Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-1/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice–specijalistice Vanje Petrović zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠI zbog kaznenih djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 18. listopada 2023. broj Kzd-10/2022-49, u sjednici održanoj 13. svibnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika Božidara Klepača,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog ŠI te se ukida prvostupanjska presuda u odnosu na četiri kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11. (točka 2) izreke) te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed te odluke, žalba državnog odvjetnika u odnosu na kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11. je bespredmetna.

III Uslijed odluke pod I, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se za kazneno djelo iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. KZ/11. za koje je optuženik proglašen krivim pod točkom 1) izreke pobijane presude, na temelju članka 166. stavak 2. KZ/11., optuženi ŠI osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, u koju mu se, na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. svibnja 2022. pa nadalje. IV U tom dijelu žalba optuženog ŠI i žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu proglašen je krivim optuženi ŠI i to: za teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. KZ/11. (iz točke 1)), za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina te zbog četiri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. (iz točke 2)), za koje svako djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa je optuženik primjenom članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina i 6 (šest) mjeseci, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, računajući od trenutka lišenja slobode od 26. svibnja 2022. pa nadalje.

2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, te opunomoćenika žrtava.

3. Optuženik se žali po branitelju, odvjetniku Božidaru Klepaču, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima postupka.

3.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. i članak 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne pojedinačne kazne zatvora u duljem trajanju te ga osudi na strožu jedinstvenu kaznu zatvora.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08. izviješteni su optuženik i njegov branitelj, odvjetnik Božidar Klepač koji je u žalbi to zahtijevao. Prisutnost optuženog ŠI na sjednici vijeća osigurana je, u smislu članka 475. stavak 7. ZKP/08., uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj), dok državni odvjetnik, iako uredno pozvan, nije pristupio na sjednicu vijeća pa je ista održana u njegovoj odsutnosti, na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08.

7. Žalba optuženika je djelomično osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika djelomično bespredmetna, a djelomično neosnovana.

8. U odnosu na rješenje

8.1. U pravu je optuženi VI kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega je pobijanu presudu u odnosu na sva kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11. trebalo ukinuti i vratiti nadležnom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

8.2. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude (u točki 32.) navodi da je nedvojbeno utvrđeno da je optuženik u odnosu na sve oštećenike, ŠĆI, FI, II i ŽI, postupao na način da ih je "više puta tukao na način da ih je šamarao, udarao rukom po leđima i glavi, udarao nogom u tijelo, naguravao ih, a ŠIE jednom uhvatio za vrat i podigao, kao i da je vikao na njih, govoreći im da su retardirani, nesposobni, budale, đubrad, razmaženi…", međutim, u razlozima presude izostala je potpuna i sveobuhvatna analiza iskaza svih oštećenika kao i ostalih svjedoka, osobito LI i JI tako da pobijana presuda ne sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnoj činjenici koja se odnosi na opseg izloženosti svakog pojedinog oštećenika psihičkom i fizičkom zlostavljanju od strane optuženika zbog čega se presuda ne može ispitati.

8.3. Kako je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i u smislu članka 487. stavak 4. ZKP/08., obzirom da se optuženik u odnosu na ukinuta djela žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U svjetlu te žalbene osnove ukazuje se na različitost u iskazima svjedoka, tako oštećena VIE navodi da je optuženik fizički zlostavljao nju, II i ŽI, ali ne i FI. Oštećeni II tvrdi da ga optuženik nije fizički zlostavljao, a nije vidio da bi to činio prema ostaloj djeci (niti da bi davio gušio i stiskao Š), jednako tvrdi i oštećeni ŽI, dok oštećeni FI navodi da ga je optuženik lupio rukom po "guzici i objasnio da nešto ne smije dirati". Svjedokinja LI u svom je iskazu navela da je optuženik vikao na dečke, fizički je kažnjavao ŽI, II i Š, ali ne i FI.

8.4. Zbog izloženih razloga prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku otkloniti postupovne povrede na koje je ukazano ovim rješenjem. Provest će sve do sada provedene dokaze, kao i one na koje stranke eventualno ukažu ili za koje se sam odluči da ih je potrebno provesti, radi utvrđenja jesu li i u kojem opsegu oštećenici ŠĆI, II, ŽI i FI bili izloženi fizičkom i psihičkom zlostavljanju od strane optuženika, nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će zatim valjano i obrazložiti u smislu odredbe članka 459. ZKP/08. Uslijed gore navedenog, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o utvrđenim kaznama u odnosu na ova kaznena djela je bespredmetna.

