Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod

Poslovni broj: Pr-516/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice R. B. iz S. B., K. u. …, OIB: …, zastupane po punomoćnici R. K.-K., odvjetnici iz S. B., protiv tuženika O. b. Dr. J. B. S. B., U. dr. A. Š.

…, S. B., OIB: …, zastupane po punomoćnici A.-M. B., odvjetnici iz S. B., radi isplate, dana 28. ožujka 2024., nakon održane glavne javne rasprave u nazočnosti punomoćnice tužiteljice, te zamjenice punomoćnice tuženika, odvjetničke vježbenice N. A., dana 13. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku O. b. Dr. J. B. S. B., S. B., U. dr. A. Š.

…, OIB: …, da tužiteljici R. B. iz S. B., K. u. …, OIB: …, isplati bruto iznos od 777,69 eura (sedamsto sedamdeset sedam eura i šezdeset devet centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom:

- na iznos od 47,82 eura od 12. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 52,34eura od 10. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 62,29 eura od 12. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 67,19 eura od 11. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 51,51 eura od 13. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 16,32 eura od 12. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 70,40 eura od 11. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 69,51 eura od 12. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 60,99 eura od 12. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 72,95 eura od 11. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 70,64 eura od 13. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 81,93 eura od 12. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 53,80 eura od 13. veljače 2017. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku O. b. Dr. J. B. S. B., S. B., U. dr. A. Š.

…, OIB: …, da tužiteljici R. B. iz S. B., K. u. …, OIB: …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 850,70 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku od dana presuđenja tj. od 13. svibnja 2024., do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Tužiteljica R. B. iz S. B., K. u. …, OIB: …, odbija se sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu glavnice u iznosu od 257,55 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaća, te zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 393,75 eura.

IV Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je utužila tuženika radi isplate razlike u plaći navodeći u tužbi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika, te da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama.

Dana 23. studenog 2006., između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini.

Zbog nastupa recesije, dana 13. svibnja 2009., Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009., sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana 26. listopada 2011., između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, za koje je tužiteljica navela da predstavljaju osnovu tužbe, a koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. godine.

Sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno je trajanje istoga 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine.

Vlada RH i Sindikati javnih službi, dana 28. prosinca 2012., usvojili su Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5., u vezi sa čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

Tužiteljica je navela da je odredbom čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno slijedeće: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama." Navela je i da je dana 28. kolovoza 2015., Državni zavod za statistiku objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015., u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. godine. Dana 27. studenog 2015., DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015., u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. godine. Obzirom da aritmetička sredina navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno sa 2), tužiteljica smatra da je krajem studenog 2015., ispunjen uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, a budući da je odredbom čl. VII c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, da se onda osnovica u prosincu 2015., povećala na iznos od 5.415,37 kn. Budući da joj je tuženik od prosinca 2015., pa nadalje, plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto po osnovici od 5.415,37 kn, tužiteljica smatra da postoji dug tuženika s osnove razlike u plaći, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.

1.1. Tužiteljica je predložila donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da joj za utuženo razdoblje isplati ukupan bruto iznos od 7.800,00 kn (sada 1.035,24 eura), odnosno mjesečne iznose pobliže navedene u tužbi sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te naložiti tuženiku da joj naknadi parnične troškove.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te se protivio predloženim dokazima tužitelja i predložio da se tužba i tužbeni zahtjev odbace kao neosnovani jer između ostaloga, nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 186.b. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze iz odnosno tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi bilo razvidno da su se ispunile zakonske pretpostavke iz čl. 186.b. st. 1., 2. i 3. ZPP-a, iako je teret dokaza na tužitelju sukladno čl. 219. ZPP-a.

Tuženik se protivio prijedlogu tužitelja za pribavu službene dokumentacije tuženika - obračunskih lista, jer traženom dokumentacijom tužitelj raspolaže, kao i iz razloga što je tuženiku nejasno na što se isto odnosi i za koje radno mjesto tužitelj traži dokumentaciju. Protivio dokaznim prijedlozima tužitelja koje smatra neekonomičnim i protivnim čl. 10 ZPP-a, te se protivio prijedlogu tužitelja da naknadno uredi tužbeni zahtjev jer je isti mogao postaviti u točno određenom iznosu, što je propustio učiniti. Smatra i da tužba i tužbeni zahtjev ne sadrže činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev koji je nejasan, nepotpun i neodređen u cijelosti, pa stoga nema pravnu osnovu niti pravni interes za podnošenje predmetne tužbe.

Tuženik je istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor pasivne legitimacije, te prigovor zastare. Ukoliko sud tužbu ne odbaci kao nedopuštenu i ne odbije kao neosnovanu, tuženik je u cijelosti osporio navode tužbe.

Istakao je da se protivi pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva, jer je pravilno obračunao i tužitelju isplatio plaću sukladno odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/2012) i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Zakona o radu, Zakona o osnovici plaće u javnim službama i Zakona o plaćama u javnim službama, kako je to propisano i Odlukama o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama. Naveo je da je pri obračunu plaće tužitelju uzeo u obzir zakonsku osnovicu u iznosu od 5.108,84 kn bruto, jer je ista propisana i u skladu sa navedenim propisima i odlukama koje pravnu osnovu, odnosno uporište imaju u Zakonu o osnovici plaće u javnim službama i Zakonu o plaćama u javnim službama, koja osnovica za utuženo razdoblje nesporno iznosi 5.108,84 kn bruto.

Osnovica za obračun i isplatu plaće definirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama: “Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.”

Dakle, tuženik smatra da je zakonodavac jasno odredio da se osnovica plaće utvrđuje kolektivnim ugovorom, a ako nije potpisan kolektivni ugovor, onda u posebnim odlukama Vlade RH, a ne u sporazumima.

Stoga tuženik smatra da se za utuženo razdoblje imaju primijeniti odluke Vlade RH o osnovicama, kako je to obrazloženo dalje u tekstu i na što upućuje TKU 141/2012. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja kao granski kolektivni ugovor (u daljnjem tekstu: “KU”) u čl. 3., upućuje na primjenu TKU 141/2012 za pitanje utvrđivanja osnovice i njezinog iznosa. TKU 115/2010 kao i važeći TKU 141/2012, u čl. 51. st. 4., za utuženo razdoblje utvrđuju istu činjenicu, a to je da je između ostaloga važeći dokument Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (u daljnjem tekstu: “Dodatak Sporazumu”) i da se isti primjenjuje na način i u rokovima određenim u tom dokumentu, ali važeći TKU 141/2012, ne uređuje, ne upućuje i ne govori da je Dodatak Sporazuma sastavni dio TKU 141/2012, dakle Dodatak Sporazuma nije sastavni dio TKU 141/2012.

Nadalje je tuženik naveo da se ovdje ne radi o propustu ili pogrešnom tumačenju, što proizlazi iz ranijeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/2007, dalje u tekstu: TKU 84/07) u kojem je u čl. 49. st. 4., propisano: “Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen između sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske 23. studenoga 2006. godine i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora.”

Naveo je i da je zakonodavac jasno uredio da se osnovica plaće utvrđuje u kolektivnom ugovoru ili posebnim odlukama Vlade, pa je stoga osnovica bila utvrđena u ranijem TKU 84/07, jer je Sporazum činio sastavni dio toga TKU 84/07, za razliku od važećeg TKU 141/2012 za utuženo razdoblje u kojem osnovica nije utvrđena, jer TKU 141/2012 je izmijenio taj članak u odnosu na raniji TKU 84/07 i samo u svom sadržaju utvrdio činjenicu da se Dodatak Sporazuma primjenjuje kako je sadržano u tom dokumentu, ali definitivno TKU 141/2012, nije utvrdio Dodatak Sporazuma kao svoj sastavni dio. Dakle, osnovica je bila utvrđena u TKU 84/07, ali nije utvrđena u TKU 141/2012, niti u TKU 115/10.

Obzirom da osnovica nije regulirana u TKU 141/2012 koji se odnosi na utuženo razdoblje i da Dodatak Sporazuma i sve njegove izmjene/dopune ili sporazumi koji iz njega proizlaze ili se na njega nastavljaju, nisu kolektivni ugovor i kao takav se ne mogu tumačiti, a nije donesen, ne postoji i nije potpisan kolektivni ugovor koji uređuje pitanje osnovice do donošenja državnog proračuna za narednu godinu u tom slučaju, što vrijedi i za ovaj postupak, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom, dakle imaju se primjenjivati posebne odluke, odnosno Odluke Vlade Republike Hrvatske kojima se uređuje osnovica sukladno zakonu.

Kako ne postoji i nije potpisan kolektivni ugovor u kojem je određena visinu osnovice za utuženo razdoblje, trebaju se primijeniti Odluke Vlade Republike Hrvatske za predmetni period do zaključno sa 07. prosincem 2017., kada je zaključen Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/2017), koji je u primjeni od 1. prosinca 2017. (u daljnjem tekstu: TKU 128/17), u kojem TKU 128/17, u čl. 50. st. 4. je utvrđena visina osnovica za razdoblje od 1. studenog 2017., pa nadalje.

Dakle, nakon TKU 84/07, a prije TKU 128/17, osnovica se određivala sukladno Odlukama Vlade Republike Hrvatske uslijed nepostojanja kolektivnog ugovora (jer isti nije potpisan) kojim bi se regulirala visina osnovice.

Tuženik je prikazao pregled rasta osnovice javnih službenika (bruto) sukladno odlukama Vlade Republike Hrvatske: - 1. travnja 2009. - 31. prosinca 2016., u iznosu od 5.108,84 kn, što se odnosi na utuženo razdoblje, - 1. siječnja 2017. - 31. srpnja 2017. povećanje za 2% odnosno 5.211,02 kn, - 1. kolovoza 2017. - 31. listopada 2017. povećanje za 2% odnosno 5.315,24 kn, - 1. studenoga 2017. - 31. prosinca 2018. povećanje za 2% odnosno 5.421,54 kn, - 1. siječnja 2019. - 31. kolovoza 2019. povećanje za 3% odnosno 5.584,19 kn, te - od 1. rujna 2019. povećanje za 2% odnosno 5.695,87 kn.

Stoga tuženik smatra da tužitelj neosnovano tvrdi da bi se u konkretnoj pravnoj stvari pri obračunu plaće trebala uzeti u obzir veća osnovica u iznosu od 5.415,37 kn bruto, obzirom da se sukladno čl. 2. Zakona, trebaju primijeniti Odluke Vlade Republike Hrvatske, jer za utuženo razdoblje ne postoji kolektivni ugovor koji uređuje i regulira pitanje osnovice i visinu osnovice posljedično čemu se imaju primijeniti Odluke Vlade Republike Hrvatske, a ne kako to neosnovano tvrdi tužitelj. Tuženik se pozvao i na Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09) koja je bila na snazi od 1. travnja 2009. zaključno sa 31. prosincem 2016. odnosno do 1. siječnja 2017., iz čega proizlazi da je ista valjana i važi za sporno razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu tužitelja obzirom da ista nikada nije bila osporavana, počevši od 1. travnja 2009. do 31. prosinca 2016., kojom Odlukom je utvrđeno da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.108,84 kn bruto i primjenjuje se od 1. travnja 2009. do 31. prosinca 2016., odnosno do 1. siječnja 2017., koja Odluka je naknadno potvrđena od strane Vlade Republike Hrvatske i od Sindikata državnih službi, što nesporno proizlazi iz Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 123/16) od 23. prosinca 2016., odnosno čl. 3. istoga, kao i iz Sporazuma o izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama (NN 123/16) od 23. prosinca 2016., iz koje proizlazi da su i druga javnopravna tijela učinila nespornom visinu osnovice u iznosu od 5.108.84 kn bruto za 2016. godinu, ali i za utuženo razdoblje, dakle za godine koje predstavljaju sporno razdoblje za tužitelja, koja osnovica je u skladu sa Zakonom o osnovici plaće u javnim službama i Zakonom o plaćama u javnim službama kao i drugim naprijed navedenim propisima. Odluka dakle obvezuje tuženika primijeniti pravilnu osnovicu u iznosu od 5.108,84 kn bruto, a ne 5.415,37 kn bruto, kako to tužitelj potražuje.

Tuženik je istakao i da Sporazum koji je sastavni dio TKU 84/07 i koji je regulirao osnovicu, istekao, te nije na snazi i ne primjenjuje se, te da je odredbom čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka odgođena primjena čl. III Izmjena i dopuna Dodatka za svaki mjesec tijekom kojega je retroaktivno zabilježen negativni rast BDP-a, a u razdoblju od IV tromjesečja 2011. do III tromjesečja 2014., odnosno za razdoblje od 12 tromjesečja je zabilježen negativan rast BDP-a, što znači da se za razdoblje od 12 tromjesečja odgađa primjena istoga članka, uslijed čega okolnosti za povećanje osnovice, nisu nastupile, vezano uz čega se tuženik pozvao i na sudsku praksu pobliže citiranu u odgovoru na tužbu.

Napose je tuženik u prilog naprijed navedenome istakao da za razdoblje 2017., nije donesen važeći KU, zbog čega smatra da su se naprijed navedene Odluke Vlade Republike Hrvatske primjenjivale kako je obrazloženo u odgovoru na tužbu.

2.1. Tuženik je predložio da se tužba i tužbeni zahtjev odbace kao nedopušteni, a podredno da se odbiju kao neosnovani, uz obvezu tužitelja da mu naknadi parnični trošak.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je navela da u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, te je sukladno istome specificirala tužbeni zahtjev. Predložila je da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da joj na ime razlike neisplaćenih plaća isplati ukupan bruto iznos od 777,69 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, odnosno mjesečne iznose pobliže navedene u izreci ove presude.

4. Tuženik je naveo da ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, ali je istakao da se radi o pravnom pitanju vezanom za povećanje osnovice plaće od 6%.

5. U postupku su provedeni dokazi uvidom u zamolbu za dostavu dokumentacije, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku, procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda, obračune isplaćenih plaća, sudsku praksu, te nalaz, mišljenje i očitovanje stalnog sudskog vještaka za područje ekonomsko- financijske struke M. T. N., dipl. oec.

5.1. Na temelju odredbe čl. 220. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP), dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, te sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi dokazivanja odlučnih činjenica, slijedom čega je odbijen prijedlog tuženika da se od Državnog zavoda za statistiku RH, pribave podaci za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2014., vezani za negativni rast BDP-a, jer te podatke sud smatra nepotrebnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

5.2. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP- a, utvrđeno je da je osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu bruto razlike neisplaćenih plaća za razdoblje i u iznosu navedenim u izreci ove presude.

6. U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika, što proizlazi iz obračunskih isprava za isplatu plaća-naknada plaća za utuženo razdoblje,

- da tuženik kao poslodavac tužiteljice predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09),

- da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju obračunavao plaće po osnovici za izračun plaća od 5.108,84 kn, odnosno za siječanj 2017., po osnovici od 5.211,02 kn, a ne po osnovici od 5.415,37 kn, što tuženik također ne osporava,

- da razlika neisplaćene plaće po osnovici od 5.415,37 kn, u odnosu na osnovicu od 5.108,84 kn i od 5.211,02 kn, za utuženo razdoblje iznosi kako je pobliže označeno u izračunu financijskog vještaka,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, dana 23. studenog 2006., sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 6% u 2007., u 2008., te u 2009. godini i da će se navedene obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine,

- da je Vlada Republike Hrvatske, dana 1. travnja 2009., donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike (Narodne novine 40/09) kojom je osnovica za obračun plaća, utvrđena u visini od 5.108,84 kune bruto, s primjenom od 1. travnja 2009., počevši s plaćom za mjesec travanj 2009., koja će biti isplaćena u mjesecu svibnju 2009. godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi, dana 13. svibnja 2009., sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, temeljem kojega su se u čl. II, suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008., u visini od 5.108,84 kn bruto, u čl. III utvrdili su način povrata osnovice: "U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.", a u čl. IV, odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 26. listopada 2011., sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te Izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima toga sindikata parafirane, kojim Izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te čl. IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII, u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u razdobljima opisanim u čl. III do V tih Izmjena i dopuna,

- da je dana 7. prosinca 2011., arbitraža koja je sastavljena na temelju Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te na temelju sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., na način prethodno opisan,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011., dana 28. prosinca 2012., donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za plaće u javnim službama i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a, prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. dvanaest tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015., zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015., rast BDP-a od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0% (1,2% + 2,8% podijeljeno sa 2), time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku, objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH, dana 29. prosinca 2016., donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši sa plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017. godine.

7. Sporna je osnovanost prigovora stupnjevite tužbe, preinake/djelomičnog povlačenja tužbe, nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, prigovora zastare, te osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno pripada li tužiteljici za utuženo razdoblje pravo na plaću po osnovici od 5.415,37 kn bruto, jesu li nastupile pretpostavke za primjenu odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te jesu li navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu neprimjenjive u konkretnom slučaju iz razloga navedenih u odgovoru na tužbu.

7.1. Tužiteljica nije podnijela stupnjevitu tužbu. Naime u tužbi je navela točno određeni novčani iznos koji od tuženika potražuje, pa prigovor koji se odnosi na stupnjevitu tužbu nije osnovan.

7.2. Protivljenje preinaci tužbe nije osnovano. Naime tužiteljica je tužbeni zahtjev specificirala nakon financijskog vještačenja prema izračunu financijskog vještaka, u iznosu manjem od iznosa iz tužbe.

Tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a tek nakon dostave tužbe tuženiku, za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika. Prema mišljenju ovoga suda tužiteljica nije preinačila tužbu, ali opreza radi navodi se da prije upuštanja tuženika u raspravljanje, prije nego li je tuženiku tužba dostavljena na odgovor i prije zaključenja prethodnog postupka, tuženik se preinaci ne može protiviti, što proizlazi iz odredbe čl. 190. st. 1. i 3. ZPP-a. Na temelju iste činjenične osnove tužiteljica traži isplatu iznosa navedenog u izreci ove presude iz razloga da tužbeni zahtjev prilagodi rezultatima raspravljanja. Tuženik se ne može opravdano protiviti preinaci tužbe, ako tužitelj zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, što je propisano odredbom čl. 191. st. 2. ZPP-a. (presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž- 160/2020-4 od 22. veljače 2021. i Gž-91/2022-3 od 24. veljače 2022., presuda Županijskog suda u Zagrebu Gžr-144/2021-2 od 22. ožujka 2021.) Sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) navodi se da čak i u slučaju kada tužitelj preinači tužbu, sud će dopustiti preinaku ako tužitelj bez svoje krivnje nije mogao do zaključenja prethodnog postupka odrediti točnu visinu tužbenog zahtjeva. Prema stanju spisa razvidno je da je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev prema izračunu financijskog vještaka, što realno prije toga nije mogla učiniti. Tužiteljica je uskladila tužbeni zahtjev sa izračunom financijskog vještaka, dakle nakon saznanja o točnoj visini razlike neisplaćene plaće. Nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila nakon vještačenja, odnosno dostave izračuna razlike neisplaćene plaće, a koja je uz to utemeljena na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, prema mišljenju ovoga suda tužiteljici bi nametnula ograničenje prava na pristup sudu koje pravo je jedan vid „prava na sud“, sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97,6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispr.,14/02, 1/06). Osim toga, u konkretnom slučaju, preinaka nije utjecala niti na dužinu trajanja postupka, a nedopuštanje preinake nepotrebno bi moglo dovesti do podnošenja nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, čime bi se nametnuo prekomjeran teret ne samo za tužiteljicu, nego i za tuženu stranu, te napose, osim strogog i pretjeranog formalizma o kojemu su zauzeti stavovi u više odluka Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava, nema drugog uvjerljivog razloga za nedopuštanje preinake.

7.3. Tuženik se osnovano protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.

Tužiteljica je u tužbi navela da od tuženika potražuje isplatu razlike plaće u ukupnom bruto iznosu od 7.800,00 kn (sada 1.035,24 eura), a nakon financijskog vještačenja, navela je da od tuženika potražuje isplatu razlike plaće u ukupnom bruto iznosu od 777,69 eura.

Na ime razlike plaće tužiteljici je dosuđen bruto iznos 777,69 eura, odnosno mjesečni iznosi pobliže navedeni u izreci ove presude, pa taj iznos predstavlja uspjeh tužiteljice u ovoj parnici.

Prema odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a, tužba se može povući sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. (Su-IV-16/2021-8) zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika." Tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, slijedom čega je tužiteljica odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu glavnice u iznosu od 257,55 eura, što je razlika između prvoutuženog iznosa od 1.035,24 eura, u odnosu na konačno utuženi iznos od 777,69 eura.

7.4. Prigovori nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, nisu osnovani.

Naime, nesporno je među parničnim strankama da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika, slijedom čega je aktivno legitimirana u ovome postupku. Nadalje, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, zajedno sa ostalim sindikatima javnih službi potpisnik je Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., te je sudjelovao u pregovorima za sklapanje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a iste Izmjene je i parafirao, što znači da je ravnopravno sa ostalim malim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Prema praksi VSRH i USRH, kolektivni ugovor ne moraju nužno sklopiti sve strane koje su sudjelovale u kolektivnom pregovaranju, te da bi isti mogao proizvesti valjane pravne učinke dovoljno je da je potpisan od jednog subjekta na strani poslodavca i jednog na strani sindikata. Tuženik kao poslodavac tužiteljice, stoga je bio u obvezi tužiteljici isplatiti plaću u skladu sa sklopljenim ugovorima i donesenim pravnim aktima, pa nije osnovan niti prigovor promašene pasivne legitimacije. Stoga su u ovome postupku pravilno postavljene aktivna i pasivna legitimacija, te tužiteljica ima pravni interes ostvariti pravo na potpunu isplatu plaće za odrađeni rad. Napose, na temelju odredbe čl. 7. st. 1. ZR14, poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, pa obzirom da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika, tuženik je pasivno legitimiran u ovome sporu.

Prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan niti iz razloga što se obračun plaća vrši putem Centralnog obračuna plaća koji je ustrojen odlukom Vlade RH, jer Centralni obračun plaća nema pravnu osobnost dakle stranačku sposobnost, pa ne može biti stranka u postupku, kao i iz razloga što Republika Hrvatska nije osnivač tuženika, niti je tužiteljica njezin radnik, već je u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika, slijedom čega je tuženik pasivno legitimiran u ovome postupku.

7.5. Neosnovan je prigovor zastare kojeg je tuženik samo uopćeno istakao. Naime, na temelju odredbe čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine 93/14) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. U predmetnom slučaju prva utužena razlika neisplaćene plaće odnosi se na mjesec siječanj 2016., a dospjela je 15. veljače 2016., pa obzirom da je tužba podnesena 8. veljače 2021., prigovor zastare nije osnovan. Obzirom da nije došlo do preinake tužbe koja bi imala značaj objektivne preinake, dakle okolnosti kad parnica kreće ispočetka, već da se radi samo o preciziranju već iznesene činjenične osnove, prigovor zastare također nije osnovan.

8. Uobzirujući kronologiju i sadržaj opisanih pravnih propisa, ovaj sud smatra pravno valjanim Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., to i iz razloga jer je Vlada Republike Hrvatske kao njihov potpisnik, potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. i Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., te napose i zbog pravnog stava zauzetog u presudi Vrhovnog suda RH broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. godine.

9. Osim toga, odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14), propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno, koja zakonska odredba se primjenjuje i u ovoj pravnoj stvari.

10. U utuženom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12) kojim je u čl. 51. st. 1. do 4., propisano da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća, te da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine, te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u javnim službama od 23. studenog 2006. godine, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

11. Sporazumom o dodacima na plaću zaključenim između Sindikata javnih službi i Vlade RH, dana 23. studenog 2006., Vlada RH i Sindikati zbog utvrđenog zaostajanja plaća, istim su utvrdili dodatke i modalitete te dinamiku uklanjanja zaostajanja plaća. U čl. 2. Sporazuma, sporazumne strane suglasno su utvrdile da je dana 23. studenog 2006., zaključen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica za izračun plaća u javnim službama, u razdoblju od 2007. do 2009., uvećava za 6% sukladno točki I. navedenog Sporazuma.

12. Odredbom čl. I Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., ugovorne strane suglasile su se da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za po 6%, u 2007., 2008. i 2009. godini i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine.

13. Sindikati javnih službi i Vlada RH, dana 26. listopada 2011., sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojima su u čl. III, ugovorile da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Člankom XI Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., propisano je da se dodatak Sporazumu i Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja tih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja istih, zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto. Uvažavajući pravilo o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14) primjena Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, istekla je dana 26. siječnja 2017., a ne 25. listopada 2016. godine.

14. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011., kako je već naprijed navedeno, prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se članak III mijenja i glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama."

15. U čl. IV Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., uređen je način usklađivanja pariteta, te je navedeno da će se usklađenje izvršiti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III Izmjena i dopuna, ugovorne strane utvrditi odnos pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Člankom V Izmjena i dopuna određeno je da se nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima III i IV Izmjena i dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100, na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske uvećana za 1,5%. Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne novine 25/13) Vlada RH umanjila je koeficijente za 3%, dakle umanjen je koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

16. Uzimajući u obzir naprijed navedeno sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09) na temelju kojega se osnovica plaća u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, kao i sukladno odredbi čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 115/10, 141/12). Isto potvrđuje i činjenica što su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012., usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5. u svezi sa čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, prema kojemu su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, ispunjeni krajem 2015. (tj. 27. studenog 2015.) sa početkom primjene od siječnja 2016., što proizlazi i iz sadržaja odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine.

17. Nadalje, ovaj sud smatra neosnovanim prigovor tuženika o pravnoj nevaljanosti, Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kao i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine. Naime, iz presude VSRH broj Revr-408/12 od 3. travnja 2013., koja je potvrđena odlukom USRH broj U-III/3535/2012 od 5. ožujka 2015., proizlazi da: "Kolektivni ugovor ne moraju nužno sklopiti sve strane koje su sudjelovale u kolektivnom pregovaranju. Da bi isti mogao proizvesti valjane pravne učinke, dovoljno je da je potpisan bar od po jednog subjekta na strani poslodavca i jednog na strani sindikata", te da "okolnost što jedan od subjekata na strani sindikata nije potpisao navedeni Aneks, nije od utjecaja na valjanost istog." Dakle, iz navedenih odluka proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske (SSZSSH) bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Taj sindikat parafirao je Izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno sa ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. VSRH je u presudi broj Gž-13/02 od 30. prosinca 2012., zauzeo shvaćanje prema kojem "treba smatrati da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kad zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili", te da "treba tumačiti da je sindikat u pregovorima valjano zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima." Osim toga, u konkretnom slučaju niti jedan od potpisnika, u zakonom predviđenom postupku nije osporio valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

18. Vezano za primjenu odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ističe se da se odredba čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III, nego na usklađivanje osnovice iz čl. IV i V. Smisao odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama je isključiti razdoblje negativnog rasta BDP-a, koje je zabilježeno između sklapanja Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., jer je u razdoblju od svibnja 2009. do listopada 2011., zbog gospodarske krize ostvaren negativni rast BDP-a, pa se ranije opisane odredbe mogu protumačiti samo kao pojašnjenje da se na Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, ne primjenjuje negativan rast BDP-a, koji je zabilježen kod sklapanja Dodatka Sporazumu od 2009. godine.

19. Osim toga, ističe se da je u presudi broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., Vrhovni sud RH naveo da je od donošenja Vjerodostojnog tumačenja od dana 28. prosinca 2012., BDP ostvario negativan rast od osam uzastopnih tromjesečja, tj. ukupno dvanaest tromjesečja, pa se sukladno Vjerodostojnom tumačenju primjena odredbe čl. IV st. 5., mogla odgoditi najkasnije do 31. prosinca 2015., a kako Vlada RH nije postupila sukladno tome članku, može se zaključiti da je za to razdoblje koristila pravo na odgodu usklađivanja iz čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Budući da su se uvjeti za primjenu čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, ispunili dana 27. studenog 2015., dakle prije 31. prosinca 2015., osnovica plaće se sukladno čl. III Izmjena, kada je došlo do rasta tromjesečnog BDP- a od 2% za dva tromjesečja uzastopno, mogla primijeniti i na razdoblje iz čl. III koje je počelo teći krajem 2015., u kojem razdoblju nije bilo negativnog rasta BDP-a, slijedom čega proizlazi da je negativan rast BDP-a od kraja 2011., do sredine 2014., korišten radi odgode povećanja osnovice na temelju čl. IV st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, sukladno odredbama čl. 1. i 2. Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. i da se negativan rast BDP-a koristio radi odgode povećanja osnovice sukladno čl. IV st. 5. Izmjena, tj. za odgodu "uskladbe" pariteta osnovice plaća u javnim službama i plaće u privredi, a ne i za "vraćanje" osnovice kako je dogovoreno u čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine. U presudi broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., na postavljena pravna pitanja, odgovoreno je kako slijedi:

"1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12 tromjesečja).

2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).

Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o "povratu" osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način "usklađivanja pariteta" (čl. IV i čl. V IDDS).

20. Obzirom da nije došlo do odgode primjene čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, te obzirom da iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske proizlazi da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015., bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015., bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a u dva uzastopna tromjesečja, 1,2% + 2,8% : 2 = 2%) krajem studenoga 2015., ispunjeni su uvjeti iz čl. III Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto, te je tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi obračunati i tužiteljici isplatiti plaću po toj osnovici.

21. Radi utvrđenja razlike neisplaćene plaće prema osnovici od 5.415,37 kn, proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za područje ekonomsko-financijske struke M. T. N., dipl. oec.

21.1. U nalazu i mišljenju vještak je u tablici, za utuženo razdoblje prikazao obračun razlike plaće temeljem uvećanja osnovice, u ukupnom iznosu i za svaki mjesec posebno sa oznakom dana dospjelosti, te je naveo da razlika bruto plaće tužiteljice za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. siječnja 2017., sa osnova primjene osnovice u visini od 5.415,37 kn, a u skladu sa primjenom odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma od 26. listopada 2011., ukupno iznosi 5.859,54 kn / 777,69 eura.

21.2. Vještak se očitovao na primjedbe tuženika navodeći da se radi pravnim pitanjima, a na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava, usmeno je iznio nalaz i mišljenje.

21.3. Nalazu, mišljenju i očitovanju financijskog vještaka sud je u cijelosti poklonio vjeru, smatrajući iste stručnim, obrazloženim, te danim u skladu sa pravilima znanosti i vještine. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a na primjedbe tuženika, vještak se obrazloženo očitovao, te obzirom da tuženik nije predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem po drugom vještaku, točnost i istinitost svojih primjedbi nije dokazao.

22. Obzirom da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju nije obračunavao plaće po osnovici od 5.415,37 kn, tužiteljici je na ime razlike neisplaćene plaće dosuđen ukupan bruto iznos od 777,69 eura, odnosno po mjesecima kako je pobliže navedeno u izreci ove presude pod točkom I.

23. Odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP-a, propisano je da kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto-iznos. Odredbom čl. 92. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine 93/14), propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu, slijedom čega je tužiteljici na ime neisplaćene razlike plaće dosuđen bruto iznos.

24. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Na temelju odredbe čl. 92. st. 3. Zakona o radu, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

Tužiteljica kamatu međutim potražuje prema datumima isplate plaća naznačenim u obračunskim ispravama za isplatu plaće-naknade plaće, što je pravilno postavljeno, jer je razlika neisplaćenih plaća dospjela sa datumima isplaćenih plaća, pa joj je na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos valjalo dosuditi zakonske zatezne kamate od datuma pobliže navedenih u izreci ove presude.

25. Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate. Uvažavajući odredbe Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelova bruto dodatka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. (presuda VSRH br. Revr 578/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr 1526/16 od 3. rujna 2017., Revr 206/16 od 19. rujna 2017.) Dakle, kako obveza uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku, te kako prije isplate plaće takva obveza poslodavca nije dospjela, tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaća.

26. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23)

27. Odluka o parničnom trošku određena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a. Visina troškova određena je prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, priloženim troškovnicima, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje OT) i uspjehu stranaka u parnici.

27.1. Tužiteljica je u tužbi predložila da joj tuženik na ime razlike plaće isplati ukupan bruto iznos od 7.800,00 kn / 1.035,24 eura, a nakon financijskog vještačenja predložila je donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da joj na ime razlike plaće isplati ukupan bruto iznos od 777,69 eura.

27.2. Tužiteljici je na ime razlike neisplaćene plaće dosuđen ukupan bruto iznos od 777,69 eura, pa taj iznos predstavlja uspjeh tužiteljice u ovoj parnici.

27.3. Prilikom određivanja troškova postupka iste treba ocjenjivati ne samo kvantitativno nego i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu tako i s obzirom na visinu usvojenog odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva. U pogledu osnove tužbenog zahtjeva tužiteljica je uspjela sa 100%, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sa 75%, što u prosjeku iznosi 87,5%. Tuženik u pogledu osnove nije uspio u parnici, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio je sa 25%, što u prosjeku iznosi 12,5%. Kada se od postotka tužiteljice koji je u ovoj parnici uspjela u većoj mjeri, odbije postotak tuženika koji je uspio u manjoj mjeri, dobije se 75%, što predstavlja uspjeh tužiteljice u parnici prema kojemu je određen iznos ukupnih troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje ovoga postupka, te je tužiteljici odmjerena naknada troškova koja odgovara postotku koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

27.4. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška za sastav podneska od 13. veljače 2023., u iznosu od 150,00 eura, u kojem se očitovala na prigovore iz podneska tuženika, jer taj podnesak sud smatra nepotrebnim za donošenje odluke u ovoj parnici.

27.5. Trošak tužiteljice koji je bio potreban za svrhovito vođenje postupka odnosi se na sastav tužbe po tbr. 7/1 OT u iznosu od 150,00 eura, sastav obrazloženih podnesaka od 11. listopada 2021., 25. kolovoza 2022. i 25. siječnja 2023. po tbr. 8/1 OT u iznosima od po 150,00 eura, zastupanje po punomoćniku na ročištima održanim 4. studenog 2022. i 28. ožujak 2024. po tbr. 9/1 OT u iznosima od po 150,00 eura, pristup na ročište za objavu presude tbr. 9/3 OT u iznosu od 75,00 eura, što ukupno iznosi 975,00 eura, a prema postotku od 75%, koji je preostao nakon opisanog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, tužiteljici pripada naknada troškova u iznosu od 731,25 eura, na koji iznos je dodan trošak financijskog vještačenja u punom iznosu od 119,45 eura, koji trošak je bio potreban bez obzira na uspjeh stranaka u parnici, tako da ukupni troškovi tužiteljice iznose 850,70 eura, koji trošak je osnovan i u skladu sa OT, pa ga je tužiteljici valjalo dosuditi, a odbiti je sa djelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 393,75 eura.

28. Zakonska zatezna kamata na parnične troškove teče od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

29. Paricijski rok i rok za žalbu u radnim sporovima, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 70/19), iznosi 15 dana.

30. Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23).

31. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu 13. svibnja 2024.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi ovome sudu pozivom na broj gornji.

DN-a

1. R. K.-K., odvjetnica iz S. B.

2. A.-M. B., odvjetnica iz S. B.

3. P. u. S. B. - nakon pravomoćnosti