Pr-1356/2020-18
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27,
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. P., OIB:…iz K.
G., zastupana po punomoćnici M. R.
Š., odvjetnici u S., protiv tuženog K. b.c. S., OIB: …, iz S., radi isplate, nakon održane glavne i javne
rasprave, zaključene dana 16. veljače 2023., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja J. G., i punomoćnice tuženika K. L. M., a po objavi presude 10. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:,
" Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 01.10.2015.g. do 31.12.2020.g. u ukupnom iznosu od 22,04 eura zajedno s pripadajućom:
- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 € teče od 15. prosinac 2015.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,05 € teče od 15. rujan 2016.
-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,38 € teče od 15. studeni 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,16 € teče od 15. prosinac 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,13 € teče od 15. siječanj 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 16,31 € teče od 15. veljača 2019.
do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena."
Obrazloženje
1.U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 3. studenoga 2020. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radom mjestu administrativnog referenta – kontrolora na Klinici za kirurgiju. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna u razdoblju od listopada 2015.g. do podnošenja ove tužbe pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama KU- a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužiteljica je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok da joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) da je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak da nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prethodna činjenica da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome,
tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka,
jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.
2. U svom odgovoru na tužbu danom na ročištu od 8. studenoga 2021. tuženik navodi kako ne osporava osnov, potraživanja zaključno do travnja 2020., a nakon tog datuma osporava osnov jer od tog mjeseca tuženik obračunava sve dodatke i na odrađeni prekovremeni rad.
3.Tužiteljica je podneskom zaprimljenim dana 19. prosinca 2022. konačno precizirala tužbeni zahtjev na temelju vještva vještakinje D. C.
4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem platnih lista i evidencija rada, Izvješće vještačenja od 14. listopada 2022. po sudskoj vještakinji D. C..
4.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
4.2.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od listopada 2015., do 31.prosinca 2020., s osnove prekovremenog rada te neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi, i za isto razdoblje naknade za godišnji odmor i bolovanje.
4.3.U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tuženika radila na radnom mjestu administrativnog referenta
– kontrolora na Klinici za kirurgiju.
4.4.Kao sporno ostalo je za raspraviti da li joj je tuženik isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao za prekovremeni rad dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te da li joj je pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje.
4.5.U svom Izvješću o vještačenju od dana 14. listopada 2022. vještakinja D.
C., navodi da u vidom u dokumentaciju koja se nalazi u sudskom spisu vidljivo je da tužiteljica u razdoblju od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2020., godine g, ni u jednom mjesecu nije radila prekovremeno, da su svi odrađeni sati, evidentirani te da nema osnove za izračun razlike dodatka jer da su svi dodatci točno plaćeni na sate rada ostvarene unutar redovnog mjesečnog fonda sati. Međutim utvrđeno je da su tužiteljici pogrešno obračunate i isplaćene naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknada za godišnji odmor i bolovanja do 42 dana. Po osnovi izračuna prikazanih u nalazu utvrđeno je da je kod obračuna plaća za razdoblje od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2020. godine tuženik pogrešno obračunao i isplatio tužiteljici:
- naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 123,32 kn / 16,37 eura - naknadu plaće za vrijeme korištenja bolovanja do 42 dana ukupno 42,73 kn/ 5,67 eura. Zaključno se može konstatirati da tužiteljici u utuženom razdoblju od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2020. godine po osnovi naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana isplaćen manji iznos mjesečno kako je to prikazano u stupcu 5 Tablice br. 2, odnosno u sveukupnom bruto iznosu od 166,05 kn/ 22,04 eura
4.6. Tuženik nakon što je zaprimio vještvo vještakinje D. C. od 13.listopada 2022.
godine, ukazuje na citat iz vještva :„Uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u sudskom spisu vidljivo je da tužiteljica u razdoblju od 01. listopada 2015. do 31. prosinca 2020. godine ni u jednom mjesecu nije radila prekovremeno", te ističe da mijenja svoj odgovor na tužbu te osporava osnov tužbenog zahtjeva u cijelosti jer tužiteljica nije uopće radila prekovremeno pa joj stoga nisu niti mogli biti neobračunavani dodaci na odrađeni prekovremeni rad niti joj je stoga posljedično pogrešno obračunata naknada za godišnji odmor i naknada za bolovanje. Nadalje,
nakon utvrđenja da tužiteljica nije ostvarila niti jedan jedini sat prekovremenog rada vještak da je nepotrebno ulazio u provjeru izračuna naknade za godišnji odmor i bolovanje. Naime, tužbeni zahtjev se odnosi samo na pogrešno obračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje kao posljedicu neobračunavanja dodataka i na odrađeni prekovremeni rad jer se te naknade utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, citat iz tužbe: „Prethodne činjenice imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.“ Dakle, osnov tužbe je samo neobračunavanje dodataka na odrađeni prekovremeni rad što je za posljedicu imalo i pogrešno izračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje. Eventualno pogrešno izračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje iz razloga koji nemaju veze sa neobračunavanjem dodataka na prekovremeni rad nisu predmet tužbenog zahtjeva stoga je vještakovo utvrđenje razlike u tom smislu bespredmetno za ovaj postupak. Opreza radi, ističu se i primjedbe na utvrđenu razliku. Naime tužiteljica nije radila prekovremeno pa nema potraživanja s osnove dodataka na plaću. Unatoč tome,
vještak prikazuje razliku za naknadu za go i bolovanje do 42 dana. Vještak je koristio pogrešnu metodologiju, Naime naknada za bolovanje računa se kao prosjek tri obračunate plaće prije otvaranja bolovanja, dijeli se s tri, dijel se s fondom sati ( kao go) umjesto prosjek tri obračunate plaće prije otvaranja bolovanja, dijeljeno s odrađenim satima u tri mjeseca. Naknadu za godišnji odmor računa isto neispravno jer za izračun koristi fond sati mjeseca koji je prethodio godišnjem odmoru, umjesto mjesec korištenja godišnjeg odmora. Zbog svega toga , prikazano je da su nastale razlike za naknadu za godišnji odmor i bolovanje, a što nije ispravno. Sukladno iznijetom predlaže se naslovljenom sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
4.7.Punomoćnica tužiteljice je u svom podnesku navodi da tuženik neosnovano tvrdi da se tužbeni zahtjev odnosi na pogrešno obračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje kao posljedice neobračunavanja naknada na odrađeni prekovremeni rad. Centralni obračun plaća (dalje: COP) za izračun prosječne plaće koristi isplaćenu, a ne ostvarenu bruto plaću u prethodna tri mjeseca kako to č l.81.st.1. Zakona o radu.
Iz tog razloga da se u tužbama zaposlenika u javnom sektoru javljaju razlike po osnovi godišnjeg odmora, bez obzira na utvrđenu razliku neplaćenih dodataka, jer nastaju zato što metodologija obračuna godišnjeg odmora nije matematički ispravljena u COP-u. U odnosu na naknadu bolovanja sukladno odredbi čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17), odnosno čl.57.st.1. TKU-a (NN 56/22), nedvojbeno je određeno da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naklada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca ostvarene neposredno prije nego je započeo bolovanje. Dakle, naknada za bolovanje kao i naknada za korištenje godišnjeg odmora se računa kao prosjek plaće zadnja tri mjeseca, a ne kao prosjek satnice isplaćene plaće kako to tuženik pogrešno primjenjuje, slijedom čega postoje razlike u korist tužitelja, a koje su predmet ovog postupka. Tužitelj u naracijskom dijelu tužbe da nije nigdje naveo da isključivo traži isplatu naknade za godišnji odmor i bolovanje samo kao posljedicu neobračunavanja naknada na odrađeni prekovremeni rad. Upravo suprotno da je tužitelj u svom naracijskom dijelu tužbe zahtijevao isplatu pogrešno obračunate i isplaćene naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, te je predložio provođenje vještačenja u odnosu na stvarne iznose plaća, a ne samo na prekovremeni rad.
5.Tužiteljica je pismenim podneskom od 02. studenoga 2022., sukladno vještvu vještakinje D. C., uredila tužbeni zahtjev za razdoblje od 1. listopada 2015. do
31. prosinca 2020., na isplatu na ime razlike manje isplaćene bruto plaće i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjega odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 22,04 eura.
6. Ovaj sud smatra osnovanim u cijelosti prigovor tuženika te da iznos od 22,04 eura koja je vještakinja utvrdila kao pogrešku u obračunu godišnjeg odmora i bolovanja za razdoblje od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2020., nije bio predmet tužbe i tužbenog zahtjeva, a samim time ni predmet vještačenja. Tužiteljica jasno u tužbi navodi citat: " U spornom razdoblju tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok da joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) da je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak da nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prethodna činjenica da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad". Dakle tužiteljica pogrešno isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje u naracijskom dijelu tužbe isključivo povezuje sa neisplatom preciziranih dodataka za prekovremeni rad u utuženom petogodišnjem vremenskom periodu, što se onda, kako se i navodi posljedično odražava i na isplatu naknade za godišnji odmor i bolovanje. Kako je vještakinja nedvojbeno utvrdila da tužiteljica u vremenskom periodu od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2020., nije radila prekovremeno ovaj sud smatra da je otpao osnov potraživanja tužiteljice, stoga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.
7.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), a kako tuženik nije popisao parnični trošak o istom nije ni odlučeno.
Split,10. svibnja 2024.
Sudac
Jelena Kvarantan Karuza, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.