9. U odnosu na presudu

9.1. Uz parafraziranje teksta bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., optuženik prigovara da u pobijanoj presudi nema razloga o odlučnim činjenicama koja se odnosi na namjeru optuženika da zadovolji svoj spolni nagon, da postoji znatna proturječnost o odlučnim činjenicama koja proizlazi iz provedenih vještačenja oštećene V i optuženika, da je neosnovano odbijeno novo psihijatrijsko vještačenje oštećenice uz uzimanje u obzir iskaza svjedokinja, djelatnice Centra za socijalnu skrb, ĆIE, nastavnice AI i pedagoginje DI, zbog čega postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju naloga za provođenje vještačenja i sadržaja naloga i da kod optuženika nisu utvrđeni znakovi prekomjernog spolnog nagona koji bi onda on zadovoljavao sa svojom kćeri Ć.

9.2. Protivno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama i nije proturječna sama sebi zbog čega se ne bi mogla ispitati. Optuženik pogrešno drži da je bitno obilježje kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. KZ/11. postupanje u cilju "zadovoljenja spolnog nagona", jer isto ne proizlazi iz zakonskog opisa spomenutog djela. Naime, da bi se ostvarila obilježja konkretnog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, potrebno je da počinitelj "izvrši sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju prema djetetu mlađim od petnaest godina", a pri tome se smatra svaki spolni kontakt koji prema uvriježenom objektivnom mišljenju nedvosmisleno ima spolni karakter, a motiv djela, odnosno subjektivni doživljaj i značenje takvih spolnih radnji za počinitelja i žrtvu je irelevantan. Stoga, iako je u pravilu i očekivano radnja počinitelja usmjerena zadovoljenju spolnog nagona, isto nije nužan element djela niti je kao takav propisan kod kaznenih djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. KZ/11.

9.3. Jednako tako, prvostupanjski sud je korektnom interpretacijom sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu iskaza oštećene FIE, kojoj vjeruje da je bila izložena spolnoj zlostavi od strane svog oca optuženog ŠI, o čemu se povjerila UI, majci KI te RI (točka 28. prvostupanjske presude), a kvalitetu i pouzdanost njenog svjedočenja potvrđuje i provedeno psihijatrijsko psihologijsko vještačenje, zbog čega sud s pravom ne prihvaća obranu optuženika (točka 30. prvostupanjske presude).

9.4. Nadalje, postupajući sukladno članku 459. stavku 5. ZKP/08., sud prvog stupnja je iznio i argumente za odbijanje dokaznih prijedloga obrane za provođenje novog vještačenje oštećenice, a radi se o tome da vještakinje nisu koristile iskaze svjedokinja ĆIE, AI i DI, koje su bile ispitane nakon izrade nalaza. Međutim, na raspravi su vještakinje pojasnile da, s obzirom na postavljeni im zadatak suda, iskaz navedenih svjedokinja ne bi utjecao na njihov nalaz, jer se kapacitet za vjerodostojnost iskaza žrtve procjenjuje na osnovi načina na koji žrtva iskazuje, daje li opis detalja, jesu li događaji uklopljeni u kontekst, navodi li žrtva interakcije između sebe i počinitelja, navodi li senzorne detalje i slično.

9.5. Stoga nije osnovana optuženikova žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a većinom navoda suštinski obrazlaže pobijanje prvostupanjske presude osporavanje činjeničnih utvrđenja i shodno tome neprihvaćanja zaključka o dokazanosti terećenog kaznenog djela što je prigovor činjenične naravi.

10. Suprotno navodima žalitelja, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno.

10.1. Žaleći se zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik prigovara ispravnosti utvrđenih činjenica iz provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja samo na osnovu podataka iz istrage, a ne i iz onih sa rasprave i to iskaza svjedokinja IIE, AI, DI, a što je po optuženiku od značaja, jer svjedokinje nisu primijetile poremećaje u funkcioniranju oštećenice, kritizirajući analizu i ocjenu iskaza oštećenice koju je dao prvostupanjski sud iznoseći vlastitu analizu i ocjenu dokaza iz kojih izvlači zaključke suprotne onima iz prvostupanjske presude sugerirajući da se prihvati obrana optuženika da nije spolno zlostavljao oštećenicu i da nema takvih sklonosti prema osobama u krvnom srodstvu.

10.2. Suprotno navodima žalbe, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud, temeljem zakonito provedenog dokaznog postupka, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je sa sigurnošću našao dokazanim da je optuženik, spolno zlostavio i iskoristio dijete, kćer ŠIE. 10.3. Ispravno je sud prvog stupnja prihvatio kao istinit i vjerodostojan iskaz oštećene FIE, koja je u iscrpnom i detaljnom iskazu na dokaznom ročištu 30. lipnja 2022. opisala pretrpljeno spolno zlostavljanje od optuženika kada je živjela kod njega, od 2016. ili 2017. kada je pohađala četvrti razred do veljače 2021. kada je pobjegla mami, i teretila optuženika da je lijegao kraj nje u krevet, skidao joj pidžamu i gaćice, dirao po grudima, stražnjici i spolovilu, prstima ulazeći u njezino spolovilo, ljubio u usta jezikom, lizao spolovilo, iako je ona tražila da prekine i micala ga rukama.

10.4. Dakle, oštećenica je podrobno opisala sve okolnosti koji se tiču predmetnog kaznenog djela, pri čemu je svakako od značaja i okolnost da vještakinje mr.sc. Suzana Kos, psihijatar i prof.dr. Gordana Buljan Flander, psiholog, suglasno zaključuju da oštećena VIE ima kognitivni i moralni kapacitet za davanje vjerodostojnog iskaza, da kod nje nije utvrđena sklonost preuveličavanju ili konfabulaciji, razlikuje istinu od laži i razumije moralne posljedice. Vještakinje su jasno i profesionalno odgovorile da ukoliko nekog iskaza nije bilo u spisu u vrijeme izrade nalaza i mišljenja, to ne utječe na njihov nalaz i mišljenje, pojasnivši da im je iz godina prakse i znanstvenih istraživanja poznato da za seksualna zlostavljanja djece nema svjedoka, ono se odvija u tišini, a kapacitet za vjerodostojnost iskaza žrtve se procjenjuje na osnovi načina na koji žrtva iskazuje, daje li opis detalja, jesu li događaji uklopljeni u kontekst, navodi li žrtva interakcije između sebe i počinitelja, navodi li senzorne detalje itd., a navele su i da školski uspjeh često nije u korelaciji i ni u kakvom odnosu s traumama seksualnog zlostavljanja, da ta djeca vrlo često godinama i u tišini trpe kako ne bi bili izloženi osjećajima srama i obilježenosti seksualno zlostavljanih, dok se psihičke smetnje i dekompenzacija znaju javiti tek nakon što se žrtva povjeri o svom traumatskom iskustvu. Stoga, nikakve potrebe za provođenjem novog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja oštećenice nema, činjenično stanje nije nepotpuno ni pogrešno utvrđeno time što vještakinje nisu uzele u obzir i iskaze djelatnice Centra za socijalnu skrb IIE, nastavnice AI i pedagoginje DI, da se oštećenica nije žalila na optuženika i da one nisu primijetile promjene u ponašanju oštećenice. Naime, oštećenica o spolnom zlostavljanju nije nikome govorila, ni u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, u koju je odlazila u sklopu timske obrade radi kompleksnih obiteljskih uvjeta, ni u Centru za socijalnu skrb Koprivnica već je o događaju godinu dana nakon što se vratila majci najprije ispričala ujni UI, a zatim majci, potaknuta tim temama na radionicama u školi.

10.5. Pri tome je važno istaknuti da istinitost iskaza oštećenice u odnosu na okolnost alkoholiziranosti optuženika, nije dovedena u pitanje jer je i svjedokinja JI navela da je optuženik znao popiti i onda je prigovarao djeci (točka 19. prvostupanjske presude), da pije, ali ne pretjerano, rekao je i svjedok EI, a i iz nalaza i mišljenja Klinike za psihijatriju Vrapče proizlazi da je ranije vjerojatno njegov odnos prema alkoholu bio na razini štetne uporabe, ali ne i ovisnosti.

10.6. Zaključno, navodima žalbe vjerodostojnost iskaza oštećenice kojim tereti optuženika nije s uspjehom doveden u sumnju.

10.7. Kod takvog stanja stvari, navod žalbe da niti jednim dokazom, pa ni vještačenjem kod optuženika nije utvrđena sklonost zadovoljavanja spolnog nagona s kćeri Ć, ne utječe na zaključak o dokazanosti kaznenog djela jer je općepoznato da se takve seksualne aberacije ne mogu psihijatrijskim putem sa sigurnošću verificirati, niti isključiti.

