Poslovni broj: UsI-5781/23-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Anite Ćavar kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: G. M. iz Z., M. R. 7, zastupana po opunomoćeniku T.Ž., odvjetniku iz Z., …, protiv tuženika: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Z., …, radi poništavanja rješenja, 13. svibnja 2024. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-08/212-01/598, URBROJ: 524-11-02/3- 22-4 od 21. listopada 2022. godine, kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troška.

Obrazloženje

Tužiteljica tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 21. listopada 2022. godine, kojim je odbijena njezina žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 15. srpnja 2022. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je odbijen tužiteljičin zahtjev za priznavanje prava na osobnu invalidninu. Rješenja upravnih tijela su donesena nakon provedenih vještačenja po stručnim i nezavisnim tijelima vještačenja u oba stupnja upravnog postupka.

Tužiteljica u tužbi ukazuje na to da nije bila pregledana pred prvostupanjskim tijelom vještačenja te da nije pozvana pred drugostupanjsko tijelo vještačenja. Ističe da je teški invalid te u tom pogledu dostavlja daljnju medicinsku dokumentaciju. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik.

U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela te je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Š.M. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužiteljici je nesporno još od ranije priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu, a ostvaruje i pravo na naknadu za tjelesno oštećenje od 100%.

Tužiteljica je 26. siječnja 2022. godine podnijela zahtjev za priznavanje prava na osobnu invalidninu.

Na temelju čl. 50. Zakona o socijalnoj skrbi (NN 18/22 i 46/22 - ZSS) pravo na osobnu invalidninu se priznaje u slučaju utvrđenja četvrtog stupnja težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti, prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja (a u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice).

Spomenuti propis dakle upućuje na Uredbu o metodologijama vještačenja (NN 67/17, 56/18 i 16/22 - Uredba), koja u prilogu 5. sadrži Listu težine i vrste invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti (Lista).

Iz Liste pak proizlazi da 4. stupanj invaliditeta (iz čl. 50. ZSS-a) podrazumijeva nesposobnost samostalnog kretanja niti uz ortopedsko pomagalo, nemogućnost transfera te nemogućnost izvođenja bilo koje aktivnosti svakodnevnog života, odnosno potpunu ovisnost o drugoj osobi u održavanju osobne higijene i obavljanju fizioloških potreba te pri hranjenju, svlačenju i oblačenju. Osim toga, 4. stupanj težine invaliditeta se utvrđuje osobama u terminalnoj fazi bolesti ili u slučaju dekompenzacije kronične bolesti čije liječenje zahtjeva transplantaciju organa, kemoterapiju ili nadomjesnu terapiju, dijalizu, parenteralnu i enteralnu prehranu, aspiraciju ušne šupljine i gornjih dušnih puteva, oksigenator, mehanički respirator, ugrađivanje stome, trahealne kanile, svakodnevnu mehaničku zaštitu kože te koje su potpuno ovisne o pomoći i njezi druge osobe.

Prvostupanjsko tijelo vještačenja je u nalazu i mišljenju od 09. lipnja 2022. godine tužiteljici utvrdilo teži invaliditet (3. stupanj) zbog tjelesnog oštećenja, imajući u vidu da boluje od ankilozantnog spondilitisa. Tužiteljici su utvrđene i trajne promjene u zdravstvenom stanju i trajna potreba pomoći i njege u punom opsegu. Drugostupanjsko tijelo vještačenja je u nalazu i mišljenju od 13. listopada 2022. godine tome dodalo i postojanje kroničnih bolesti 3. stupnja te je posebno i detaljno obrazložilo nepostojanje invaliditeta 4. stupnja, u smislu spomenutih odredbi ZSS-a i Liste.

Neosnovano tužiteljica u tužbi navodi da nije bila pregledana pred prvostupanjskim tijelom vještačenja.

Naime, iz nalaza i mišljenja od 09. lipnja 2022. godine proizlazi detaljno utvrđen tužiteljičin klinički status (status praesens), što podrazumijeva i njezin osobni pregled pred tijelom vještačenja. Pregled pred drugostupanjskim tijelom vještačenja pak nije propisan kao obvezan u čl. 69. st. 2. Uredbe.

U odnosu na tužiteljičine navode o njezinom teškom invaliditetu sud ukazuje na to da je riječ o subjektivnom stavu koji je u suprotnosti s jasnim, detaljnim, stručnim i obrazloženim nalazima i mišljenjima stručnih i nezavisnih tijela vještačenja u upravnom postupku.

Na izričit procesni zahtjev Visokog upravnog suda Republike Hrvatske je na teret tužiteljice provedeno stručno medicinsko vještačenje te je za vještaka određen Š.M., sa zadatkom utvrđivanja je li kod tužiteljice nastupio 4. stupanj invaliditeta. Vještaku je uz analiziranje cjelokupne medicinske dokumentacije naložen i klinički pregled tužiteljice.

Vještak je analizirao svu tužiteljičinu medicinsku dokumentaciju, uključujući i naknadno dostavljen fizijatrijski nalaz od 24. siječnja 2024. godine, te je detaljno osobno klinički pregledao tužiteljicu.

Vještak je utvrdio da se tužiteljica kreće uz pomoć hodalice te se na taj način posjeda i ustaje. Transfere izvodi otežano, na krevetu i prema hodalici, aktivnosti svakodnevnog života su joj značajno reducirane, hrani se samostalno s onim što joj je pripremljeno te se uz pomoć sama svlači i oblači te obavlja osobnu higijenu. Vještak zaključuje da su vještačenja u upravnom postupku bila pravilna i da kod tužiteljice još nije nastupio 4. stupanj invaliditeta, koji podrazumijeva terminalnu fazu bolesti, invazivno intenzivno liječenje ili potpunu ovisnost o pomoći i njezi druge osobe, iako se u budućnosti očekuje pogoršanje zdravstvenog stanja i posljedično potreba za naknadnom ponovnom evaluacijom invaliditeta.

Tužiteljica je putem svog opunomoćenika prigovorila vještačenju, ističući da je ono u suprotnosti s recentnim fizijatrijskim nalazom od 24. siječnja 2024. godine. Smatra netočnim da nije potpuno ovisna o pomoći drugih osoba te ukazuje na to da je vještak nije htio pregledati u njezinom domu.

Vještak Šime Mijić je stoga i usmeno branio svoj nalaz i mišljenje na ročištu te je istaknuo da je još iz nalaza i mišljenja vidljivo da je izvršio uvid u nalaz fizijatrice S. S. od 24. siječnja 2024. godine iz Kliničke bolnice Sv. Duh. Naveo je da je taj nalaz u cijelosti sukladan njegovom nalazu, odnosno nalazu njegovog kliničkog pregleda. Posebno ukazuje na to da je iz spomenutog fizijatrijskog nalaza vidljivo da je tužiteljica osobno došla i u Kliničku bolnicu Sv. Duh. Napominje da je norma koja propisuje mogućnost utvrđivanja 4. stupnja invaliditeta jasna, a u ovom slučaju se tužiteljica kreće uz pomoć ortopedskog pomagala te u određenoj mjeri izvodi transfere, kao i pojedine aktivnosti. Njezino ukupno zdravstveno stanje je teško i obuhvaća probleme psihičke naravi pa vještak ukazuje na to da će vrlo vjerojatno u budućnosti sve zajedno dovesti i do 4. stupnja invaliditeta, jer su tužiteljičine bolesti progresivnog karaktera. Međutim, u ovom trenutku to još uvijek nije slučaj te se sada kod nje još uvijek radi o invaliditetu 3. stupnja.

Na upit opunomoćenika tužiteljice vještak potvrđuje da je tužiteljica telefonom od njega tražila da dođe kod nje kući, ali je on iz medicinske dokumentacije ustanovio da tužiteljica odlazi osobno na preglede te nije našao niti natuknicu obiteljskog liječnika o kućnoj posjeti pa je procijenio da je tužiteljica u stanju doći u ordinaciju na pregled, što se i obistinilo. Na upit opunomoćenika tužiteljice vještak kategorički osporava da bi zaključak o nepostojanju 4. stupnja invaliditeta donio prije nego što je klinički pregledao tužiteljicu. Vještak ponavlja da je na temelju postojeće dokumentacije ocijenio da tužiteljica ipak može pristupiti kod njega na pregled te mu je ona telefonom i potvrdila da će doći na pregled pa mu to uopće nije bilo upitno. Iako je opunomoćenik tužiteljice nakon svega ostao kod svojih prigovora na vještačenje, sud ocjenjuje da je vještak svoj zadatak izvršio u cijelosti u skladu s nalogom suda te da je njegovo vještačenje stručno, detaljno, jasno, obrazloženo i objektivno.

Iz tog vještačenja nedvojbeno proizlazi da zdravstveno stanje tužiteljice još uvijek ne odgovara propisanim elementima 4. stupnja težine invaliditeta (u smislu Liste).

To znači da su i tijela vještačenja u upravnom postupku u cijelosti te detaljno i argumentirano uputila na nepostojanje 4. stupnja invaliditeta kod tužiteljice, što znači da su upravna tijela pravilno i zakonito na temelju čl. 50. ZSS-a tužiteljici odbila priznati pravo na osobnu invalidninu.

Stoga je na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen.

Tužiteljica je izgubila ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a odbijen i njezin zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 13. svibnja 2024. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.