Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-eun-18/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe JN zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona Republike Italije, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku broj Kv-eun- 3/2024. (Kir-eun-1/2024.) od 7. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tražene osobe JN kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I izreke, na temelju članka 29. stavka 5. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj: 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19. i 141/20. (pravilno bi bilo i 18/24.) – dalje: ZPSKS-EU), odobrena je predaja tražene osobe JN [adresa], na temelju europskog uhidbenog naloga Suda u Milanu – šesti kazneni odjel, broj 272/2024. od 15. veljače 2024. kojim je zamijenjen europski uhidbeni nalog ureda Javnog tužitelja u Milanu, Republika Italija broj NR 2408/2002, od 19. lipnja 2020., zbog kaznenog djela neovlaštenog prometa opojnim drogama i psihotropnim stvarima iz članka 110 Kaznenog zakona Republike Italije počinjenog na način: „Konkretnom, u kontekstu velike istrage koja se odnosi na nedozvoljenu trgovinu narkoticima, krivnja GN se jasno pokazala u odnosu na sljedeće činjenice. Poglavlje 84) u suradnji s drugim osobama nezakonito uvezao i posjedovao, radi dilanja, 10 kg smjese na bazi erojne, od čega je dio (5kg) prodao dvojici NN osoba sicilijanskog podrijetla, a drugi dio određenom ON po fiksnoj cijeni od £ 30/32 000 po kilogramu uz otegotne okolnosti tri i više osoba koje su počinile kazneno djelo, te veliku količinu opojne tvari, Poglavlje 127), zbog udruživanja s drugim osobama, od kojih su neki ostali neidentificirani, radi počinjenja niza kaznenih djela u svezi s proizvodnjom i prometom opojnih droga GN je sudjelovao u udruzi sa zadatkom surađivati u operacijama istovara automobila koji se koriste za uvoz, surađuju u poslovima istovara automobila koji služe za uvoz opojnih droga, osiguravaju prikrivanje i prikupljanje narkotika na mjestima "zasjede", organiziraju isporuke opojnih droga u ime udruge, mjesto Milano, od kraja 1995. do travnja 1997. Stupanj sudjelovanja, autor, narav i pravna kvalifikacija kaznenog djela i primjenjiva zakonska odredba, pravni naziv 110. KZ., 73., 73. stavak 1. i 6., Predsjednički dekret 309/90. 80. stavak 2. Predsjednički dekret 309/90; 74. stavak 1. Predsjednički dekret 309/90, pravna kvalifikacija djela povreda odredbi o opojnim drogama“.
1.1. Pod točkom II izreke određeno je da bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjena prije predaje, tražena osoba ne smije: biti kažnjeno gonjena niti se protiv nje smije izvršiti kazna u državi izdavanja, biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora i izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.
1.2. Pod točkom III izreke na temelju članka 35. stavka 1. ZPSKS-EU predaju tražene osobe nadležnim tijelima Republike Italije izvršiti će Ured S.I.Re.N.E., Ministarstva unutarnjih poslova Republike Italije, odmah i bez odgode, a najkasnije u roku od 10 dana sve po pravomoćnosti ovog rješenja o predaji.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba JN po branitelju, odvjetniku Zvonku Kristoviću, zbog „povrede postupovnih odredbi, pogrešnih utvrđenja i povrede materijalnog prava“, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da odbije zahtjev za predaju tražene osobe, podredno da ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Sukladno članku 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 84/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno žalbenim navodima tražene osobe da odluka prvostupanjskog suda nije obrazložena jer se prvostupanjski sud nije u pobijanom rješenju očitovao na sve okolnosti koje je tražena osoba iznijela tijekom postupka odlučivanja o predaji, a na koje se poziva i u žalbi, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju time upire tražena osoba. Naime, ocjena je drugostupanjskog suda da je za svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama prvostupanjski sud dao jasne, određene i valjane razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
6. Nadalje, nije u pravu tražena osoba kada nastoji dovesti u pitanje zakonitost postupka žalbenim navodom da je pobijana odluka donesena nakon proteka rokova iz članka 32. ZPSKS-EU. Naime, na temelju članka 32. stavka 3. ZPSKS-EU rok od šezdeset dana od uhićenja za odluku o predaji tražene osobe (koja je uhićena 4. siječnja 2024.) iz stavka 2. istog članka se može produljiti za daljnjih 30 dana, dok stavak 4. propisuje da će sud, ako zbog iznimnih okolnosti o predaji nije moguće odlučiti niti u roku iz članka 32. stavka 3. ZPSKS-EU, o tome obavijestiti Eurojust i navesti razloge za prekoračenje roka. Dakle, iz navedenih odredbi je vidljivo kako se radi o instruktivnim rokovima. Pored toga, sjednica za odlučivanje o predaji tražene osobe prvi put održana 15. siječnja 2024. u roku iz članka 32. stavka 2. ZPSKS-EU, a budući da je bilo potrebno pribaviti podatke o tome je li u konkretnom slučaju moguća obnova postupka, prvostupanjski sud nije mogao donijeti odluku na istoj sjednici. Stoga je nakon pribave podataka, prvostupanjski sud, opravdano odluku o predaji tražene osobe donio na idućoj sjednici 7. ožujka 2024., koja je održana unutar daljnjeg roka iz članka 32. stavka 3. ZPSKS-EU. Dakle, o predaji tražene osobe prvostupanjski sud je odlučio unutar propisanih rokova, pa nije došlo do povrede prava tražene osobe.
7. Nadalje, prema ocjeni drugostupanjskog suda, po izvršenom uvidu u sadržaj Europskog uhidbenog naloga Suda u Milanu – šesti kazneni odjel, broj 272/2024. od 15. veljače 2024. izdanog za traženu osobu, nije utvrđeno da isti ne bi bio valjano sastavljen jer u spisu nema odluke o istražnom zatvoru na kojoj se temelji europski uhidbeni nalog. Naime, iz sadržaja europskog uhidbenog naloga je razvidno da se isti temelji na rješenju o istražnom zatvoru broj 3793/97 RG NR N 1904/1997 koje je doneseno po sucu istrage Suda u Milanu 12. studenoga 1999. Stoga, nasuprot žalbenim navodima tražene osobe, europski uhidbeni nalog sadržava dokaz o postojanju odluke iz članka 18. stavka 1. točke 3. ZPSKS-EU.
7.1. Nadovezujući se na navedeno, skreće se pažnja žalitelju da Republika Hrvatska nije ovlaštena propitivati osnovanost izdavanja europskog uhidbenog naloga. Naime, instrument europskog uhidbenog naloga prvi je instrument uzajamnog priznavanja koje se temelji na načelu uzajamnog povjerenja u području kaznenopravne suradnje na teritoriju Europske unije te se stoga smatra ''kamenom temeljcem'' uzajamnog priznavanja u EU. Načelo uzajamnog priznavanja priznato je i u članku 3. ZPSKS-EU kao stožerno načelo u pravosudnoj suradnji u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije
8. Jednako tako, iz europskog uhidbenog naloga proizlazi da je isti izdan u svrhu kaznenog progona u skladu s člankom 17. stavkom 1. ZPSKS-EU zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora više od jedne godine u situaciji kada je protiv tražene osobe određen istražni zatvor te za koje se u skladu s člankom 10. stavkom 2. ZPSKS-EU ne ispituje obostrana kažnjivost. Stoga, pogrešno navodi žalitelj da je povrijeđena odredba članka 17. stavka 2. ZPSKS-EU jer se ta odredba odnosi na drugačiju situaciju kada je traženoj osobi pravomoćnom presudom izrečena kazna zatvora ili druga mjera oduzimanja slobode. Međutim, europski uhidbeni nalog nije u konkretnom slučaju izdan radi izvršenja mjere oduzimanja slobode izrečene pravomoćnom presudom kako to pogrešno tvrdi žalitelj zbog postojanja odluke o istražnom zatvoru, nego radi vođenja kaznenog postupka u kojem je protiv tražene osobe određen istražni zatvor tijekom istrage, a kazneni postupak obuhvaća i stadij istrage kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud u skladu s člankom 17. ZKP/08.
8.1. Zato nisu osnovani navodi kojima tražena osoba u žalbi upire da nisu poštovana jamstva iz članka 4.a koji žalitelj pogrešno označuje kao članak 5. Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (SL L 190, 18.7.2002), izmijenjene Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299/PUP od 26. veljače 2009. o izmjenama i dopunama Okvirnih odluka 2002/584/PUP, 2005/214/PUP, 2006/783/PUP, 2008/909/PUP i 2008/947/PUP radi jačanja postupovnih prava osoba i promicanja primjene načela uzajamnog priznavanja odluka donesenih povodom suđenja u odsutnosti ([registarska oznaka] 81, 26. 3. 2009.). Naime jamstva na koja se upire u žalbi odnose se na situaciju kada je europski uhidbeni nalog izdan u svrhu izvršenja kazne zatvora ili mjere za oduzimanje slobode na temelju sudske odluke koja je donesena u odsutnosti optuženika. Međutim, kako je već navedeno, tražena osoba se ne predaje u svrhu izvršavanja kazne na koju je osuđena u odsutnosti presudom broj 2001 NC/2001 - Opća uredba broj 7735/2000-RGN.R n 3793/1997 koju je 29. listopada 2001. izdao odjel redovnog suda u Milanu, nego se predaje u svrhu kaznenog progona sukladno europskom uhidbenom nalogu Suda u Milanu – šesti kazneni odjel, broj 272/2024. od 15. veljače 2024., kojim je zamijenjen europski uhidbeni nalog Javnog tužitelja u Milanu broj NR 2408/2002. od 19. lipnja 2020. izdan u svrhu izvršenja kazne zatvora izrečene navedenom presudom. Naime, prema podacima u spisu, prihvaćen je zahtjev tražene osobe za obnovu postupka u državi izdavanja europskog uhidbenog naloga te je obustavljeno izvršenje navedene pravomoćne presude od 29. listopada 2001. zbog čega je i zamijenjen prvotno izdani europski uhidbeni nalog, pa je na snazi ostavljeno rješenje o određivanju istražnog zatvora (pritvora) suca istrage suda u Milanu od 12. studenoga 1999.
9. Također, traženoj osobi su poštivana prava iz članka 24. ZPSKS-EU na koja upire u žalbi, s obzirom na to da je odmah po uhićenju tražena osoba poučena o svojim pravima te ispitana u državnom odvjetništvu kako to proizlazi i iz zapisnika o ispitivanju tražene osobe JN u Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku broj KMp-DO-1/2024. od 5. siječnja 2024. (list 47-49). Jednako tako, prema zapisniku sa sjednice vijeća prvostupanjskog suda od 7. ožujka 2024. na kojoj je odlučeno o predaji tražene osobe, vidljivo je da je tražena osoba razumjela da je protiv nje izdan europski uhidbeni nalog od 15. veljače 2024. u svrhu kaznenog progona u Republici Italiji, kojim je zamijenjen europski uhidbeni nalog od 19. lipnja 2020. te da je upozorena na svoja prava prema ZPSKS-EU.
10. Nasuprot tvrdnjama žalitelja, iz pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud ispitao postojanje razloga za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga koji su predviđeni člankom 20. ZPSKS-EU, kao i razloga zbog kojih sud može odbiti njegovo izvršenje predviđenih člankom 21. ZPSKS-EU te je pravilno utvrdio kako isti razlozi nisu ostvareni te nema zapreka za izvršenje europskog uhidbenog naloga i predaju tražene osobe. Osnova za odbijanje izvršenja po članku 21. stavku 2. ZPSKS- EU na koje upire žalitelj nije relevantna jer je uhidbeni nalog izdan u svrhu kaznenog progona, a ne radi izvršenja zatvorske kazne ili mjere oduzimanja slobode izrečene presudom u odsutnosti tražene osobe na koju situaciju bi se odnosila odredba članka 21. stavka 2. ZPSKS-EU.
11. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je u cijelosti pravilno i zakonito proveo postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga te je osnovano odlučio da se tražena osoba ima predati u svrhu kaznenog progona nadležnim pravosudnim tijelima Republike Italije.
12. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 13. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
