Poslovni broj: UsI-1716/2023-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke u upravnom sporu tužiteljice M. B. iz Z., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik N. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grad Zagreb, Gradonačelnik, Z., OIB: …, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 10. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje točke I. izreke rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/237, URBROJ: 251- 02-01/001-23-2 od 10. ožujka 2023.

II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/594, URBROJ: 251- 09-22-1/003-22-02 od 14. studenoga 2022., točkom I izreke zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551- 06/16-013/227, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 7. listopada 2016., u dijelu koji glasi: "Novčana pomoć će se isplaćivati u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći, umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez, počev od 12. rujna 2016. Pravo na novčanu pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke," novim rješenjem pobliže opisanim u točki II. i III izreke pobijanog rješenja. Točkom II. izreke rješenja određeno je da će se tužiteljici novčana pomoć isplaćivati mjesečno i to: do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65% prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I.-VIII mjeseca prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023., u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023., do prestanak novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Točkom III izreke određeno je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023., navršiti 7 godina; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u Gradu Zagrebu ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisniku ili djece; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika; posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisan iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije; posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-551-06/23-014/237, URBROJ: 251-02- 01/001-23-2 od 10. ožujka 2023., poništio predmetno prvostupanjsko rješenje i predmet vratio tijelu na ponovno odlučivanje te je naložio prvostupanjskom tijelu da tužiteljici nadoknadi trošak u iznosu od 937,50 kuna, odnosno 124,43 eura u roku 30 dana od dana pravomoćnosti rješenje te je u preostalom dijelu odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška.

3. Tužiteljica osporava zakonitost pobijanog akta, jer smatra da je zbog nezakonitosti prvostupanjske i osporavane odluke i nezakonitog postupanja tijela došlo do povrede njenih prava i interesa. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2864/2016 od 23. svibnja 2019. Navodi kako joj je rješenjem od 7. listopada 2016., priznato pravo na novčanu pomoć te da je u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja isto bilo pravomoćno te da protiv njega nije bilo moguće izjaviti žalbu niti pokrenuti upravni spor i da se taj pravomoćni akt može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. Ističe kako u konkretnom slučaju

prvostupanjsko tijelo svoju nadležnost, tj. pravo da mijenja pravomoćni upravni akt temelji na čl. 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22, u daljnjem tekstu Odluka 25/22), dakle na temelju podzakonskog akta. Stoga smatra da je nezakonito primijenjena Odluka/22 u donošenju prvostupanjskog rješenja, pa da stoga nije niti dopušteno da se nakon zakonitog poništenja prvostupanjskog rješenja, neovisno o navedenim razlozima za poništenje, predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu na rješavanje. Smatra da je trebalo drugostupanjskim rješenjem poništiti prvostupanjsko rješenje i obustaviti postupak. Nadalje ističe da nisu postojali uvjeti za donošenje drugostupanjskog rješenja, jer prije donošenja odluke o prigovoru nije donesena odluka o zahtjevu za izuzeće gradonačelnika niti uvjeti za vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, jer nisu razmotreni navodi iz prigovora tužiteljice koji su se odnosili na to da službenici u prvostupanjskom tijelu ne udovoljavaju kriterijima neovisnosti i nepristranosti. U odnosu na izuzeće gradonačelnika, navodi da je gradonačelnik taj koji je inicirao ukidanje prava na novčanu pomoć te da je upravo po njegovom prijedlogu došlo do donošenja općeg akta – Odluke 25/22., kojim je propisano smanjenje iznosa novčane pomoći kao i skraćivanje vremenskog perioda unutar kojega tužitelj može koristiti pravo na novčanu pomoć iz čega je jasno vidljivo stajalište gradonačelnika vezano uz pravo na novčanu pomoć. Uz navedeno tužiteljica ukazuje i na to da je gradonačelnik više puta javno istupao u medijima te da je navedenim istupima govorio o potrebi ukidanja novčane pomoći i o štetnosti daljnje ostvarivanja toga prava. U odnosu na izuzeće službenika navodi da je, zbog unutarnjeg ustrojstva, načina rada i hijerarhije odnosa u Gradu Zagrebu, službena osoba podložna utjecaju gradonačelnika. Smatra da je takvim postupanjem (neodlučivanjem o zahtjevu za izuzeće) tužiteljici povrijeđeno pravo na pravni lijek. Ističe da u konkretnom predmetu prvostupanjsko tijelo nije moglo pokrenuti upravni postupak po službenoj dužnosti samo na temelju Odluke 25/22., a samim time niti donijeti prvostupanjsko rješenje te da u konkretnom predmetu nije proveden ispitni postupak pa da samim time nisu utvrđene činjenice i okolnosti bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari niti je tužiteljici omogućeno ostvarenje i zaštita njezinih prava i pravnih interesa. Osporava zakonitost Odluku 25/22 u dijelu kojom se skraćuje vremensko trajanje novčane pomoći, smanjivanje iznosa novčane pomoći i razdoblje prilagodbe.

4. Predlaže Sudu da poništi točku I izreke osporavanog drugostupanjskog rješenja i obustavi postupak. Potražuje trošak upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja te navodi kao je osporenim rješenjem poništeno prvostupanjsko rješenje samo iz razloga, jer rješenje nije potpisala ovlaštena osoba i da je zbog toga predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Napominje kako s obzirom na to da je prvostupanjsko rješenje sadržavalo nedostatak koji je sprječavao ocjenu njegove zakonitosti u osporenom rješenju se nisu posebno iznosili prigovori tužiteljice niti se o istima odlučivalo. Obrazlaže da je prvostupanjsko rješenje

donijeto na temelju odredbe članka 6. Odluke/22 kojom je propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove Odluke, do 31. prosinca 2022. Ističe da je navedena Odluka/22 bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VUSRH) te je VUSRH dana 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom. Navodi da je u navedenoj presudi VUSRH, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz- 8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16. i Odluke/17. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također navodi da je VUSRH ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi, odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim te da je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć. U odnosu na navod tužiteljice glede izuzeća službene osobe ističe da je o istom bilo bespredmetno odlučivati iz razloga jer je prvostupanjsko rješenje poništeno radi potpisa neovlaštene službene osobe.

6. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

7. U odnosu na navode tuženika tužiteljica se očitovala podneskom zaprimljenim na ovome sudu 29. kolovoza 2023., u kojem u bitnome samo reproducira navode već iznesene u tužbi te ponovno predlaže Sudu da donese odluku o odgodnom učinku tužbe.

8. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Primjenjujući materijalno pravo na izloženo činjenično stanje, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Tuženik je poništio predmetno prvostupanjsko rješenje od 14. studenoga 2022. i predmet vratio na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, s obrazloženjem da je kao službena osoba koja je donijela prvostupanjsko rješenje naznačena pročelnica R. G., ali da navedena pročelnica nije i potpisala pobijano rješenje već da je rješenje potpisano od strane osobe T. P. bez navođenja svojstva i ovlasti na temelju koje potpisuje pobijano rješenje. Tijelo je svoju odluku utemeljilo na odredbi članka 23. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110 /21., dalje ZUP) te je dalo jasnu uputu prvostupanjskom tijelu da na nesporan način temeljem Pravilnika o unutarnjem redu i rješenja o rasporedu na radno mjesto utvrdi postoji li u tijelu službena osoba u opisu poslova koje je vođenje upravnog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima koja je ovlaštena donijeti rješenje, a u suprotnom rješenje donosi i potpisuje čelnik prvostupanjskog tijela. Tuženik se pozvao i na odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: UsI-3845/21 od 4. listopada 2022., u kojem je taj sud zauzeo naprijed navedeno pravno shvaćanje.

10. Odredbom članka 117. stavka 2. ZUP-a, propisano je da kada je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostaviti će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

11. Razlozi poništavanja rješenja taksativno su navedeni u članku 1. citirane odredbe Zakona.

12. Stoga, Sud u cijelosti prihvaća obrazložene razloge tuženika za postupanje prema odredbi članka 117. stavak 2. ZUP-a i ocjenjuje kako je tuženik naveo razloge poništavanja i upozorio na nedostatke koje treba otkloniti i na koji način u ponovnom postupku rješavanja iste upravne stvari radi donošenja pravilnog i zakonitog novog prvostupanjskog rješenja. S obzirom da tuženik u osporenom rješenju nije posebno iznosio navode prigovora tužiteljice koji se odnose na meritum stvari (osnovanost usklađivanja iznosa novčane pomoći i prestanka novčane pomoći), niti je o istima odlučivao, stoga i prema ocjeni ovoga suda isti nisu od utjecaja na rješenje predmetne upravne stvari, a tužiteljica će u ponovnom postupku moći isticati sve prigovore koje bude smatrala relevantnim za upravnu stvar usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja.

13. Osim toga prema evidenciji ovoga suda razvidno je da je tužiteljica pokrenula upravni spor koji se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem UsI- 3943/23, a protiv odluke tuženika od 10. srpnja 2023., a kojom je odbijen prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja od 26. svibnja 2023., u predmetu usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja i o čijoj zakonitosti će odluku donijeti ovaj sud.

14. U odnosu na prigovor izuzeća službene osobe prvostupanjskog tijela pravilno ističe tuženik da je o istom bilo bespredmetno odlučivati iz razloga jer je prvostupanjsko rješenje poništeno radi potpisa neovlaštene službene osobe.

15. U odnosu na prigovor izuzeća gradonačelnika, prema ocjeni ovoga suda propust u odlučivanju o istom nije od utjecaja na zakonitost predmetne odluke. Razlozi koje tužiteljica navodi kao razloge za njegovo izuzeća odnose se općenito na ovlasti gradonačelnika koje on obavlja iz samoupravnog djelokruga Grada propisane Statutom Grada i sukladno ovlaštenjima utvrđenim u Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te čitavom nizu drugih posebnih zakona kojima se uređuju pojedine djelatnosti u Gradu. Stoga isti nisu ZUP-om, predviđeni kao razlozi za izuzeće. Osim toga premda je isto nazvano zahtjevom za izuzeće, suštinski zbog razloga navedenih u tom zahtjevu o navedenom se nije odlučivalo, a predmetna upravna stvar riješena je u korist tužiteljice, jer je prvostupanjsko rješenje poništeno i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.

16. Kako tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva.

17. Sud je o tužbenom zahtjevu tužiteljice odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu (članak 36. stavak 4. Zakon o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., i 110/21. – dalje ZUS), pritom imajući na umu i načelo učinkovitosti utvrđeno člankom 8. istog zakona. Naime, u ovoj konkretnoj upravnoj stvari u kojoj je osporenim rješenjem poništeno prvostupanjsko rješenje zbog nedostatka koji je sprječavao ocjenu njegove zakonitosti i u situacija kada tužiteljica iznosi navode koji nisu bili predmetom ocjene zakonitosti, a koji su sve samo ne činjenične prirode i o kojima će se kao što je to navedeno u 13. odlomku obrazloženja ove presude odlučivati u povodu novo podnesene tužbe tužiteljice, nesvrsishodno je i neekonomično provođenje rasprave.

18. Isto tako napominje se tužiteljici da je ovaj sud rješenjem poslovni broj: UsI-1716/23-9 od 30. kolovoza 2023., pravomoćno odlučio o prijedlogu za odgodnim učinkom tužbe pa se svi daljnji prijedlozi za ponovnim razmatranjem navedenog ocjenjuju kao neosnovani i ne udovoljavaju zakonskim uvjetima iz članka 26. ZUS-a.

19. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 57. stavak 2. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke.

20. Odluka o troškovima utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a (točka II izreke).

U Zagrebu, 10. svibnja 2024.

Sutkinja

Meri Dominis Herman, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.