Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj Pn-100/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji toga suda Kristini Devčić Merzel u pravnoj stvari tužiteljice V. V., M. Š.

…, S., OIB …, koju zastupa punomoć. S. Č., odvjetnica iz Z., protiv tuženika R. H., OIB …, kojeg zastupa ODO u S., radi naknada štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave 27. ožujka 2024. na kojoj su prisustvovali tužiteljica osobno te zamjenica punomoć. tužiteljice J. V. odvjetnica iz Z. te z.z. tuženika M. Ž., viša državnoodvjetnička savjetnica, specijalistica u ODO S., dana 10. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj R. H. O.: … da tužiteljici V. V., OIB: …, Ulica Matije Šipraka 32, Sisak isplati isplatiti na ime izgubljenog uzdržavanja iznos od 2.905,17 eur (slovima: dvijetisućedevetstopeteura i sedamnaestcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućoj od 10. svibnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužiteljice V. V. koji glasi: "Nalaže se tuženoj R. H. O.: … da tužiteljici V. V., OIB: …, U. M. Š.

…, S.

isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 2.905,17 eur tekuću na:

-za mjesec kolovoz 1991.godine, iznos od 0,20 eur od 1.rujna 1991. godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,,

-za mjesec rujan 1991.godine, iznos od 0,20 eur od 1.listopada godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,,

-za mjesec listopad 1991.godine, iznos od 0,20 eur od 1.studenog godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,,

-za mjesec studeni 1991.godine, iznos od 0,20 eur od 1.prosinca 1991.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,,

-za mjesec prosinac 1991.godine, iznos od 0,20 eur od 1.siječnja 1992.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,,

-za mjesec siječanj 1992.godine, iznos od 0,83 eur od 1.veljače 1992.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,,

-za mjesec veljaču 1992.godine, iznos od 0,83 eur od 1.ožujka 1992.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,,

-za mjesec ožujak 1992.godine, iznos od 0,83 eur od 1.travnja 1992.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,,

-za mjesec travanj 1992.godine, iznos od 0,83 eur od 1.svibnja 1992.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,,

-za mjesec svibanj 1992.godine, iznos od 0,83 eur od 1.lipnja 1992.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec lipanj 1992.godine, iznos od 0,83 eur od 1.srpnja 1992.godine pa zaključno 9. svibnja 2024.,,

-za mjesec srpanj 1992.godine, iznos od 0,83 eur od 1.kolovoz 1992.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,,

-za mjesec kolovoz 1992.godine, iznos od 0,83 eur od 1.rujna 1992.godine pa zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec rujan 1992.godine, iznos od 0,83 eur od 1.listopada 1992.godine pa zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec listopad 1992.godine, iznos od 0,83 eur od 1.studenoga 1992. godine pa zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec studeni 1992.godine, iznos od 0,83 eur od 1.prosinca 1992.godine pa zaključno 9. svibnja 2024.,,

-za mjesec prosinac 1992.godine, iznos od 0,83 eur od 1.siječnja 1993.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec siječanj 1993.godine, iznos od 12.65 eur od 1.veljače 1993.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec veljaču 1993.godine, iznos od 12.65 od 1.ožujka 1993.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec ožujak 1993.godine, iznos od 12.65 eur od 1.travnja 1993.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec travanj 1993.godine, iznos od 12.65 eur od 1.svibnja 1993.godine pa do isplate,

-za mjesec svibanj 1993.godine, iznos od 12.65 eur od 1.lipnja 1993.godine pa zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec lipanj 1993.godine, iznos od 12.65 eur od 1.srpnja 1993.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec srpanj 1993.godine, iznos od 12.65 od 1.kolovoza 1993. godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec kolovoz 1993.godine, iznos od 12.65 eur od 1.rujna 1993.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec rujan 1993.godine, iznos od 12.65 eur od 1.listopada 1993.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec listopad 1993.godine, iznos od 12.65 eur od 1.studenoga 1993.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec studeni 1993.godine, iznos od 12.65 eur od 1.prosinca 1993.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec prosinac 1993.godine, iznos od 12.65 eur od 1.siječnja 1994.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec siječanj 1994.godine, iznos od 30,80 eur od 1.veljače 1994.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec veljaču 1994.godine, iznos od 30,80 eur od 1.ožujka 1994.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec ožujak 1994.godine, iznos od 30,80 eur od 1.travnja 1994.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec travanj 1994.godine, iznos od 30,80 eur od 1.svibnja 1994.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec svibanj 1994.godine, iznos od 30,80 eur od 1.lipnja 1994.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec lipanj 1994.godine, iznos od 30,80 eur od 1.srpnja 1994.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec srpanj 1994.godine, iznos od 30,80 eur od 1.kolovoza 1994.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec kolovoz 1994.godine, iznos od 30,80 eur od 1.rujna 1994.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec rujan 1993.godine, iznos od 30,80 eur od 1.listopada 1993.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec listopad 1993.godine, iznos od 30,80 eur od 1.studenoga 1993.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec studeni 1993.godine, iznos od 30,80 eur od 1.prosinca 1993.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.

-za mjesec prosinac 1993.godine, iznos od 30,80 eur od 1.siječnja 1994.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec siječanj 1995.godine, iznos od 42.82 eur od 1.veljače 1995.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec veljaču 1995.godine, iznos od 42.82 eur od 1.ožujka 1995.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec ožujak 1995.godine, iznos od 42.82 eur od 1.travnja 1995.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec travanj 1995.godine, iznos od 42.82 eur od 1.svibnja 1995.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec svibanj 1995.godine, iznos od 42.82 od 1.lipnja 1995.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec lipanj 1995.godine, iznos od 42.82 eur od 1.srpnja 1995.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec srpanj 1995.godine, iznos od 42.82 eur od 1.kolovoza 1995. godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec kolovoz 1995.godine, iznos od 42.82 eur od 1.rujna 1995.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec rujan 1995.godine, iznos od 42.82 eur od 1.listopada 1995.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec listopad 1995.godine, iznos od 42.82 eur od 1.studenoga 1995.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec studeni 1995.godine, iznos od 42.82 eur od 1.prosinca 1995.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec prosinac 1995.godine, iznos od 42.82 eur od 1.siječnja 1996.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec siječanj 1996.godine, iznos od 47.52 eur od 1.veljače 1996.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec veljaču 1996.godine, iznos od 47.52 eur od 1.ožujka 1996.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec ožujak 1996.godine, iznos od 47.52 eur od 1.travnja 1996.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec travanj 1996.godine, iznos od 47.52 eur od 1.svibnja 1996.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec svibanj 1996.godine, iznos od 47.52 eur od 1.lipnja 1996.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec lipanj 1996.godine, iznos od 47.52 eur od 1.srpnja 1996.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec srpanj 1996.godine, iznos od 47.52 eur od 1.kolovoza 1996. godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec kolovoz 1996.godine, iznos od 47.52 eur od 1.rujna 1996.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec rujan 1996.godine, iznos od 47.52 eur od 1.listopada 1996.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec listopad 1996.godine, iznos od 47.52 eur od 1.studenoga 1996.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec studeni 1996.godine, iznos od 47.52 eur od 1.prosinca 1996.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec prosinac 1996.godine, iznos od 47.52 eur od 1.siječnja 1997.godine pa zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec siječanj 1997.godine, iznos od 53.63 eur od 1.veljače 1997.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec veljaču 1997.godine, iznos od 53.63 od 1.ožujka 1997.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec ožujak 1997.godine, iznos od 53.63 eur od 1.travnja 1997.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec travanj 1997.godine, iznos od 53.63 eur od 1.svibnja 1997.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec svibanj 1997.godine, iznos od 53.63 eur od 1.lipnja 1997.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec lipanj 1997.godine, iznos od 53.63 eur od 1.srpnja 1997.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec srpanj 1997.godine, iznos od 53.63 eur od 1.kolovoza 1997. godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec kolovoz 1997.godine, iznos od 53.63 eur od 1.rujna 1997.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec rujan 1997.godine, iznos od 53.63 eur od 1.listopada 1997.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec listopad 1997.godine, iznos od 53.63 eur od 1.studenoga 1997.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec studeni 1997.godine, iznos od 53.63 eur od 1.prosinca 1997.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec prosinac 1997.godine, iznos od 53.63 eur od 1.siječnja 1998.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec siječanj 1998.godine, iznos od 58.69 eur od 1.veljače 1998.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec veljaču 1998.godine, iznos od 58.69 eur od 1.ožujka 1998.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec ožujak 1998.godine, iznos od 58.69 od 1.travnja 1998.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec travanj 1998.godine, iznos od 58.69 eur od 1.svibnja 1998.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec svibanj 1998.godine, iznos od 58.69 eur od 1.lipnja 1998.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec lipanj 1998.godine, iznos od 58.69 eur od 1.srpnja 1998.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec srpanj 1998.godine, iznos od 58.69 eur od 1.kolovoza 1998. godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec kolovoz 1998.godine, iznos od 58.69 eur od 1.rujna 1998.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec rujan 1998.godine, iznos od 58.69 eur od 1.listopada 1998.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec listopad 1998.godine, iznos od 58.69 eur od 1.studenoga 1998.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

-za mjesec studeni 1998.godine, iznos od 58.69 eur od 1.prosinca 1998.godine pa do zaključno 9. svibnja 2024.,

i to od dospijeća pa do i to do 30. lipnja 2002. prema stopi od 18% godišnje i to do 30. lipnja 2002., a po stopi od 15% godišnje od 1. srpnja 2002. do 31.prosinca 2007., a od 1.siječnja 2008. do 31.srpnja 2015. s zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri (odnosno pet) postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do zaključno 9. svibnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od dana." kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587 da tužiteljici V. V., OIB: …, U. M. Š.

…, S. naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.713,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 10. svibnja 2024. pa do isplate, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana od donošenja presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica V. V., M. Š.

…, S., OIB … (dalje:tužiteljica) je podnijela ovom sudu tužbu dana 31. listopada 2023. protiv tuženika R. H., OIB … (dalje: tuženik). Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 25. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima više pripadnika pričuvne postrojbe „Vukovi“ PU Sisak, upalo u obiteljsku kuću u O. … u S. u kojoj je boravio i M. V., otac tužiteljice. M. V. je uhićen te odveden u improvizirani zatvor na ORI gdje su ga neovlašteno ispitivali i fizički zlostavljali. Istog dana on je odveden na obalu rijeke Save u predio zvan P. kod B. kuta gdje je i ubijen. Tijelo M.

V. je pronađeno 30. kolovoza 1991. u rijeci Savi između sela P. i L.. Tužiteljica ističe da je kaznenom presudom Županijski sud u Osijeku K-Rz-3/2011 za predmetno kazneno djelo – ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. OKZ RH proglasio krivim V. M. te osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 godina. Vrhovni sud Republike Hrvatske je preinačio prvostupanjsku presudu te presudom I Kž-28/14 od dana 10. lipnja 2014. osudio V. M. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 godina. Tužiteljica V. V. navodi da je kćer ubijenog M. V.. Zbog strašne i brutalne smrti oca trpi velike duševne boli te je stoga osnova već vodila te uspjela s postupkom radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti pred Općinskim sudom u Sisku. Međutim, uz to što je kćer ubijenog pokrenula postupak radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti, ista navodi da potražuje od Republike Hrvatske, kao odgovorne za smrt njihovog oca, da joj sukladno čl.1094. Zakona o obveznim odnosima isplati i naknadu štete koju je pretrpjela gubitkom uzdržavanja. Tužiteljica predlaže da joj se naknadi šteta na ime izgubljenog uzdržavanja od dana smrti njezinog oca pa do završetka redovnog školovanja. Stoga tužiteljica V. V., rođ. V. potražuje naknadu za izgubljeno uzdržavanje u periodu od 25. rujna 1991. do 11. studenog 1998.. Obiteljski zakon propisuje u čl.232 st.4. najniži iznos uzdržavanja koji je vezan za prosječnu mjesečnu isplaćenu neto plaću po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, a dužan ga je snositi roditelj obveznik uzdržavanja. Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama i to:

- za dijete do 6 godina 17% prosječne plaće,

- za dijete od 7 do 12 godina 20% prosječne plaće,

- za dijete od 13 do 18 godina 22% prosječne plaće.

Sukladno navedenom tužiteljica navodi da je kao dijete ubijenog M. V. s osnova izgubljenog uzdržavanja potražuje da joj Republika Hrvatska isplati iznos od 2.905,17 eur, a koji iznosi predstavljaju zbroj minimalnih iznosa uzdržavanja za svaki mjesec utuženom razdoblju. Tužiteljica tvrdi da je dana 25. svibnja 2023. podnijela nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku prijedlog za mirno rješenje spora te da je Općinsko državno odvjetništvo u Sisku je dopisom od dana 18. kolovoza 2023. obavijestilo tužiteljicu da ne mogu udovoljiti njezinom zahtjevu za mirno rješenje spora. S obzirom na navedeno predlaže Općinskom sudu Sisku kao stvarno i mjesno nadležnom da provede postupak, izvede sve predložene dokaze te donese presudu kao što je postavljeno u tužbi.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti prigovara osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Navodi da je nesporno je da je u proteklom razdoblju tužiteljici isplaćena naknada na ime neimovinske štete temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Sisku, posl.br. Pn-583/2015 od 1. srpnja 2016. po osnovi istog štetnog događaja. Tuženik ističe prigovor zastare, budući da je od štetnog događaja i od nastale štete proteklo više od 25 godina. Navodi da je iz priložene presude Županijskog suda u Osijeku, posl.br. K-Rz-3/2011-1119 od 9. prosinca 2013. proizlazi da među oštećenicima, koji se upućuju da imovinskopravni zahtjev, mogu ostvariti u parnici nije navedena tužiteljica. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica nije podnijela imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku pa se stoga ne može smatrati da je predmetnim kaznenim postupkom došlo do prekida zastare u odnosu na tužiteljicu, što znači da zastara neprekidno teče od nastanka štetnog događaja. Ističe da je na trećoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/23) održane 2. listopada 2023. zauzet je stav: „U slučaju primjene (duljeg) zastarnog roka kod naknade štete prouzročene kaznenim djelom, u smislu odredbe čl. 377. ZOO/91 (čl. 231. ZOO/05), ne mogu se primjenjivati pravila kaznenog zakona o primjeni povoljnijeg prava (najblažeg zakona) za štetnika, stoga se u takvom slučaju ima primijeniti onaj zastarni rok koji je bio na snazi u vrijeme kad je šteta nastala i koji je u to vrijeme bio propisan za kazneno gonjenje onog kaznenog djela za koje je počinitelj pravomoćno osuđen.“ Stoga se predlaže sukladno iznesenom odlučiti o prigovoru zastare. Nadalje, tuženik spori visinu postavljenog zahtjeva tužiteljice, s obzirom da se isti ne može tražiti na način kako je postavljen u tužbi, a nisu dostavljeni dovoljni podaci niti predloženi dokazi na temelju kojih bi se visina mogla utvrditi. Takvi dokazi nisu bili dostavljeni niti u postupku mirnog rješenja spora, zbog čega tuženica nije mogla odlučiti o istome pa se navedeno predlaže uzeti u obzir kod odmjeravanja troška. U skladu sa člankom 194. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine 53/1991., dalje: ZOO) tuženik navodi da je propisano da se šteta po osnovi izgubljenog uzdržavanja zbog smrti osobe naknađuje plaćanjem novčane rente čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti veći od onoga što bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu. Dakle, ne radi se o obvezi odgovorne osobe na davanje uzdržavanja po propisima o obiteljskom pravu, već o naknadi štete u obliku novčane rente. Navodi da se iznos naknade štete odmjerava obzirom na sve okolnosti slučaja, uzimajući u obzir iznos koji je oštećenik stvarno izgubio, naknada u svakom slučaju ne može biti veća od onoga što bi oštećenik stvarno dobivao od pokojnog uzdržavatelja da je ostao živ. Slijedom toga tuženik navodi da naknada štete skupa sa svim primanjima koja su oštećenici i njihov drugi uzdržavatelj, ostvarili nakon smrti uzdržavatelja, a koja ne bi ostvarili da je uzdržavatelj bio živ, ne može biti veća od onoga što bi oštećenici dobivali da su imali oba uzdržavatelja. Nadalje tuženik navodi da uz tužbu nije dostavljen dokaz kada je tužiteljica završila redovno školovanje niti kada se prvi put zaposlila ili prvi put udala, je li u razdoblju za koje traži naknadu izgubljenog uzdržavanja bila zaposlena ili ostvarivala kakav drugi prihod kojim bi doprinosila svome uzdržavanju. Iz vjenčanog lista tužiteljice proizlazi da je brakom stekla prezime V., a da je prije toga imala prezime D., a takvo je prezime navedeno i u rodnom listu pa ostaje nejasno je li tužiteljica imala ranije sklopljen brak i od kada, odnosno je li uzela prezime od očuha, ukoliko se majka preudala, a koji je stoga također doprinosio za uzdržavanje maloljetne pokćerke. Nedostaju i dokazi o činjenici je li njihov pok. otac u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen, gdje, koje je zanimanje imao te koliki je prihod ostvarivao. Nedostaje dokaz je li njihova majka u utuženom razdoblju bila zaposlena i koliki je prihod imala, budući da je i ona bila dužna doprinositi uzdržavanju svojih kćeri. Nedostaju i dokazi je li tužiteljica ili neki član njenog obiteljskog kućanstva u utuženom razdoblju ostvarivao prihod po osnovi obiteljske mirovine iza pokojnog oca, jesu li dobivali ili imali pravo na dječji doplatak te prava po osnovi socijalne skrbi. Tuženik smatra da bi se izračun iznosa koji bi pripadao tužiteljici na ime izgubljenog uzdržavanja trebao temeljiti na podacima o plaći koju bi njihov pokojni otac ostvario da je ostao živ i nastavio raditi. Od tako utvrđenih primanja, nakon što bi se utvrdilo koji bi iznos pokojni uzdržavatelj izdvajao za uzdržavanje tužiteljice, budući da je isti bio dužan uzdržavati još najmanje sebe, svoju suprugu i drugu kćer, dobivene iznose trebalo bi umanjiti za iznose obiteljske mirovine koje je ostvarivala njegova obitelj i eventualne druge prihode i druge dohotke ostvarene u utuženom razdoblju koje tužiteljica ne bi ostvarila da je otac bio živ ili koje bi oslobađale oca dužnosti uzdržavanja tužiteljice da je bio živ. Slijedom navedenog ističe da tužiteljica ničim ne dokazuje visinu potraživanja iz tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u smrtni list za M. V. (str. 9 spisa), rodni list V. V. (str. 10 spisa), vjenčani list za tužiteljicu (str. 11 spisa), presudu ovog suda broj: Pn-583/2015 od dana 1. srpnja 2016. (str. 12-16 spisa), presudu Županijskog suda u Slavonskom brodu Stalna služba u Požegi (str. 17-20 spisa), prijedlog za mirno rješenje spora od dana 25. svibnja 2023. (str. 21-29 spisa), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Sisku od dana 18. kolovoza 2023. (str. 33-34 spisa), presudu Vrhovnog suda RH, broj: I Kž 282/14-8 od 10. lipnja 2014. (str. 35-45 spisa), presudu Županijskog suda u Osijeku, broj: K-Rz-3/2011 od 9. prosinca 2013. (str. 46-57 spisa), dopis HZMO od 12. srpnja 2023. (str. 64-65 spisa), sudsku praksu (str. 79-91 i 94-96 spisa), izvadak iz matice vjenčanih za V. i A. D. (str. 92-93 spisa), svjedodžbu o završnom ispitu Ugostiteljske i trgovačke škole u Sisku od 13. lipnja 1998. (str. 97-99 spisa), elektronički zapis o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji HZMO od dana 4. siječnja 2023. (str. 100-106 spisa), dopis Porezne uprave od 4. siječnja 2024. (str. 107 spisa), e-mail korespodenciju s HZMO i podnesak od dana 24. siječnja 2024. (str. 108-112 spisa), e-mail korespodencija s HZSS i podnesak od dana 24. siječnja 2024. (str. 113-116 spisa), dopis HZMO, Područnog ureda u Sisku, Odsjeka za obračun primitka i naknada korisnicima KLASA: 140-01/24-35/23 Urbroj: 341-15-08/2-24-2 od dana 30. siječnja 2024. (str. 119-120 spisa), podaci HZMO od 26. siječnja 2023. (str. 127-128 spisa), dopis HZMO od 5. ožujka 2024. (str. 131-132 spisa), saslušao tužiteljicu kao stranku.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je da je tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežitom dijelu osnovan. 5. Među strankama nije sporno da se tužiteljica, a prije podnošenja predmetne tužbe, obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl. 186. a ZPP a kako to i proizlazi iz zahtjeva za mirno rješenje spora tužiteljice od 26. svibnja 2023., a predmet kojeg je bila upravo izgubljeno uzdržavanje tužiteljice po predmetnom štetnom događaju. Uvidom u očitovanje tuženika od 18. kolovoza 2023. utvrđeno se tuženik očitovao na zahtjev tužiteljice navodeći da je isti neosnovan. Slijedom iznesenog ovaj su smatra da je tužiteljica a prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, ispunila pretpostavke za podnošenje tužbe protiv tuženika a u smislu čl. 186. a. ZPP.

6. Uvidom u presudu Županijskog suda u Osijeku broj: K-Rz-3/2011-1119 od 9. prosinca 2013. utvrđeno je da je tuženik istom presudom, a koja je donesena po optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-53/11 od 16. prosinca 2011., proglašen krivim da je u razdoblju od sredine srpnja 1991. do sredine lipnje tijekom obrane šireg područja Siska i Banovine od oružanih napada paravojnih formacija pobunjenog dijela lokalnog srpskog stanovništva i njem pridruženih snaga Jugoslavenske narodne armije u zajedničkoj agresiji na ustavnopravni poredak i teritorijalnu cjelokupnost RH, obnašajući u razdoblju od 18. srpnja do 1. listopada 1991. dužnost zapovjednika policijskih snaga na širem području Siska i Banovine na temelju zapovjedi ministra unutarnjih poslova RH, ministra obrane RH i zapovjednika Zbora narodne garde od 18. srpnja 1991. a kroz cijelo navedeno razdoblje i dužnost zamjenika načelnika Policijske uprave Sisak, ovlašten time na izdavanje zapovjedi pripadnicima svih policijskih postrojbi i odgovoran za poštivanje i primjenu ratnog i humanitarnog međunarodnog prava o sigurnosti i zaštiti civila na tom području i za humano postupanje prema tim ratnim zarobljenicima, znajući da na području Siska pripadnici njemu podređenih postrojbi sve učestalije neovlašteno i nasilno ulaze u kuće i stanove u kojima prebivaju pripadnici srpske nacionalnosti, premda znajući da se prema uhićenim osobama primjenjuju nezakoniti postupci, iako je bio svjestan da će uslijed svih naprijed navedenih okolnosti, u slučaju nepoduzimanja pravodobnih i adekvatnih mjera pripadnici njemu podređenih policijskih postrojbi nastaviti s provođenjem protupravnih radni prema građanima Siska srpske nacionalnosti i nehumanim postupanjem prema ratnim zarobljenicima, iako je bio dužan, nije poduzeo ništa da se takva nezakonita postupanja spriječe, suzbiju i kazne, već je naprotiv, koristeći se svojim ovlastima zapovjednika svih policijskih postrojbi, sprječavao poduzimanje potrebnih mjera i radnji nužnih za utvrđivanje neposrednih počinitelja i na taj način odobravao nezakonite radnje sebi podređenih pripadnika navedenih postrojbi i ohrabrivao ih na poduzimanje takvih radnji, pristajući na to da oni nastave s takvih radnjama te pristajući na posljedice s takvim radnjama, te pristajući na posljedice takvih radnji, pri čemu je osobno sudjelovao u zlostavljanju i napadima na pojedine civilne osobe, te naredio protuzakonita zatvaranja većeg broja civila srpske nacionalnosti, pa tako, između ostalog: pod točkom 1-6) izreke te presude utvrđeno da su, 25. kolovoza 1991. u rasnim jutarnjim satima, više pripadnika pričuvne postrojbe "Vukovi" PU Sisak, zbog incidenta opisanog u toč. 1-4. iste presude a koji se dogodio u lokalu Gaj prethodne večeri (kada je Ž. V. usmrtio Z. S.), radi osvete upali u obiteljsku kuću u O. ulici … u S.,m u kojoj je s članovima obitelji boravio, uhitili ga i odveli u improvizirani zatvor na "ORI" gdje su ga neovlašteno ispitivali i fizički zlostavljali, a potom tijekom istog dana u poslijepodnevnim satima zajedno s već spomenutim članovima obitelji V. odvezli na obalu rijeke Save, na skelu u predjelu zvanom Pola kod B. K., gdje su ga usmrtili hicima iz vatrenog oružja, a njegovo tijelo je pronađeno 30. kolovoza 1991. u S. između P. i L., čime je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. u vezi s čl. 28. st. 2. OKZ RH- a. Istom presudom Županijskog suda u Osijeku, broj: K-Rz-3/2011-1119 od 9. prosinca 2013., a temeljem čl. 132. st. 1. i 2. ZKP-a, oštećeni su upućeni da imovinsko-pravni zahtjev mogu u cijelosti ostvariti u parnici, no među pobrojanim oštećenicima nisu navedeni članovi obitelji V. niti tužiteljica osobno.

7. Među strankama nije sporno da je presudom iz toč.6. ove presude presuđeno kako je navedeno u toč. 6. te da je u tom dijelu takva presuda postala pravomoćna, dok je samo u dijelu izricanja kazne preinačena odlukom Vrhovnog suda RH.

8. Ovdje sud ističe da u pogledu kaznene odgovornosti, a u smislu odredbe čl. 12. st. 3. u svezi st. 1. istog članka ZPP, ovaj parnični sud je vezan pravomoćnom presudom kaznenog suda. Kako je presudom kaznenog suda utvrđena odgovornost V. M., koji je u vrijeme počinjenja tog djela obnašao dužnost zapovjednika policijskih snaga na širem području S. i B., za kazneno djelo zbog kojeg je usmrćen M. V., ovaj sud je odlučne činjenice kao i odgovornost za predmetnu štetu, utvrdio upravo temeljem presude Županijskog suda u Osijeku broj: K-Rz-3/2011-1119 od 9. prosinca 2013..

9. Ovdje sud ističe da obzirom je upravo presudom kaznenog suda utvrđena kaznena odgovornost fizičke osobe koja je obnašala dužnost zapovjednika policijskih snaga na području na kojem je počinjeno navedeno kazneno djelo, dakle djelo koje je počinio upravo u svezi s obavljanjem te službe, za takvu štetu je odgovorna RH odnosno ovdje tuženik sukladno odredbi čl. 1. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (Narodne novine, br. 117/03, dalje: Zakon).

10. Naime, u smislu čl. 2. Zakona Republika Hrvatska po općim pravilima o odgovornosti za štetu odgovara samo za onu štetu iz članka 1. ovoga Zakona koja nema karakter ratne štete.

11. Nastavno čl. 3. st. 2. Zakona propisani su taksativno slučajevi ratne štete odnosno da se ratnom štetom, u smislu Zakona, smatra se osobito:

– šteta uzrokovana za vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih akcija svim sredstvima i oblicima ratnih borbenih djelovanja (bombardiranje, granatiranje, mitraljiranje, eksplozije, miniranje, pokreti trupa i sl.),

– šteta od izravne i konkretne vojne koristi ako je, s obzirom na vrijeme i mjesto izvršenja u izravnoj i neposrednoj funkciji vojnih operacija, i to posebice:

a) šteta nastala kao izravna posljedica bilo koje zaštitne ili pripremne mjere nadležnih vojnih vlasti poduzete s ciljem otklanjanja, odnosno sprječavanja izvršenja bilo kojega neprijateljskog napada,

b) šteta nastala kao izravna posljedica zaštitnih ili pripremnih mjera nadležnih vojnih vlasti poduzetih u očekivanju neprijateljske akcije (radovi na zemljištu, oduzimanje pokretnina, zauzimanje nekretnina i sl.),

c) šteta nastala kao izravna posljedica mjera poduzetih s ciljem sprječavanja širenja ili ublažavanja posljedica štete opisane u podstavku 1. ovoga stavka,

– šteta koja je po svojim učincima, te konkretnim okolnostima vremena i mjesta počinjenja štetne radnje, izravno izazvana ratnim stanjem i neposredno se nadovezuje na ratne operacije (izravne posljedice ratnih događaja u svezi s neredima, metežom, panikom, evakuacijom i sličnim zbivanjima neposredno nakon poduzetih ratnih operacija). U konkretnom slučaju utvrđeni ratni zločin, a kojim je ubijen M. V., se u smislu čl 3. st. 2. Zakona ne može smatrati ratnom štetom jer isti, iako je počinjen u vrijeme propisano čl. 3. Zakona, nije počinjen na prostoru odvijanja vojnih akcija niti je bio u izravnoj i neposrednoj funkciji vojnih operacija, niti kao izravna posljedica zaštitnih ili pripremnih mjera, niti je izravno izazvana ratnim stanjem i neposredno se nadovezuje na ratne operacije budući da je M. V. odveden iz svoje obiteljske kuće kao civil. Dakle, navedeni čin (opisan u toč. 6. ove presude, a koji je po svojoj prirodi protupravan i iznimno društveno opasan) ne može se smatrati ratnom štetom u smislu odredaba Zakona. St. 2. istog članka propisano je da se pretpostavlja da je posljedica ratnog čina (ratna šteta) ona šteta koju su tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe, ako je počinjena u vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih borbenih akcija, ali oštećenik može dokazivati suprotno. U konkretnom slučaju šteta koja je počinjena tužiteljici usmrćivanjem M. V., a koja je predmet ovog postupka, iako počinjena u razdoblju određenom u čl. 3. st. 2. Zakona, nije počinjena na prostoru odvijanja vojno borbenih akcija već protivno tome, a i protivno svim propisima međunarodnog prava, na obali rijeke Save gdje je M. V. usmrćen nakon što je odveden od strane pripadnika pričuvnog sastava PU Sisak iz svoje obiteljske kuće u Sisku. Slijedom navedenog se isti čin nikako ne može opravdati određenom akcijom u cilju uklanjanja odnosno sprječavanja neprijateljskih akcija niti legitimnom vojnom operacijom tim više što je kaznenom presudom utvrđeno da je M. V. usmrćen radi osvete.

12. Iz činjenica utvrđenih tijekom kaznenog postupka (pravomoćnom kaznenom presudom-činjeničnim opisom kaznenog djela a kojom je ovaj sud u smislu čl. 12. st. 3. ZPP vezan) proizlazi da je upravo radi propusta i radnji V. M., kao zapovjednika policijskih snaga, po više pripadnika pričuvne postrojbe "Vukovi" PU Sisak odveden i usmrćen, radi osvete, M. V..

13. Dakle, u konkretnom slučaju RH odgovora za predmetnu štetu temeljem čl. 1. Zakona odgovorna za štetu koju su počinili djelatnici Hrvatske vojske i osiguranja a kako je to i utvrđeno kaznenom presudom.

14. Nastavno, ocjenjujući prigovor zastare potraživanja predmetne tražbine ovaj sud je utvrdio slijedeće:

U smislu čl. 360. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01 dalje: ZOO/91 a koji se u konkretnom slučaju ima primijeniti obzirom na period nastanka štete a time i izvanugovornog odnosa među strankama) zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Čl. 361. st. 1. ZOO/91 određeno je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. U smislu čl. 362 ZOO/91 zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

U smislu čl. 372. ZOO/91 st. 1. tražbine povremenih davanja (a potraživanja izgubljene dobiti po osnovi izgubljenog uzdržavanja se smatraju takvim povremenim davanjima-pa tako i VRHR u Rev-1602/1-2 od 25. veljače 2004.) koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. U smislu čl. čl. 373 ZOO/91 pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine, a u smislu st. 2. istog čl. kad zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare.

15. Dakle, u konkretnom slučaju tužba u ovom predmetu podnesena dana 31. listopada 2023., a kojim činom uobičajeno se u smislu čl. 388/91 ZOO prekida zastara. Ovdje sud naglašava da je prije podnošenja takve tužbe tužitelj podnio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora a koji je, što je utvrđeno uvidom u Povratnicu za isti zahtjev, uručen tuženiku dana 26. svibnja 2023., a uvidom u očitovanje tuženika od 18. kolovoza 2023. (kojeg je punomoćnica tužiteljice zaprimila dana 22. kolovoza 2023.) da je tuženik odbio takav zahtjev kao neosnovan. U smislu čl. 186. a. ZPP podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora zastarjevanje zastaje.

16. Uvidom u presudu Općinskog suda u Sisku od 1. srpnja 2016. poslovni broj: Pn-583/15 utvrđeno je da je u istom predmetu vođen postupka radi naknade nematerijalne štete tužiteljice V. D. a radi istog štetnog događaja ali radi naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti oca M. V., te je tužiteljici u konačnici dosuđena nematerijalna štete u iznosu od 220.000,00 kn te materijalna šteta u iznosu od 20.500,00 kn a po osnovi troškova za izgradnju nadgrobnog spomenika. Navedena činjenica među strankama nije niti sporna kao niti činjenica da nema identiteta spora između predmetnog i tog postupka.

17. Tužiteljica u ovom predmetu potražuje izgubljenu dobit zbog izgubljenog uzdržavanja u periodu od kolovoza 1991. do 11. studenog 1998. (odnosno od trenutka kada joj je otac odveden do trenutka kada bi njezinom ocu prestala obveza uzdržavanja, i to u mjesečnim iznosima s dospijećem svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec. Ovdje sud ističe da iz historijatu tužbe tužiteljica je navela da uzdržavanje traži za period od 25. rujna 1991.do 11. studenog 1998. no iz izreke tužbenog zahtjeva vidljivo je da tužiteljica potražuje i mjesečni iznos izgubljenog uzdržavanja i za kolovoz slijedom čega ovaj sud smatra da se u historijatu tužbe radi o grešci u pisanju tako da umjesto 25. rujna 1991. je trebalo stajati u razdoblju od 25. kolovoza 1991. (kao dan kada je ubijen otac tužiteljice a koji trenutak smrti je i utvrđen i uvidom u Smrtni list za M. V. s danom). Dakle, ukoliko sud utvrdi da se primjenjuje rok iz čl. 372. ZOO/91 tada su sva potraživanja iz navedenog razdoblja zastarjela, a obzirom na trenutak podnošenja tužbe i zahtjeva za mirno rješenje spora. Osim iznesenog vidljivo je da je prvi iznos mjesečne izgubljene dobiti odnosno uzdržavanja (odnosno najstariji) dospio 1. rujna 1991. slijedom čega bi samo pravo tužiteljice, iz kojeg proistječu povremena potraživanja zastarjelo 1. rujna 1996. a temeljem čl. 373. ZOO/91, slijedom čega bi tužiteljica izgubila pravo i na sva buduća povremena davanja, dakle, zastarjela bi cjelokupna šteta po osnovi izgubljene dobiti. Slijedom iznesenog cjelokupno potraživanje naknade imovinske štete po osnovi izgubljene zarade bi bilo u zastari.

18. Ovdje sud ističe da u smislu čl. 377 ZOO/91 kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. St. 2. istog čl. određeno je da prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete. Isto vrijedi i za zastoj zastare. Iz presude kaznenog suda vidljivo je da optužnica protiv V. M. datira od 16. prosinca 2011. godine, a kazneni postupak protiv istog pravomoćno je dovršen donošenjem presude Vrhovnog suda RH od 10. lipnja 2014. poslovni broj Kž-282/14-8.. No, obzirom da tužiteljica posljednji mjesečni iznos izgubljenog uzdržavanja potražuje za mjesec studeni 1998. s dospijećem 1. prosinca 1998. jasno je da u trenutku podnošenja optužnice protiv V. M. je, u smislu čl. 372. ZOO/91 bila u zastari svi mjesečni iznosi izgubljene zastare, odnosno bi u smislu čl. 373. ZOO/91, a obzirom na najstariji mjesečni dospjeli iznos, zastarjelo pravo tužiteljice potraživati u cijelosti sporno potraživanje.

19. No, u konkretnom slučaju u smislu odredbe čl. 95. Osnovnog kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 53/91, 39/92. i 91/92., dalje: OKZ RH) krivično gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijeva za krivična djela predviđena u člancima 119. do 123. ovoga Zakona, a ni za krivična djela za koja prema međunarodnim ugovorima ta zastara ne može nastupiti.

20. Presudom Županijskog suda u Osijeku broj: K-Rz-3/2011-1119 od 9. prosinca 2013. a u kom dijelu je ista presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda RH od 10. lipnja 2014. poslovni broj Kž-282/14-8 V. M. kao zapovjednik policijskih snaga na području Siska je proglašen (pravomoćnom kaznenom presudom, a činjenični opis tog kaznenog djela je opisan u toč. 6. ove presude, proglašen radi djela i propusta zbog kojih je nastala šteta upravo ovdje tužiteljici), krivim za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. u vezi s čl. 28. st. 2. OKZ RH.

21. Slijedom iznesenog kako kazneno gonjenje i izvršenje kazne za kazneno djelo za koje je V. M. pravomoćno osuđen ne zastarijeva, tako i temeljem čl. čl. 377. ZOO/91 u konkretnom slučaju ne zastarijeva niti zahtjev oštećenika (osobe koje su oštećene kaznenim djelom za koje je V. M. pravomoćno osuđen, između ostalog i tužitelja) za naknadu štete posredno prema tuženiku (a koji odgovara umjesto i jednako kao i neposredni počinitelj) a temeljem čl. 1. Zakona.

22. Dakle, u konačnici prigovor zastare tuženika je ovaj sud je ocijenio neosnovanim.

23. Odlučujući o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije, ovaj sud ističe da je uvidom u Izvadak iz matice vjenčanih od 3. ožujka 2003. utvrdio da je V. V., od oca M.

V., sklopila dana 22. veljače 2003. u Sisku brak sa A. (A.) D. te nakon sklapanja braka uzela prezime D.. Uvidom u rodni list za V. D. od 10. lipnja 2015. godine, rođene …., OIB:…, sud je utvrdio da je otac iste M. V.. Uvidom u vjenčani list za tužiteljicu od utvrđeno je da je ista sklopila brak (dakle, V. D.) dana …. sa D. V., a iz eSpisa i podate JRO MUP da je upravo prezime tužiteljice (dakle ranije V. D.) sada V.. Dakle, iz navedenog je vidljivo da je upravo ovdje tužiteljica kćer pok. M. V. te da je ista bila u vrijeme usmrćivanja oca maloljetna i to sve do … (dakle do kraja utuženog razdoblja) a za koje razdoblje ju je njezin otac M. V., a da isti nije smrtno stradao, u skladu s odredbama tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima čl. 236. odnosno 237. (Narodne novine br. 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998, dalje: ZBPO) dužan uzdržavati za cijeli utuženi period.

23. Slijedom iznesenog ovaj sud je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice ocijenio neosnovanim.

24. U smislu čl. čl. 154. ZOO/91 tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a st. 2 je propisano da se predmnijeva obična nepažnja.

25. U smislu čl. 155. ZOO/91 šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha. U konkretnom slučaju tužiteljica potražuje materijalnu štetu po osnovi izmakle korist odnosno izgubljeno uzdržavanje.

27. U smislu čl. 259.st . 1. ZBPO u sporu o uzdržavanju sud će utvrditi ukupni iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, a st. 2. istog je određeno da ukupni iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje po stavu 1. ovoga člana ne može biti manji od iznosa stalne novčane pomoći koja se daje osobi bez ikakvog prihoda u općini u kojoj uzdržavana osoba ima prebivalište.

28. U smislu čl. 260. ZBPO prigodom ocjenjivanja potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezino imovno stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Kada se uzdržavanje traži za dijete, uzet će se u obzir i uzrast djeteta kao i potrebe za njegovo školovanje. Prigodom ocjenjivanja mogućnosti osobe, koja je, dužna uzdržavati, uzet će se u obzir sva njezina primanja i stvarne mogućnosti da stječe povećanu zaradu kao i njezine vlastite potrebe i zakonske obveze uzdržavanja. Potrebe djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi i u povećanom iznosu ako je to u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja.

29. Radi utvrđivanja potreba tužiteljice, u utuženom periodu kao i mogućnosti privređivanja i stjecanja zarade njezina oca ovaj sud je saslušao tužiteljicu kao stranku. U svom iskazu tužiteljica je iskazala da nakon što se desio štetni događaj, da su se ona i njezina obitelj, odnosno njezina mama i sestra, bojale živjeti u stanu, slijedom čega su odmah nakon toga 1991. otišle živjeti kod njezine bake po majci koja je živjela u G. u svojoj kući. Slijedom toga tužiteljica je iskazala da je ona osnovnu školu završila u G., a u stan su se vratili tek 1995. Tužiteljica je navela da stambeni uvjeti u kući bake su bili lošiji nego u stanu u kojem su živjeli do tada no zbog straha se nisu usuđivali vratiti u stan. Tužiteljica je iskazala da je u to vrijeme polazila 5. razred osnovne škole te je sve do 8. razreda išla u Osnovnu školu u G.. Navela je da je prije štetnog događaja, tužiteljičin otac bio valjaoc u Ž. S. i to mu je bio primaran posao od čega je sve do svoje smrti ostvarivao i prihode. Iskazala je da osim plaće koju je ostvarivao i za koju tužiteljica točno ne zna u kojoj visini, njezin otac nije imao drugih prihoda. Dodala je da u njihovoj obitelji osim oca je radila i majka i to kao prodavačica u G., a kasnije N. odnosno robnoj kući. Tužiteljica je nastavno izjavila da sada ne zna kolika je bila plaća njezine mame, drugih prihoda osim plaće njezine mame i njezinog oca, njezina obitelj nije imala. Navela je da je nakon štetnog događaja tužiteljičina mama i dalje nastavila raditi, no obzirom na visinu njezine plaće, ona jednostavno nije mogla podmiriti sve tekuće potrebe tako da su uslijed neplaćenih režija došle i ovrhe koje je morala plaćati. Tužiteljica je rekla da je njezina baka imala svoju mirovinu, no nije bila dostatna da i njima pomaže, ali režijske troškove su plaćale zajedno i mama i baka, a mama je doprinosila koliko je mogla. Nastavno je tužiteljica iskazala da nakon štetnog događaja, su tužiteljica i njena sestra morale svoje potrebe ograničiti tako da njezina sestra nije mogla ići na fakultet niti je tužiteljica išla na brojne školske izlete, odjeću su nabavljale čak i u Karitasu, a ponekad i pakete hrane. Tužiteljica je navela, a što se tiče školskih knjiga, obzirom da nisu imali dovoljno sredstava, da su tužiteljičini školski kolege znali sakupljati novac kako bi tužiteljica mogla kupiti knjige. Navela je da školski pribor i druge potrebe je zadovoljavala njezina mama koliko je mogla. Izjavila je da tužiteljica zbog svoje dobi, u to vrijeme, ne može procijeniti koliko je točno to bilo mjesečno novca, a kako bi se zadovoljile njene potrebe za hranom, odjećom, obućom, higijenom, a i režijski troškovi. Rekla je da je osnovnu školu završila 1995., a nakon toga je upisala Srednju Trgovačku školu u Sisku, no 1996. je njezina mama umrla, tužiteljica ju je pronašla u stanu kada je bila u 2. srednje. Navela je da su se nakon toga tužiteljica i njezina sestra vratile živjeti kod bake u G., a kod koje bake je živjela dok se nije udala 2003.. Nakon smrti majke, tužiteljica je navela da misli da su sestra i tužiteljica dobivale mirovinu iza mame, a s kojim novcima od mirovine je za njihove potrebe raspolagala baka koja je bila staratelj tužiteljice i njene sestre. Tužiteljica je dodala da ono čega se sjeća je da je njezina baka morala kupovati tužiteljici kartu za mjesečni prijevoz iz G. do srednje škole koja se nalazila na V. u S., a radilo se o mjesečnoj prijevoznoj karti, koja je mjesečno iznosila aproksimativno 200 kuna. Rekla je da su knjige za školu kupovali polovne, za odjeću se snalazila na razne načine. Sada kada ju se pita, u vrijeme njenog srednjoškolskog obrazovanja, tužiteljičine mjesečne potrebe za hranu, odjeću, obuću, higijenu i potrebe vezano za školu iznosile su minimalno 150 eura mjesečno. Tužiteljica nije imala prihoda za vrijeme srednje škole, a zaposlenje nije mogla dobiti niti njezina sestra. Rekla je da dok je njezin tata bio živ tužiteljici ništa nije falilo i sve njene potrebe su bile zadovoljene, a u to vrijeme dok je njen otac bio živ i baka i djeda po ocu su joj znali davati novac, a koji su baka i djeda ubijeni 1991. kada i tužiteljičini stričevi. Osim obiteljske mirovine, tužiteljica nije imala drugih primanja niti novčanih prava do 1. prosinca 1998.. Tužiteljica je navela da nije sigurna no moguće da je majka za vrijeme života, a nakon smrti oca dobivala dječji doplatak za tužiteljicu, no o tome postoji podatak no misli da se radilo o beznačajnom iznosu.

30. Uvidom u podatke HZMO od 12. srpnja 2023. utvrđeno je da je pok. M. V. do svoje smrti bio zaposlen u ŽS Metaval d.o.o. te je primao naknadu plaću tijekom 1991. a koja je izražena u dinarima (tijekom 1991. ukupno u iznosu od 28.494,70 dinara) a bio u stažu osiguranja od 1974. godine. Uvidom u iste podatke utvrđeno je da su pravo na obiteljsku mirovinu iza M. V. ostvarile A. V. (sestra tužiteljice) i tužiteljica i to u periodu od 25. kolovoza1991. do 31. prosinca 1991. iznosu od 12.813,90 dinara te zaštitni dodatak u iznosu od 5.192,00 dinara, zatim u periodu od 1. siječnja 1992. do 31. prosinca 1992. iznos od 114.147,00 dinara te zaštitni dodatak u iznosu od 46.300,00 dinara, zatim u periodu od 1. siječnja 1993. do 31. prosinca 1993. u iznosu od 1.754,16 kn te zaštitni dodatak u iznosu od 711,00 kn, zatim u periodu od 1. siječnja 1994. do 31. prosinca 1994. u iznosu od 3.525,28 kn i zaštitni dodatak u iznosu od 1.429,00 kn, zatim u periodu od 1. siječnja do 31. prosinca 1995. iznos od 4.400,85 kn i zaštitni dodatak u iznosu od 1.375,00 kn s time da je 31. kolovoza 1995. prestao pravo A. V., te konačno od 1. siječnja 1996. do 31. kolovoza 1996. iznos od 2.578,63 kn.

31. Uvidom u svjedodžbu o završnom ispitu Ugostiteljske i trgovačke škole Sisak od 23. lipnja 1998. ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica završila školovanje 8. lipnja 1998.. No, ova činjenica nije od utjecaja na obvezu njezinog oca da ju uzdržava sve do punoljetnosti jer uvidom u Elektronički zapis HZMO o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji istog zavoda je utvrđeno da se tužiteljica prvi puta zaposlila i bila je prijavljena na staž osiguranja tek 13. listopada 1999.. Iz dopisa HZMO od 5. ožujka 2024. vidljivo je da je tužiteljica u periodu od kolovoza 1991. do prosinca 1998. bila nezaposlena. Dakle, ova dokaza potvrđuju zaključak da tužiteljica u utuženom periodu nije bila zaposlena.

32. Uvidom u podatke HZMO od 30. siječnja 2024. i 5. ožujka 2024. utvrđeno je da je tužiteljica u vremenskom periodu od 25. kolovoza 1991.g. do 31. kolovoza 1996. bila korisnica obiteljske mirovine iza pok. V. M. zajedno sa A. H. a kojoj je to pravo prestalo 31. kolovoza 1995. Utvrđeno je da su isplaćeni iznosi obiteljske mirovine tužiteljici i njezinoj sestri su 25.08.1991.-31.12.1991. – 12.813,90 dinara mirovina, 5.192,00 dinara zaštićeni dodatak, zatim od 01.01.1992.-31.12.1993.- 114.147,00 dinara mirovina, 46.300,00 dinara zaštićeni dodatak, zatim 1993. – 232,82 eur mirovina, zaštitni dodatak 94,43 eur, zatim od 1994. - 467,89 eur mirovina, zaštitni dodatak 189,78 eur, zatim u periodu od 1995. - 584,09 eur mirovina, zaštitni dodatak 182,53 eur, 1996. - 342,24 eur. Pravo na mirovinu prestaje s danom 27. srpnja 1996. obzirom da joj je priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza majke Vila Nade koja je za tada korisnicu povoljnija. U vremenskom periodu od 21. srpnja 1996. do 31. kolovoza 1998.g. tužiteljica je bila korisnica obiteljske mirovine iza majke, pok. Vila Nade te joj je isplaćen iznos mirovine 1996. iznos od 434,61 eur te zaštitni dodatak u iznosu od 115.22 eur, 1997. mirovina u iznosu od 1.033,15 eur, te zaštitni dodatak od 312,80 eur, te u konačnici 1998. mirovina u iznosu od 748,15 eur i zaštitni dodatak u iznosu od 241,54 kn. Nastavno je utvrđeno da je tužiteljica primala dječji doplatak i to prema podacima kojima raspolaže HZMO:

- 04/1994 iznos od 56,31 eur iza M. V. te nadalje iza V. N. iznose:

- 12/1997 iznos od 15,27 eur

- 01/1998 iznos od 15,27 eur

- 02/1998 iznos od 15,27 eur

- 03/1998 iznos od 1,25 eur

- 06/1998 iznos od 15,89 eur i 47,68 eur

- 07/1998 iznos od 15,89 eur

- 08/1998 iznos od 15,89 eur.

Ovdje sud naglašava da se iznose isplaćene u travnju 1994. i lipnju 1998. sud utvrdio neisplaćenim doplacima za prethodni period slijedom čega je te iznose i obračunao za proteklo razdoblje u kojem takav dodatak nije isplaćen, a protivno ne proizlazi iz podataka HZMO obzirom na visinu mjesečnog iznosa nakon i prije takvih uvećanih isplata. Dakle, uzimajući u obzir period od travnja 1994. do zaključno kolovoza 1998. (ukupno 58 mjeseci) te ukupno isplaćeni iznos dječjeg doplatka u iznosu 198,72 eur, tužiteljici je mjesečno bilo od isplaćenog dječjeg doplatka iznos od 3,4 eura, odnosno u periodu od prosinca 1997. do zaključno kolovoza 1998. mjesečno iznos od 15,82 eur.

33. Dakle, iz navedenih podataka utvrđeno je da je otac tužiteljice tijekom 1991. ostvario (do smrti) prosječnu plaću u iznosu od 3.561,83 dinara dok je tužiteljica (ukupno primljene plaće u tom periodu odnosno naknade plaće podijeljene sa periodom do njegove smrti) dok je s druge strane tužiteljica mjesečno dobivala samo za sebe mirovinu, nakon smrti oca, u iznosu od 2.250,73 dinara (ukoliko se ukupni iznos mirovne i zaštitnog dodatka a koje je primala u tom periodu, nakon smrti njezina oca pa do kraja godine 1991., podijeli sa dva korisnika, tužiteljica i njezina sestra, dobije se iznos po korisniku). U odnosu na prosječno mjesečno primanje M. V. tijekom 1990. također dijeljenjem ukupnog primljenog iznosa sa brojem mjeseca u godini dobije se prosjeći mjesečni iznos od 3.404,69 dinara, dakle čak i manji iznos nego li tijekom 1991.. Na isti način, dijeljenjem ukupnog iznosa koji tužiteljici pripada po osnovi mirovine i drugih primanja se dobiva pojedinačni mjesečni iznos koji je bio isplaćen i namijenjen upravo samo za njezine potrebe, dok činjenica da su eventualno od tog novca zadovoljavane i duge potrebe (dugih osoba) nije od utjecaja na tako utvrđeno stanje budući da se mirovina i zaštitni dodatak isplaćivao isključivo za potrebe tužiteljice i njezine sestre (a koju činjenicu je ovaj sud uzeo u obzir)

34. Nadalje, osnovom iskaza tužiteljice utvrđeno je da M. V., osim plaće, nije imao drugih prihoda, kako stalne tako i povremene prirode.

35. S druge strane osnovom iskaza tužiteljice, a u točnost i istinitost kojeg ovaj sud nije imao razloga sumnjati, utvrđeno je da je tužiteljici mjesečno, iako tužiteljica nije znala odrediti potrebe za vrijeme osnovne škole (otac joj je ubijen kada je išla u peti razred osnovne škole) je za vrijeme srednje škole mjesečno za njezine potrebe bio potreban za hranu, odjeću, obuću, higijenu i potrebe vezano za školu iznosile su minimalno 150 eura mjesečno. Ovdje sud naglašava da navedeni iznos ne pokriva i troškove stanovanja, slijedom čega sud utvrđuje da su i povrh toga bile povećane potrebe tužiteljice mjesečno za bar još 30% tog iznosa po osnovi troškova stanovanja odnosno ukupno potreban mjesečno iznos od 195,00 eur. Po mišljenju ovog suda približno isti iznos bio je potrebna i za vrijeme osnovnoškolskog obrazovanja tužiteljice (neznatno manji za iznos putnog troška do škole).

36. Nastavno iz podataka HZMO od 26. siječnja 2023. i 5. ožujka 2024. utvrđeno je da Vila Nada majka tužiteljice, iako joj je bilo priznato pravo na obiteljsku mirovinu, nije bila u isplati obzirom da je bila u radnom odnosu i to u Gradskom magazinu Sisak od 1. lipnja 1985. do 7. prosinca 1992. te u Nami d.d. u stečaju Sisak od 8. prosinca 1992. do 21. srpnja 1996.

37. Iz podataka o mirovini, koju je nakon što je prestalo pravo na mirovinu A. V., nastavila primati sama tužiteljica utvrđeno je da je tužiteljici tijekom 1996. isplaćena ukupno mirovina od 434,61 eur te zaštiti dodatak u iznosu od 115,22 eur odnosno mjesečno iznos od cca 91,00 eur te još dječji doplatak u iznosu od cca 15,27 eura do 15,82 eur mjesečno. Nadalje tijekom 1997. obiteljska mirovina u iznosu od 1.033,15 eur te zaštitni dodatak u iznosu od 312,80 eur odnosno mjesečno je imala na raspolaganju iznos od 112,16 eur, te nadalje u periodu tijekom 1998. do 31. kolovoza 1998. iznos mirovne od 748,15 eur i 241,54 eura zaštitnog dodatka odnosno mjesečno joj je bio na raspolaganju iznos od 123,71 eur, te uz svaki mjesečni iznos i dječji doplatak od 15,82 eura prosječno mjesečno odnosno od srpnja 1998. u iznosu od 15,89 eur.

38. U periodu u kojem je mirovinu primala zajedno sa svojom sestrom, kako je ranije navedeno, prosječna mjesečna mirovina zajedno sa zaštitnim dodatkom tužiteljice iznosila je još manje i to oko 48,65 eur mjesečno. Dakle, iz navedenog je vidljivo da je u tom periodu tužiteljica manje od jedne trećine svojim potreba mjesečno mogla zadovoljiti isplaćivanom joj mirovinom i zaštitnim dodatkom.

38. Ovdje sud naglašava da unatoč činjenici da je otac tužiteljice, koji je živio s njom do svoje smrti, po ZBPO bio dužan uzdržavati tužiteljicu, to ne ukazuje na okolnost da sud u konkretnom slučaju prilikom odmjeravanja iznosa izgubljenog uzdržavanja primjenjuju odredbe ZBPO prilikom određivanja doprinosa oca tužiteljice, već isključivo se utvrđuje izgubljeno uzdržavanje kao stvarna štetu koju je tužiteljica pretrpjela u utuženom periodu jer od oca nije dobila sredstva za zadovoljavanje svojih potreba.

39. Naime u smislu čl. 194. st. 1. ZOO/91 osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovito pomagao a i ona osoba koja je po zakonu imala pravo na uzdržavanje od poginulog ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja odnosno pomaganja. U smislu st. 2. istog čl. ova šteta naknađuje se plaćanjem novčane rente čiji se iznos odmjerava s obzirom a okolnosti konkretnog slučaja, a koji ne može biti veći od onoga što bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao na životu.

40. Dakle, sama činjenica da bi otac eventualno u postupku uzdržavanja morao plaćati određeni iznos kao minimalni, nije od utjecaja na predmet ovog postupka jer se prilikom određivanja visine predmetne štete ista ne određuje temeljem odredaba ZBPO već temeljem čl. 194. ZOO, slijedom čega nije od utjecaja kolika je bila prosječna mjesečna plaća drugih radnika (do koje je otežano doći a zbog isteka roka čuvanja takvih podataka) u utuženom periodu kao niti minimalni postotak koji bi otac kao davatelj uzdržavanja po odredbama ZBPO morao plaćati.

41. Ono što je konkretno ovaj sud utvrdio je činjenica, a koju u svom iskazu tužiteljica navodi, da u vrijeme kada je otac bio živ, tužiteljici nije ništa nedostajalo, te nisu živjeli u oskudici, a nakon njegove smrti su njihove materijale prilike bile iznimno loše, te su mnoge potrebe tužiteljice ostale nezadovoljene (školski izleti i slično) a određen potrebe su morale biti zadovoljavane solidarnošću (skupljanjem novca od strane drugih učenika). Ovdje sud naglašava da je u smanjenju štete i tužiteljica sama bila obvezna sudjelovati isplaćivanom joj mirovinom iza oca a koju ne bi primala da do štetnog događaja nije došlo, a o kojoj okolnosti je ovaj sud također prilikom odmjeravanja iznosa vodio računa. Osim iznesenog, bez obzira na činjenicu da otac tužiteljice, a kako to sama tužiteljica iskazuje, do smrti nije imao dodatnih prihoda, sud je prilikom odmjeravanja utuženog iznosa vodio računa o tome da je nakon smrti oca tužiteljica izgubila redovito pomaganje koje joj je otac pružao u svakodnevnom životu (primjerice svakodnevnih poslova oko održavanja stanovanja i slično) a zbog čega je životni standard tužiteljice bio lošiji, kako i sama navodi. Nastavno, sama činjenica da u vrijeme smrti otac tužiteljice nije imao veće prihode odnosno dodatne prihode (a bio je radno sposoban, dok protivno nije dokazano) ne znači da isti, svojim radom, da nije bilo štetnog događaja, nije mogao steći dodatne prihode i time zadovoljiti potrebe tužiteljice. Osim iznesenog prosjek plaće oca tužiteljice moguće je utvrditi za razdoblje najbliže njegovoj smrti, no sud ističe da je to bilo razdoblje rata i političkih promjena, slijedom čega su i ekonomska kretanja bila na nižoj razini od očekivanih pa tako i plaća radnika. Stoga treba uzeti u obzir da se u nastavnom razdoblju (utuženom) ekonomska situacija stabilizirala pa time i uvećala plaća, pa bi tako i prihodi samog oca, kao radno sposobnog s vremenom bile veće pa time i njegov doprinos potrebama tužiteljice veći.

42. Dakle, iz podatak dostavljenih od strane HZMO jasno je vidljivo da mirovina koja je isplaćivana tužiteljici u utuženom periodu nije bila dovoljna za zadovoljavanje svih potreba tužiteljice, a koje potrebe, kako je to tužiteljica iskazala, su bile zadovoljene prije smrti oca. Nadalje utvrđeno je da bi se zadovoljile potrebe tužiteljice (hrana, odjeća, obuća, škola, higijena i stanovanje) tužiteljici je bio potreban mjesečno iznos od minimalno bar 195,00 eur (vrijednost se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke). Kako je tužiteljici na raspolaganju bila mirovina u utuženom periodu i to kada je mirovinu primala zajedno sa sestrom u iznosu od cca 48,00 eur mjesečno, vodeći pritom računa da je u tom periodu i majka bila dužna doprinositi za uzdržavanje tužiteljice kao radno sposobna bar 50% njezinih potreba, još uvijek je ostala nepodmirena razlika od najmanje cca 59 eur mjesečno, a koji iznos zbog smrti oca nije ostao podmiren. Nadalje, nakon što je samostalno počela primati mirovinu najveći iznos mjesečnog primanja bio je tijekom 1998., kako je utvrđeno u mjesečnom ukupnom raspoloživom iznosu od oko 139,00 eura (mirovina sa dodatkom i dječji doplatak), pritom se ističe da u razdoblju od srpnja 1996. majke tužiteljice više nije bilo (umrla je) pa nije niti doprinosila za potrebe tužiteljice te je tako tužiteljica jedino sa prihodima od mirovinskog osiguranja mogla zadovoljiti svoje potrebe. Sijedom toga je vidljivo da niti u tom periodu (nakon smrti majke) potrebe tužitejice nisu u potpunosti bile zadovoljene i to najmanje sa iznosom od 59 eur (dok tužiteljica najviši mjesečni iznos uzdržavanja potražuje od 58,69 eura i to od tek od siječnja 1998.)

43. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da tužiteljica sada osnovano traži iznos u utuženom periodu od ukupno od 2.905,17 eur a koji iznos je i dosuđen tužiteljici, odnosno pojedinačno mjesečno koliko je tužiteljica navela u svom zahtjevu u dijelu potraživanja zakonske zatezne kamate (toč. II izreke), a koji pojedinačni mjesečni iznosi po mišljenju ovog suda odgovaraju minimalno koliko bi mjesečno doprinosio otac tužiteljice za potrebe tužiteljice do njezine punoljetnosti, obzirom da je bio rado sposoban i zaposlen, a koji iznos je sud u konačnici odmjerio temeljem dostupnih podataka ali i čl. 223. ZPP slobodnom ocjenom. Naime, ovdje sud naglašava da, iako je tužiteljica predlagala da se provede financijsko vještačenje na okolnost visine zahtjeva tužiteljice, ovaj sud je smatrao, a obzirom na visinu tužbenog zahtjeva, te dužinu razdoblja na koje se odnosi utuženi period, kao i činjenice da do određenih podataka više nije moguće doći jer su isti izlučeni iz arhive a temeljem Zakona o arhivskom gradivu i arhivi (Narodne novine br. 105,97, 64/00, 65/09i 61/18, kako to u svom dopisu i navodi Porezna uprava Područni ured Sisak od 4. siječnja 2024. ali i HZMO u svojim podacima od 5. ožujka 2024. koji navodi da zbog proteka vremena dostavlja dostupe podatke vezane za dječji doplatak), da bi se visina predmetne štete vještačenjem mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama ali i visokim troškovima takvog utvrđenja a što sam VPS ovog postupka ne opravdava kao niti priroda same štete.

44. Slijedom iznesenog ovaj sud je usvojio zahtjev tužiteljice te je odlučio kao u izreci i dosudio tužiteljici traženi iznos.

45. No, odlučujući o pravu na zakonsku zateznu kamatu na takav iznos ovaj sud smatra, da iako naknada mjesečne novčane rente dospijeva prvog u mjesecu za isti mjesec, dakle unaprijed, da u konkretnom slučaju, a obzirom da se radi o dospjelom neisplaćenom izgubljenom uzdržavanju i to kao naknadi štete (izgubljene dobiti) koja se dosuđuje u obliku novčane rente, a koja šteta obuhvaća isključivo razdoblje prije podnošenja tužbe i visina koje štete je utvrđena isključivo tijekom ovog postupka po cijenama u vrijeme donošenja odluke (čl. 189. st. 2. ZOO/91) i to tek donošenjem odluke, kada je tuženiku bila poznata njegova obveza i njezina visina, da tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata tekuća tek od presuđenja pa do isplate štete, slijedom čega je tužiteljici i dosudio istu tekuću od presuđenja pa do isplate (pa tako i VSRH Rev- 783/2005-2 od 19. listopada 2005.) i to u visini određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) te je odlučeno kao u toč. I izreke, dok je višak zahtjeva tužiteljice u tom dijelu kao neosnovan valjalo odbiti i odlučiti kao u toč. II izreke. Ovdje sud napominje da u vrijeme nastanka štete tužiteljici istu nitko nije reparirao niti ju je tužiteljica sama namirila, sijedom čega ovaj sud smatra da i ta činjenica ukazuje da tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata tek od presuđenja pa do isplate.

46. Odlučujući o troškovima postupka ovaj sud je istu odluku temeljio na čl. 154. st. 1. i st. 5. ZPP utvrđujući da je svojim glavnim zahtjevom tužiteljica u cijelost uspjela, dok uspjeh u odnosu na zateznu kamatu se ne obračunava prilikom odmjeravanja uspjeha stranka u postupu, a isti neuspjeh ovaj su smatra neznatnim (obzirom da je tužiteljica uspjela s osnovom a i s visinom u cijelosti).

47. Tužiteljici je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250,00 eur (Tbr 32/1, 52/3, 54, 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23,dalje: Tarifa), trošak sastava tužbe u iznosu od iznosu od 250,00 eur (Tbr. 7/1, 52/3, 54, 46 Tarife), zastupanje na ročištu od 26. veljače 2024. i 27. ožujka 2024. za svako u iznosu od 250,00 (tbr 9/1 52/3, 46 i 54 Tarife), sastav podneska od 29. siječnja 2024. i 20. veljače 2024. za svaki u iznosu od 250,00 eur (Tbr 8/1, 52/3, 54, 46 Tarife), trošak sastava podneska od 28. prosinca 2023. u iznosu od odnosno ukupan trošak zastupanja tužiteljice po punomoćnici koja je odvjetnik u iznosu od 62,50 eur (Tbr 8/4, 52/3, 54, 46 Tarife), odnosno ukupno trošak zastupanja u iznosu od 1.562,50 eur. Tužiteljici je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 75,50 eur (čl. 4. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama Narodne novine broj: 118/18,51/23 dalje: ZOSP te tbr 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi Narodne novine broj: 53/19, 92/21 dalje Uredba) te zatražene pristojbe na presudu u iznosu od 75,50 eur (čl. 4/4 ZOSP te Tbr 2/1 Uredbe) odnosno ukupno materijalni trošak u iznosu 151,00 eur odnosno u konačnici ukupno trošak u iznosu od 1.713,50 eur a koji je naloženo da plati tuženik. 48. Na tako dosuđeni trošak tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tuženiku poznata njegova obveza za naknadom takvog troška,a temeljem čl. 151. st. 3. ZPP

49. Temeljem čl. 155. ZPP kao nepotreban trošak ovaj sud nije priznao tužiteljici trošak izbivanja odvjetnika tužiteljice iz pisarnice za vrijeme putovanja temeljem Tbr 39 Tarife jer je tužiteljica mogla izabrati odvjetnika sa sjedištem na području sjedišta suda Pravo je tužiteljice da izabere odvjetnika kojega želi, ali takav trošak ne može ići na teret protivne stranke. Iz istog razloga nije joj priznat niti trošak prijevoza odnosno goriva i cestarine u iznosu od 40 eura.

50. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Sisku, 10. svibnja 2024.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku