanjski sud vrlo jasno u točkama 5. 11. i 7. naveo bitne odrednice krivnje pa se stoga ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka da bi u obrazloženju bili izostavljeni razlozi koji se odnose na pitanje krivnje optuženika, odnosno, subjektivnog odnosa prema počinjenju djela za koja je proglašen krivim.
8. Ujedno, nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud utemeljio svoju presudu na nezakonitom dokazu, iskazu svjedoka dr. KI koji je optuženikov izabran liječnik jer je isti na temelju članka 285. stavak 1. točka 5. ZKP/08. dužan svjedočiti. Naime, ne radi se o nezakonitom dokazu, iskazu liječnika o zdravlju optuženika, jer liječnik kao i sve druge osobe navedene u članku 285. stavak 1. točka 1. do 6. ZKP/08. ne mogu uskratiti iskaz ako se radi o kaznenom djelu kazneno pravne zaštite djece, a ovaj kazneni postupak se vodi zbog kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.
8.1. Iako žalitelj općenito osporava ovu odluku smatrajući da je način kako je predsjednik vijeća prvostupanjskog suda vodio postupak i obrazlagao ovu odluku koja bi "trebala imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici" je ustvari osporavanje da nije imao pravično suđenje, no, međutim ono se ne obrazlaže u detaljima pa se iz vođenja zapisnika sa rasprave ne može utvrditi pristranost predsjednika vijeća, jer niti branitelj niti optuženik nisu imali primjedbe na tijek i vođenje kaznenog postupka, a niti je optuženik u pravu kada navodi da obrazloženje nije logično i ne može se objasniti "zdravim razumom". Ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. nisu pronađene povrede.
9. Žaleći se zbog pogrešno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj optuženik smatra da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane da se provede vještačenje po vještacima urološke i kardiološke struke na okolnosti da je isti imao erektivne disfunkcije. Međutim, prvostupanjski sud je ispitao svjedoka ŠI, obiteljskog liječnika, koji je potvrdio da je optuženik imao kardioloških problema te da mu je radi toga stavljen stent i izdao mu je recept Dinamiko 100 mg, a optuženik se branio da je bio seksualno aktivan sa svojom suprugom pa nije bilo potrebe utvrđivanja erektivne disfunkcije optuženika. Kako je osnovano prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog da se provede urološko vještačenje navodne erektivne disfunkcije optuženika, time nije nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer je ono utvrđeno na drugačiji način. 9.1. Žalitelj optuženik osporava vjerodostojnost iskaza oštećenice, žrtve djeteta smatrajući da ono nije potkrijepljeno iskazom majke žrtve RI, te se u žalbi osporava i nalaz i mišljenje psihijatrijsko psihologijskog vještačenja žrtve djeteta ĆI po stalnim sudskim vještacima Tanji Kosec i Ivani Frančula Modrčin. 9.2. Naime, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je iscrpno iznio u točki 3.12. obrazloženja pobijane presude iskaz svjedokinje RI majke djevojčice žrtve ĆI koja je opovrgnula navode optuženika da bi ikada vidjela da gleda filmove pornografskog sadržaja, a niti bi kćerka ĆI ušla u njihovu sobu kada bi oni imali spolni odnošaj, a da su ona i suprug i u vrijeme navodnog počinjenja djela imali seksualne odnose te da je on izjavio da koristi neka farmaceutska pomagala, ali da nije tome pridavala pažnju.
10. Majka, žrtve djeteta je navela da se ĆI počela povlačiti u sebe, u određenim situacijama kao kad joj je davala tablet da bi otišla u sobu, ali je to pripisivala samo njenoj vrtićkoj dobi. Stoga navod da je ostala šokirana kada je bila pozvana na dokazno ročište i da ne zna kako to da to nije primijetila, nije takav iskaz koji dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza djevojčice. Ujedno iz nalaza i mišljenja psihijatrijsko psihologijskog vještačenja proizlazi da je djevojčica spontano pričala događaje i da uz te događaje veže osjećaj tuge, potrebu da štiti svog oca kako se majka na njega ne bi ljutila, a razumije pojam tajne.
11. Psihologinja i psihijatar su naveli da je djevojčica sposobna dati vjerodostojni iskaz glede radnji koje su se odvijale s njom i utvrdili su da je inkriminirani događaj ostavio negativne posljedice na zdravlje djeteta jer se uočila sklonost psihosomatskim reakcijama, enurezi i poteškoćama emocionalne regulacije kao načina suočavanja. Također su utvrdili da dijete nije sklono davanju socijalno poželjnih odgovora i da su odgovori prilikom pregleda vještaka bili autentični te da se radilo o vunerabilnoj petogodišnjoj djevojčici.
11.1. Žalitelj optuženik dovodi u pitanje iskaz djeteta iz razloga što je na dokaznom ročištu navela da je i tatinom prijatelju L, koji je vozio autobus morala "cuclati mišinu" i da je sjedila ispod "sica", a ne radi se o postavljenoj inkriminaciji u ovom kaznenom postupku te pitanje zbog čega nije došlo do inkriminiranja i neke druge osobe osim optuženika temeljem iskaza djevojčice je pitanje koje se treba postaviti državnom odvjetniku koji zastupa optužbu. Međutim, opisivanje određenih događaja koji nisu vezani za događaje koji se stavljaju na teret optuženiku ne dovode u pitanje taj dio vjerodostojnosti iskaza kada dijete žrtva priča o svojim odnosima prema ocu. Stoga je u pravu prvostupanjski sud da nije bilo potrebno provesti novo vještačenje jer je vještačenje iscrpno, potpuno po pravilima struke te su vještaci odgovorili na sva sporna pitanja optuženika i branitelja na samoj raspravi. Naime, članak 317. ZKP/08. navodi da ako je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili proturječan sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim ispitivanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještakom što u ovom konkretnom predmetu nije slučaj.
12. Prvostupanjski sud je s potpunim stupnjem vjerojatnosti utvrdio počinjenje kaznenih djela koja se stavljaju optuženiku na teret suprotno žalbenim navodima, jer isto proizlazi iz uvjerljivog i vjerodostojnog iskaza djevojčice žrtve ĆI, svjedokinje II, svjedokinje NI, svjedokinje LIG, svjedokinje JI, svjedokinje MI i svjedoka GI, svih zaposlenika [vrtić], kojeg je pohađala djevojčica ĆI uz proveden nalaz i mišljenje kombiniranog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja žrtve djeteta ĆI te uz nalaz i mišljenje kombiniranog psihijatrijskog psihologijskog vještačenja optuženika koji zadovoljava kriterije za pedofiliju.
13. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
14. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, a žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži žalbu i na tu osnovu.
15. Po ocjeni drugostupanjskog suda, Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kod utvrđivanja svake pojedinačne kazne zatvora za kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, s pravom je prvostupanjski sud ocijenio kao olakotno optuženiku dosadašnju neosuđivanost, međutim nije mu cijenjeno kao olakotno da je otac troje djece, jer je ovim kaznenim djelom svoju ulogu roditelja zloupotrijebio, a i sudskom odlukom određeno je da se osobni odnosi djece s ocem neće održavati i da su djeca izuzeta iz obitelji te smještena privremeno u dom. Otegotno je cijenjeno da su kaznena djela počinjena na štetu vlastite kćeri. U počinjenju djela je iskazana upornost i odlučnost u vršenju kaznenih djela. Stoga, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, pojedinačne kazne zatvora nisu preblage nego su odraz cijenjenja otegotnih i olakotnih okolnosti koje su utvrđene na strani optuženika te se ne radi o minimalno propisanim kaznama zatvora.
16. Također, nije u pravu državni odvjetnik kada smatra da je jedinstvena kazna zatvora neopravdano blaga kada se uzmu u obzir sve otegotne okolnosti predmetnog slučaja, jer jedinstvena kazna se na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. ocjenjuje na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, a to je i naveo prvostupanjski sud da se radi o osobi koja je pedofil, incestuoznih sklonosti, a dijagnosticiran mu je poremećaj ličnosti, koji je u vrijeme počinjenja djela bio u dobi od 62 godine dok je djevojčica, njegova kćer žrtva bila stara 5 godina.
16.1. Ukupno se radi o dva kaznena djela iz iste glave kaznenog zakona, spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i koja su počinjena prema istoj žrtvi u slijedu i opetovano.
17. Sve su to razlozi zbog kojih ovaj drugostupanjski sud nalazi da odmjerena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od osam godina je neophodna i dovoljna da se izrazi odgovarajući prijekor društva prema ovako teškim kaznenim djelima počinjenima na štetu djeteta, kojima se ugrožavaju spolne slobode djece.
18. Također, državni odvjetnik se žali zbog troškova kaznenog postupka, jer smatra da je ta odluka u paušalnom dijelu prenisko određena, međutim prvostupanjski sud je ispravno obrazložio i utvrdio zbog čega je naložio naknadu troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500 eura, te troškove stalnih sudskih vještaka psihologa i psihijatra u ukupnom iznosu od 2589,07 eura, što nije minimalni iznos koji se može odrediti kao trošak paušalne svote u skladu sa Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove paušalnog postupka ("Narodne novine" 145/11.). Naime, radi se o osobi koja je sada umirovljenik u istražnom zatvoru do pravomoćnosti ove presude, vlasnik je obiteljske kuće [adresa] i dva osobna vozila Citroen C5 i Peugeot 206 te se ovako određeni troškovi kaznenog postupka ukazuju primjerenima, jer neće dovesti u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je on dužan uzdržavati, a to su djeca bez obzira što mu je zabranjeno s njima kontaktirati ili ako mu bude oduzeto roditeljsko pravo, dužnost davanja uzdržavanja ne prestaje.
19. S obzirom na sve naprijed izloženo, presuđeno je na temelju članka 482., a na temelju članka 476. stavak 1. točki 2. ZKP/08. iako je drugostupanjski sud ispitao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom iz osnova iz kojih se pobija, ali i po službenoj dužnosti nisu pronađene povrede.
U Zagrebu 13. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić