Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-442/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Renati Košir Skračić, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnica E. A. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika S. S., OIB …, K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-2584/2022-7 od 14. prosinca 2023., 13. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-2584/2022-7 od 14. prosinca 2023. u dijelu pod točkama II. i III. izreke preinačuje na način da se sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. Ć. iz R., poslovni broj Ovrv-2482/2021. od 6. srpnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 525,64 Eur[1] /3.960,45 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2021. pa do isplate.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 751,65 Eur/5.663,31 kuna, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 274,19 Eur/2.065,88 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. Ć. iz R., od 6. srpnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 405,89 eur[1] /3.058,23 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 19,47 eur[1] /146,73 kn od 16. rujna 2020.,

- na iznos od 72,73 eur[1] /548,00 kn od 16. listopada 2020.,

- na iznos od 75,39 eur[1] /568,00 kn od 14. studenog 2020.,

- na iznos od 75,39 eur[1] /568,00 kn od 16. prosinca 2020.,

- na iznos od 27,54 eur[1] /207,50 kn od 16. siječnja 2021.,

- na iznos od 7,96 eur[1] /60,00 kn od 16. veljače 2021.,

- na iznos od 7,96 eur[1] /60,00 kn od 16. ožujka 2021.,

- na iznos od 119,45 eur[1] /900,00 kn od 16. travnja 2021., pa do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. Ć. iz R., poslovni broj Ovrv2482/2021. od 6. srpnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 525,64 eur[1] /3.960,45 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2021. pa do isplate te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 305,77 eur[1] /2.303,82 kn, u roku od 15 dana."

2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

"Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice od 66,36 eur1 /500,00 kn zajedno za zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. rujna 2020. pa do isplate, pa se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Ć. iz R., poslovni broj Ovrv-2482/2021. od 6. srpnja 2021."

3. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. i III. pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu izjavljuje tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi Zakona o parničnom postupku, predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovni postupak, a podredno pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz nadoknadu troška sastava žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a u vezi sa člankom 467. stavak 1. ZPP, na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine tužitelju u iznosu od 997,90 Eur/7.518,68 kn, uvećane za zakonske zatezne kamate, uz naknadu troškova postupka. Predmetno potraživanje tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi - Izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a isto se odnosi na neplaćene račune temeljem ugovornog odnosa, kao i u odnosu na naknadu za prijevremeni raskid ugovora.

8. Nesporno je među strankama da je ugovorni odnos između tužitelja i tuženika u pogledu korištenja mobilne govorne usluge tarifnog modela "Mobilna L" pretplatničkog broja ..., na minimalno trajanje ugovora 24 mjeseca, sklopljen 19. kolovoza 2019. te da je ugovorni odnos između tužitelja i tuženika u pogledu korištenja mobilne govorne usluge tarifnog modela "Mobilna L" pretplatničkog broja ... i kupnjom mobilnog uređaja NOVA ST 128GB crni, na minimalno trajanje ugovora 24 mjeseca, sklopljen 10. lipnja 2020., čime su zasnovani pretplatnički odnosi među strankama. Sastavni dio predmetnih ugovora su i Opći uvjeti poslovanja A. H. d.o.o. (dalje: Opći uvjeti).

9. Podneskom od 3. siječnja 2022. tužitelj je povukao tužbu za iznos glavnice od 66,36 eur/500,00 kuna, zajedno za zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. rujna 2020. pa do isplate, pa je u tom dijelu prvostupanjski sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Ć. iz R., poslovni broj Ovrv-2482/2021. od 6. srpnja 2021. te je utvrđeno da je tužba povučena i odlučeno je kao u izreci prvostupanjskog rješenja temeljem odredbe članka 193. stavak 2. ZPP.

10. Prvostupanjski sud je točkom I. prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP djelomično održao na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 405,89 Eur/3.058,23 kuna s pripadajućim zateznim kamatama počevši od sljedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a u kojem dijelu je tužiteljev zahtjev utvrđen osnovanim.

11. U odnosu na utuženi iznos od 525,64 eur/3.960,45 kuna, koji se odnosi na "naknadu za prijevremeni raskid ugovora", koju tužitelj naplaćuje temeljem odredbe članka 14. Općih uvjeta tužitelja, prvostupanjski sud smatra da je odredba članka 14. Općih uvjeta ništetna sukladno odredbama članka 53. i 59. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 19/22. i 59/23., dalje: ZZP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis (obzirom se radi o potrošačkom ugovoru), a u vezi s odredbom članka 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO). Prvostupanjski sud zaključuje da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te stoga navedenu odredbu smatra nepoštenom jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tuženika.

12. Stoga je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa po osnovi "naknade za prijevremeni raskid ugovora" prvostupanjski sud odbio kao neosnovan te sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP ukinuo u tom dijelu platni nalog i odlučio kao u pobijanoj točki II. izreke prvostupanjske presude, pri čemu o trošku parničnog postupka odlučuje u pobijanoj točki III. izreke prvostupanjske presude, uz primjenu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP.

13. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika valja ukazati da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1320,00 eura/ 10.000,00 kuna, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP, što znači da se presuda u ovakvom sporu ne može pobijati zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Potpisivanjem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa (stranice 51, 52, 53 i 54 spisa) tuženik je prema izričitoj odredbi zahtjeva, prihvatio primjenu Općih uvjeta kojima su uređeni odnosi ugovornih strana te je, između ostalog, propisana obveza pretplatnika na plaćanje ukupnog iznosa svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora u slučaju da pretplatnik jednostrano raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora ili ako ugovor tijekom obveznog trajanja pretplatničkog odnosa bude raskinut od strane tužitelja, a krivnjom pretplatnika (članak 14. Općih uvjeta).

15. Osim toga, u zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa izričito je naznačeno da se prihvaćanjem posebne ponude pretplatnik obvezuje na minimalno trajanje ugovora prema označenoj opciji te da je u slučaju raskida ugovora prije isteka ugovorenog razdoblja, obvezan platiti mjesečnu naknadu za preostalo razdoblje obveznog trajanja ugovora, odnosno naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ukoliko je ista povoljnija za pretplatnika.

16. Pogrešno je stajalište suda prvog stupnja o ništetnosti odredbe članka 14. Općih uvjeta u smislu članka 102. stavak 1., u vezi sa člankom 96. stavak 1. ZZP, kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. Prema odredbi članka 96. stavak 2. ZZP smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi članka 99. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

18. Međutim, iako iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa proizlazi da se radi o unaprijed formuliranom ugovoru, iz sadržaja istog proizlazi da je tuženik kao pretplatnik prilikom zasnivanja pretplatničkog odnosa imao mogućnost odabrati više različitih opcija (trajanje ugovora od 6 mjeseci, 12 mjeseci, 24 mjeseca ili ostalo), kao i da je odabrao korištenja mobilne govorne usluge tarifnog modela "Mobilna L" pretplatničkog broja …, na minimalno trajanje ugovora 24 mjeseca te korištenja mobilne govorne usluge tarifnog modela "Mobilna L" pretplatničkog broja …i kupnjom mobilnog uređaja NOVA ST 128GB crni, na minimalno trajanje ugovora 24 mjeseca, stoga je tuženik imao mogućnost odabrati zasnivanje ugovornog odnosa bez obveznog trajanja ugovora, čime bi bila isključena primjena odredbe članka 14. Općih uvjeta, zbog čega ne proizlazi postojanje pretpostavke iz citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača da se o istoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, s time da je i u samom zahtjevu izričito naznačeno da se o svakoj odredbi pregovaralo.

19. Osim toga, imajući u vidu da iz sadržaja zahtjeva proizlazi da je ugovorena navedena posebna ponuda, a što tuženik tijekom postupka nije osporio, s time da niti ne tvrdi da je vratio mobilni uređaj kao obvezu koja proizlazi iz posljedica raskida ugovora u smislu odredbe članka 368. stavak 2. ZOO, u takvoj situaciji ne proizlazi dokazanost i ispunjenost druge pretpostavke koja se odnosi na postojanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja, jer je tužitelj ugovaranje navedene posebne ponude za pretplatnika, očito uvjetovao obveznim trajanjem pretplatničkog odnosa od 24 mjeseci, a što povlači obvezu ispunjenja takve ugovorne obveze i prihvaćanje posljedica njezinog neispunjenja, kako je to u zahtjevu izričito i navedeno, što je tuženiku prilikom zasnivanja ugovornog odnosa nedvojbeno moralo biti poznato.

20. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja cijeni i načelo slobode uređivanja ugovornih odnosa, odnosno sadržaj odredbe članka 2. ZOO prema kojoj stranke slobodno uređuju obvezne odnose, s time da ih ne mogu uređivati protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Međutim, protivno stajalištu suda prvog stupnja odredba članka 14. Općih uvjeta nije protivna zakonskim propisima, a što potvrđuje i odredba članka 41. stavka 5. Zakona o elektroničkim komunikacija (Narodne novine broj: 76/2022, 14/2024, dalje: ZEK), kojom je propisano da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da pretplatnik, koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavak 7. ZEK.

21. Citirani Zakon u konkretnom slučaju predstavlja lex specialis, obzirom da tražbina proizlazi iz ugovora o pružanju komunikacijskih usluga. Budući da je odredbom članka 14. Općih uvjeta obveza plaćanja takve naknade propisana i u slučaju da ugovor raskine tužitelj kao operator komunikacijskih usluga zbog krivnje pretplatnika, a koja se u konkretnom slučaju očituje u propustu tuženika na plaćanje naknada za pružene telekomunikacijske usluge, odnosno propustu da postupi u skladu s ugovorenim obvezama, a koje postupanje je protivno odredbama članka 4. i članka 9. ZOO, postojanje takve zakonske odredbe potvrđuje stajalište o zakonitosti citirane odredbe članka 14. Općih uvjeta, koja nije protivna članku 41. stavak 5. ZEK, niti citirana zakonska odredba isključuje mogućnost ugovaranja obveze pretplatnika u smislu članka 14. Općih uvjeta, jer tuženik odbijanjem ispunjenja svojih ugovornih obveza koje se odnose na plaćanje naknada za korištenje telekomunikacijskih usluga prihvaća kao posljedicu takvog postupanja raskid ugovora od strane tužitelja, odnosno takvim postupanjem inicira raskid ugovora.

22. Budući da tužitelj zahtjev za plaćanje naknade za prijevremeni raskid ugovora temelji na ugovornoj obvezi, preuzetoj sklapanjem ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa, protivno stajalištu suda prvog stupnja isključena je primjena odredbi o naknadi štete i dokazivanju njezine visine.

23. Slijedom navedenog pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u pobijanoj točki II. izreke prvostupanjske presude jer je tuženik potpisivanjem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, odnosno zasnivanjem ugovornog odnosa s tužiteljem preuzeo obvezu plaćanja naknade za prijevremeni raskid ugovora, propisanu i članka 14. Općih uvjeta, pa je istu dužan i ispuniti sukladno odredbi članka 9. ZOO, s time da je visinu tužbenog zahtjeva tužitelj dokazao priloženom dokumentacijom.

24. Stoga je ovaj sud uvažio žalbu tuženika kao osnovanu te na temelju članka 373. točka 3. ZPP preinačio pobijanu točku I. izreke prvostupanjske presude na način da je održao na snazi platni nalog za iznos glavnice od 525,64 eur/3.960,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 16. travnja 2021. pa do isplate.

25. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, preinačena je i odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke prvostupanjske presude, na način da je tužitelju dosuđen u cijelosti parnični trošak uz primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP.

26. Trošak parničnog postupka tužitelja je priznat u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/18., 107/15., 37/22. i 138/23., u dalje: Tarifa) i to u odnosu na trošak sastava ovršnog prijedloga uz PDV u iznosu od 124,43 eur/937,50 kuna sukladno tarifnom broju (dalje: Tbr.) 11. točka 1. Tarife, trošak sastava podneska od 3. siječnja 2022. te trošak pristupa na ročišta 13. siječnja 2023. i 8. prosinca 2023. s PDV, za svaku radnju u iznosu od 187,50 eur/1.412,72 kuna sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eur/300,00 kuna u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18., dalje: ZSP), te trošak javnobilježničke nagrade s PDV u iznosu od 24,89 eur/187,50 kuna sukladno članku 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 8/11 i 114/12), a što ukupno iznosi 751,65 eur/5663,31 kuna, kako je odlučeno pod točkom I. izreke ove presude.

27. Sukladno odredbi članka 154. stavak 3. ZPP vezano za članak 166. stavak 2. ZPP tužitelj je ostvario i pravo na naknadu troška žalbe koji se odnosi na sastavljanje žalbe u iznosu od 187,50 eur/1412,72 kn prema Tbr. 10. točka 1. Tarife uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 46,87 eur/353,14 kuna i trošak sudske pristojbe za žalbu od 39,82 eur/300,02 kuna (stranica 136 spisa), što ukupno iznosi 274,19 Eur/2065,88 kuna, kako je odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

28. Točka I. izreke prvostupanjske presude kao i prvostupanjsko rješenje nisu preispitivani u ovom postupku jer navedeno nije pobijano žalbom.

U Sisku 13. svibnja 2024.

Sutkinja

Renata Košir Skračić, v.r.