10.8. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a neosnovana je i žalba optuženika zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona, odnosno, one povrede koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanja.

11. Optuženik ističe žalbenu osnovu odluke o kazni, smatra da je odluka pogrešna, ali ne daje konkretan prijedlog u odnosu na kaznu.

11.1. Državni odvjetnik u žalbi zbog odluke o kazni u odnosu na ovo kazneno djelo ističe da je prvostupanjski sud nedostatno cijenio otegotne okolnosti, a navode se i neke nove koje bi utjecale na odmjeravanje kazne. Tako je otegotnim na strani optuženika trebalo cijeniti da je spolna zlouporaba žrtve FIE započela kada je bila u dobi od svega 11 godina, da se praktički radilo o djevojčici prije pubertetskog razdoblja, fizički i psihički nezreloj u smislu spolnosti, te stoga očito potpuno nesvjesnoj pravog značenja njegovih radnji. Navedeno je imalo za posljedicu da je uslijed njegovog manipulativnog utjecaja, odnosno predbacivanja da ga ne voli, kao i kritiziranja KI prikazujući je kao lošu majku, ali očito i straha uslijed nasilnih radnji kojima je bila izložena, šutjela o predmetnim inkriminacijama. Vidljivo je da je žrtva tek u dobi od trinaest godina vlastitom inicijativom otišla od njega, te se i nadalje sama nosila s iskustvom spolne zlouporabe, sve do kad nije bila osnažena predavanjima u školi, nakon čega je majci KI, a potom i drugim bliskim osobama, ispričala o doživljenom traumatskom iskustvu. Također se ističe da su inkriminirani događaji utjecali na žrtvu na način da je zanemarila školske obveze i dobivala loše ocjene te da se osamljivala, kao što je to iskazivala svjedokinja DI, dok je svjedokinja RI navela da je primijetila da Š više nije vesela kao prije i da je odsutna.

11.2. Razmotrivši žalbene navode stranaka, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kao olakotnu okolnost na strani optuženika da ranije nije bio osuđivan, da uz Š, ima još troje mldb. djece koju je u obvezi uzdržavati, dok su mu kao otegotne okolnosti uzete upornost i značajna količina kriminalne volje prilikom počinjenja kaznenog djela kroz dulje vremensko razdoblje i kroz više godina, kao i da su kod njegove kćerke, žrtve VĆI, koja mu je bila povjerena na čuvanje i brigu, te koja je bila u odnosu zavisnosti prema njemu, još uvijek prisutni elementi posttraumatskog stresnog poremećaja.

11.3. Slijedom navedenog, uvažavajući i otegotne okolnosti koje ističe državni odvjetnik (točka 11.1.), a koje su u većem dijelu već vrednovane, po ocjeni drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od sedam godina na koju je osuđen zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, kćeri V ukazuje se primjerenom kako počinjenom kaznenom djelu tako i samoj ličnosti počinitelja, stupnju njegove krivnje, pobudama zbog kojih su kaznena djela počinjena, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra odnosno svim okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno. Navedenom kaznom na potpuno nedvosmislen način izrazit će se jasna i nedvosmislena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, njome će se prvenstveno i u najvećoj mjeri utjecati na optuženika, kako se u svom budućem životu više ne bi ponašao na ovako neprimjeren i društveno neprihvatljiv način i kako više ne bi činili ovakva, ali i druga kaznena djela, ali isto tako poslat će se poruka i drugim članovima društvene zajednice kako ovakva neprimjerena ponašanja nisu društveno prihvatljiva, a istovremeno utjecat će se i na svijest građanstva o pogibeljnosti i nedopustivosti činjenja kaznenih djela te opravdanosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Na taj način, ovakvom kaznom, prvenstveno će se ispuniti zahtjevi specijalne, a potom i generalne prevencije. Takva kazna po ocjeni drugostupanjskog suda prikladna je za ostvarenje svih vidova svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Slijedom toga, nije osnovana u tom dijelu žalba državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

12. Optuženik ističe i žalbenu osnovu odluke o troškovima kaznenog postupka, ali istu ne obrazlaže time da je optuženik u cijelosti oslobođen plaćanja svih troškova postupka.

13. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede u odnosu na teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 483. stavka 1., 486. stavka 1. i 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić