Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4574/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz Z., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik odvjetnik D. U. iz Z., protiv tuženika K. K. iz A., B., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik odvjetnik D. Đ. iz K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3949/2018-32 od 30. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika K. K. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3949/2018-32 od 30. rujna 2022.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku K. K. iz A. platiti tužitelju M. J. 25.000 eura s zateznim kamatama od 10. kolovoza 2018. godine do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 21.587,50 kn / 2.865,15 EUR[1] s zateznim kamatama od 30. rujna 2022. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 6.126,25 kuna / 813,09 eura.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava navode istaknute u žalbi te predlaže istu odbiti.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 25.000,00 eura, a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je tuženiku pozajmio taj iznos tijekom 2021. i 2022., a koji mu tuženik nije vratio.

5. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tuženik potpisom potvrde od 24. ožujka 2002. potvrdio primitak 10.000,00 eura zajedno s iznosom od 10.000,00 eura tijekom 2001. i da ukupni dug iznosi 20.000,00 eura, kao i da je 20. rujna 2002. tuženik potpisom potvrdio primitak iznosa od 5.000,00 kn, sve od tužitelja,

- da navedenom potvrdom nije ugovoren određen rok vraćanja ukupno primljenog iznosa od 25.000,00 eura,

- da je tužitelj uputio tuženiku 17. travnja 2018. dopis s pozivom za vraćanje duga, a koji dopis tuženik nije primio,

- da su stranke razgovarale o povratu zajma, ali da u tim razgovorima nisu ugovorile točno određen rok povrata zajma.

6. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je između stranaka sklopljen ugovor o zajmu, pa kako je predmet zajma bila tada strana valua, polazeći od odredbi Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlatom („Narodne novine“, broj 91A/1993, 36/1998, 32/2001 – dalje: ZODS), prvostupanjski sud je ocijenio da se radi o ništetnom ugovoru sukladno odredbi čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), pa je posljedica toga da je svaka strana dužna vratiti drugoj ono što je primila po osnovi takvog ugovora (čl. 104. st. 1. ZOO).

6.1. Nadalje je prvostupanjski sud u odnosu na istaknuti prigovor zastare, polazeći od činjenice da između stranaka nije ugovoren rok za vraćanje zajma, a da se taj rok ne može odrediti iz okolnosti zajma, kao i da tuženik nije primio zahtjev tužitelja za

, zaključio

povrat zajma od 17. travnja 2018., pozivom na odredbu čl. 562. st. 2. ZOO da je zastarni rok moguće računati jedino od podnošenja tužbe 10. kolovoza 2018., te stoga zastarni rok od 5 godina nije protekao.

6.2. Iz navedenih razloga prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev za isplatu glavnice osnovanim, dok je u odnosu na zatraženu kamatu, pozivom na odredbu čl. 558. st. 1. ZPP zaključio da je tuženik podnošenjem tužbe postao nesavjestan, te je primjenom odredbe čl. 214. ZOO osim glavnice, dosudio tužitelju i kamatu na utuženu glavnicu od dana podnošenja tužbe do isplate.

6.3. Na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) i čl. 151. st. 3. ZPP sud je odlučio o troškovima postupka.

7. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Žalba tuženika je neosnovana.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Neosnovano tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 10.1. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj tuženiku pozajmio iznos od 25.000,00 eura bez ugovorenog roka povrata zajma, dok je suprotno žalbenim navodima kojima tuženik ocjenjuje iskaz tužitelja o okolnostima vraćanja zajma tendenciozno smatrajući da je tužitelj zahtijevao povrat zajma prije desetak godina i da od tada teče zastarni rok za vraćanje zajma, pravilno prvostupanjski sud, uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, utvrdio da se rok za vraćanje roka nije mogao odrediti iz okolnosti zajma.

10.2. Pri tome na pravilnost i zakonitost pobijane presude ne utječu niti žalbeni navodi kojima tuženik ističe u vezi pravnih poslova i uzimanja nekih nekretnina u koncesiju, a koje je tuženik kao odgovorna osoba sklapao s Lučkom upravom R..

11. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, valja navesti da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio, obzirom na činjenice da je predmetni pravni odnos (ugovor o zajmu strane valute) između stranaka nastao 2001. odnosno 2002. te je sklopljen suprotno odredbi čl.10. st. 3. ZODS prema kojoj je pozajmljivanje strane valute bilo zabranjeno, da je predmetni ugovor o zajmu ništav.

12. Na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održanje 30. siječnja 2020., zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora,odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

12.2. S obzirom na to da je prvostupanjski sud tijekom ovog postupka pravilno ustanovio ništavost predmetnog ugovora o zajmu između stranaka, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare.

13. Nastavno navedenom, neosnovani su žalbeni navodi u vezi primjene odredbe čl. 562. st. 2. ZOO, prema kojoj ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčevog traženja da mu se zajam vrati.

14. Odluka o troškovima postupka sadržana u izreci prvostupanjske presude je pravilna i zakonita, jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a tuženik u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

U Zagrebu, 14. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.