Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-183/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. Ž. iz R., OIB: ….zastupane po punomoćnici H. B. K., odvjetnici iz R., protiv tuženika G. R., R., OIB: ….zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku iz R., radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj PRS-61/2008-16 od 06. veljače 2024., dana 13. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj PRS-61/2008-16 od 06. veljače 2024.

Obrazloženje

1.Citiranim rješenjem odbijen je prijedlog tužiteljice za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za podnošenje prijedloga za ponavljanje/zahtjeva za izmjenu odluke i naloženo joj je da naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu 750,00 eur.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica pozivom na sve zakonske žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se rješenje ukine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5.1. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica dana 09. srpnja 2022. podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje budući da je propustila rok od 30 dana u kojem je trebala podnijeti zahtjev za izmjenu presude/prijedlog za ponavljanje postupka prema čl. 428.a ZPP-a.

5.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da je odvjetnik M. Z. brisan iz Odvjetničke komore s danom 31. ožujka 2020., da je preuzimateljem ureda imenovana H. B. K. odvjetnica iz R., te se poziva na članak 81. stavak 2. i 3. Statuta Hrvatske odvjetničke komore.

5.3. Prvostupanjski sud se nadalje poziva na odredbu članka 428.a ZPP-a i utvrđuje da je presuda ESLJP na koju se poziva tužiteljica donesena 19. svibnja 2022. i objavljena na Web tražilici suda (HUDOC), time da se dva tjedna prije objave presude na Web tražilici elektroničkim putem obavještavaju o datumu objave presude podnositelji koji su u postupku pred ESLJP-om zastupani od strane odvjetnika.

5.4. Tužiteljici da je protekao rok od 30 dana za podnošenje zahtjeva temeljem članka 428.a ZPP-a, te da ona stoga traži povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka uz obrazloženje da je do propuštanja roka došlo jer joj odvjetnik nije mogao pravovremeno uručiti preslike spisa koji su joj bili nužni za podnošenje zahtjeva sudu za izmjenu presude. Prvostupanjski sud utvrđuje da je ovjereni prijevod presude ESLJP tužiteljica sačinila kod L. K., stalnog sudskog tumača za talijanski i engleski jezik, pa da je očito da je presudu tužiteljica zaprimila sigurno prije nego što je istu dala na prijevod ili najkasnije predmetnog dana (08. lipnja 2022.). Navod tužiteljice da nije mogla podnijeti pravovremeno prijedlog za ponavljanje postupka jer da joj odvjetnik M. Z. nije mogao predati spis iz razloga što je bio bolestan da nije opravdani razlog za povrat u prijašnje stanje. Naime, tužiteljica da je kao stranka imala mogućnost izvršiti uvid u spis kod suda, a čak i da nije mogla pravovremeno izvršiti uvid u spis, da je bilo dovoljno samo da prije isteka roka podnese zahtjev za izmjenu odluke suda u predmetima čiji poslovni brojevi su joj bili dobro poznati, a svu daljnju dokumentaciju da je mogla dostaviti naknadno po predaji spisa od strane bivšeg punomoćnika. Činjenica da je spis tužiteljice bio kod odvjetnika koji je u mirovini 2 godine, umjesto da se nalazi kod preuzimatelja ureda, kao i činjenica da preuzimatelj ureda, koji je sada punomoćnik tužiteljice, navodno nije preuzeo spis tužiteljice koji je bio aktivan kod ESLJP, iako je to bio dužan Statutom odvjetničke komore, da je stvar odnosa odvjetnika i stranke i eventualne naknade štete između njih, a ne prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Tužiteljica da je u svako doba unutar roka od 11 dana, koji joj je preostao od prijevoda presude ESLJP, mogla na sudu izvršiti uvid u spis, zatražiti presliku, a pogotovo nakon što je saznala da je M. Z. bolestan i da se radi o covidu i da joj on očito unutar tog roka neće moći predati spis. Stoga da propuštanje navedenog roka nije opravdano nikakvom objektivnom činjenicom, nego subjektivnom odlukom tužiteljice na koji način će pribaviti spis, pa prvostupanjski sud utvrđuje da ne postoji opravdani razlog zbog kojeg je tužiteljica propustila rok za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka i odbio je prijedlog.

6. Prvostupanjski sud je donoseći pobijano rješenje pravilno primijenio odredbu članka 117. stavka 1. ZPP-a, pri čemu nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, pa tako niti bitnu povredu iz točke 11. citiranog članka, na koju ukazuje tužiteljica, jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužiteljice.

7.1. Naime, tužiteljica je temeljem presude ESLJP imala pravo tražiti izmjenu odluke/ponavljanje postupka. Ponavljanje postupka može se tražiti u roku od 30 dana od konačnosti presude, a presuda ESLJP postala je konačna 19. svibnja 2022., što znači da je tužiteljica mogla zatražiti ponavljanje postupka do zaključno 20. lipnja 2022. (zadnji dan roka). Tužiteljica je zahtjev za izmjenu odluke podnijela 9. srpnja 2022. i uz njega je podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka, o kojem je prijedlogu odlučeno pobijanim rješenjem.

7.2. Tužiteljica navodi da su se svi njezini spisi nalazili kod njezinog ranijeg punomoćnika M. Z. (koji je 2020. brisan iz imenika odvjetnika) koji je rijetko kontrolirao elektroničku poštu na koju mu je ESLJP slao svoja pismena, pa kada je htjela od njega uzeti spise da joj je on javio da od 16. lipnja 2022. ima covid, pa da je sačekala da mu covid prođe i zbog toga podnijela prijedlog za ponavljanje postupka protekom roka.

7.3. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o propustu tužiteljičinog ranijeg odvjetnika koji nije predao sve tužiteljičine spise novoj tužiteljičinoj punomoćnici, inače preuzimateljici ureda, te da taj propust ne može nikako predstavljati opravdani razlog za propuštanje. Ukoliko zanemarimo navedenu činjenicu, valja konstatirati da je tužiteljica dala prevesti navedenu presudu ESLJP i da je na prijevodu presude datum 8. lipnja 2022. pa je to vrlo vjerojatno i datum kada je tužiteljica primila prevedenu presudu. Čak i ako ju je primila koji dan kasnije, još uvijek je to bilo svakako prije 16. lipnja 2022. kada se njezin raniji punomoćnik M. Z. zarazio s covidom. Dakle, tužiteljica je imala dovoljno vremena da uzme svoje spise od ranijeg odvjetnika prije nego se on zarazio s covidom. Nadalje, moglo bi se zaključiti da čak i kada je raniji punomoćnik Z. već imao covid, da je netko mogao i tada doći do njega i uzeti spise jer je, prema nalazu liječnika (list 296 spisa), za vrijeme covida od simptoma imao temperaturu, grlobolju i gubitak okusa i mirisa, što nisu simptomi opasni po život. Međutim, to se navodi samo podredno na osnovu životnog iskustva, ali ono što je relevantno je da je do 16. lipnja 2022. rok za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka već skoro istekao, tako da bolest ranijeg punomoćnika tužiteljice zasigurno ne može predstavljati opravdani razlog. Uostalom, a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, tužiteljicu u ovom postupku zastupa preuzimateljica ureda ranijeg punomoćnika M. Z., pa je ona mogla predati prijedlog i bez dokumentacije ili na sudu izvršiti uvid u spise, ako već do njih nije mogla doći jer su se nalazili kod odvjetnika Z.. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da ne postoji opravdani razlog zbog propuštanja roka za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka.

7.4.1.Tužiteljica u žalbi navodi da je u činjenično identičnoj situaciji isti sud (ali ne i isti sudac) u dva preostala predmeta dopustio povrat u prijašnje stanje, pa da je time narušena pravna sigurnost i pravo na pošteno suđenje. I taj žalbeni navod je neosnovan.

7.4.2. Naime, presuda ESLJP odnosi se na tri predmeta Općinskog suda u Rijeci (ovaj konkretni predmet, predmet P-6150/04 i P-5891/00) i tužiteljica je u sva tri predmeta podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje koji se temelji na identičnim činjenicama. U preostala dva predmeta raspravni suci su smatrali da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje osnovan i dopustili su ga, a protiv tih rješenja, koja nisu niti obrazložena, nije dopuštena žalba, što znači da ta rješenja nisu prošla kontrolu od strane višeg suda, kao u ovom konkretnom slučaju. Suci su neovisni i ne može se govoriti o pravnoj nesigurnosti ukoliko su dva prvostupanjska suca na temelju istih činjenica donijela drugačiju odluku. Naglasak je da je riječ o odlukama sudova prvog stupnja, a ne o odlukama viših sudova, odnosno suda zadnje instance. Nadalje, tužiteljica je u sva tri predmeta podnijela prijedloge u isto vrijeme, pa se ne može smatrati da je imala legitimna očekivanja da će njezin prijedlog i u ovom konkretnom slučaju biti prihvaćen. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud vezan odlukama kojima je dopušten prijedlog za povrat u prijašnje stanje u prethodno spomenuta dva predmeta. Slijedom iznesenog, nije došlo do povrede prava na pošteno suđenje tužiteljice.

7.5. Irelevantni su žalbeni navodi koji se odnose na sadržaj presude ESLJP i povrijeđena prava tužiteljice.

8. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.

U Rijeci, 13. svibnja 2024.

Sudac

Ksenija Dimec, v.r.