Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-595/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. r., OIB:..., Z., kojeg zastupa punomoćnica M. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika T. K., OIB: ... iz G., kojeg zastupa punomoćnik M. Ž., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 21. veljače 2024. poslovni broj Povrv-278/2019 dana 13. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 21. veljače 2024. poslovni broj Povrv-278/2019, te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke ukinuti su platni nalazi sadržani u rješenjima o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovrv-11701/2018 od 24. prosinca 2018. i Ovr- 4751/2019 od 26. lipnja 2019., te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, dok je pod toč. II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 124,42 EUR sa zateznom kamatom od 21. veljače 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovrv-11701/2018 od 24. prosinca 2018. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju RTV pristojbu u iznosu od 53,09 EUR/400,00 kn za razdoblje od veljače do lipnja 2018. te u rješenju o ovrsi broj Ovrv-4751/2019 kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju RTV pristojbu u iznosu od 63,71 EUR/480,00 kn za razdoblje od srpnja do prosinca 2018.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu u dva odvojena ovršna postupka protiv istog tuženika i da su donesena dva rješenja o ovrsi broj Ovrv-11701/2018 od 24. prosinca 2018. i Ovrv-4751/2019 od 26. lipnja 2019., da je tuženik izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem navodi da nije vlasnik prijamnika na adresi P. u S. jer živi u G. na adresi ... nakon čega je sud stavio izvan snage rješenja o ovrsi u dijelu određene ovrhe i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, da je u postupku tuženik ponovio da ne živi na navedenoj adresi i da se na istoj slučajno zatekao kada je u očevoj kući obavljao neke građevinske radove, pa nakon što je sud uvidom u osobnu iskaznicu utvrdio da je tuženik prijavljen na adresi u G., to zaključuje da tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik TV prijamnika prijavljenog na adresi u S., pa je pozivom na čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji odbio tužbeni zahtjev i ukinuo platne naloge sadržane u rješenjima o ovrsi pod toč. I. izreke, dok je o troškovima postupka pod toč. II. izreke odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

7. U žalbi tužitelj navodi da je tuženik evidentiran kao pretplatnik u evidencijama H., te da H. vodi evidenciju pretplatnika sukladno zaprimljenim prijavama, a da su svi vlasnici i posjednici radijskih i televizijskih prijamnika na području RH dužni plaćati tužitelju pristojbu. Osnova obveze tuženika nije u ugovornom odnosu nego u Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji, s time da je tuženik osobno i potpisao prijavu i kontroloru prilikom prijave dao svoje osobne podatke, između ostalog i osobni identifikacijski broj. S obzirom na navedeno sud je izveo pogrešan zaključak koji čini i bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je zaključio da tužitelj nije dokazao da je "tuženik prijavio svoj pretplatnički odnos". Kako je tuženik potpisao prijavu na način da je kontrolorima tužitelja dao svoje podatke, neživotno je da isti nije znao o čemu se radi i što potpisuje, pa je protivnim zaključivanjem sud utemeljio presudu na činjenicama koje su kontradiktorne provedenim dokazima. Tužitelj je dostavio i karticu salda konti koja glasi na ime tuženika čime također dokazuje da postoji pretplatnički odnos između stranaka. To što eventualno tuženik nema prebivalište ili boravište na adresi prijave je irelevantno, pa osim što je sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a pogrešno je primijenio i čl. 8. ZPP-a. Slijedom osporavanja odluke o glavnoj stvari, tužitelj osporava i odluku o troškovima postupka.

8. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. iste zakonske odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 70/19.) u kojem se presuda ili rješenje kojim se završava spor takve vrste mogu pobijati iz razloga propisanih čl. 467. st. 1. ZPP, odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. istog zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Ispitivanjem presude u okviru žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj s obzirom da presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost.

10. Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" br. 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., u daljnjem tekstu: ZHRT) propisuje da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je H. plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. st. 2. toga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno (čl. 34. st. 1.), a da osoba iz članka 34. stavka 1. toga Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi (čl. 36. st. 1.), a da način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje H. svojom odlukom.

11. Prvostupanjski sud je u bitnome utemeljio presudu na zaključku - da iz razloga što tuženik ima prijavljeno prebivalište u G. gdje i živi, da tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik prijamnika na adresi u S., na kojoj adresi (prema navodima tuženika) nitko ne živi (toč. 9. obrazloženja).

12. Međutim, tužitelj pravilno ukazuje da to što tuženik ne živi na adresi u S., nije pravno relevantna, s obzirom da čl. 34. st. 1. ZHRT propisuje da je obveznik plaćanja pristojbe svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, te s tim u vezi navodi da je tuženik zaveden u evidenciji kao obveznik plaćanja RTV pristojbe od 19. siječnja 2018. (list 17 spisa) na bazi Prijave prijamnika od 19. siječnja 2018. (list 18. spisa).

13. Prvostupanjski sud navedene tvrdnje tužitelja nije uzeo u obzir, niti je iznio razloge zašto ih je zanemario, te se nije izjasnio niti o daljnjim tvrdnjama – da je tuženik dao osobne podatke kontroloru H., između ostalih i podatak o OIB-u i od kada posjeduje TV prijamnik („8/2017“) i da je platio 480,00 kn na ime pristojbe za proteklih 6 mjeseci, što proizlazi iz Prijave prijamnika koja je potpisana po tuženiku. Kako navedeno demantira zaključak prvostupanjskog suda da iz razloga što tuženik ne živi na adresi u S., „da tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik prijamnika na toj adresi“, kao i da je izvedeni zaključak u proturječju sa stanjem u spisu (Prijavom prijamnika, evidencijom tužitelja o obvezniku plaćanja RTV pristojbe i karticom salda konti), kao i da o priloženim dokazima sud nije iznio nikakve razloge iako iz njih proizlaze odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja, to je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a radi koje ovaj sud nije u mogućnost ocijeniti zakonitost presude kroz primjenu mjerodavnog materijalnog prava.

14. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tužitelja i primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuo presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je dužan otkloniti bitnu povredu na koju je ukazano ovim rješenjem na način da će uzeti u obzir dokaze tužitelja i na temelju istih utvrditi relevantne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva, ili se izjasniti o razlozima zašto iste ne prihvaća, te o utvrđenom u presudi iznijeti valjane razloge koji će imati uporišta u sadržaju provedenih dokaza, da bi ovaj sud u eventualno novom žalbenom postupku bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost. Ujedno će novom odlukom odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

U Varaždinu 13. svibnja 2024.

Sutkinja

Sanja Bađun v.r.