REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-357/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužiteljice A. T. iz K., K., koju zastupaju opunomoćenice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. B. J. i A. T., odvjetnice u R., F. S. 11, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Savska cesta 136, radi šutnje uprave, 10. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude donese rješenje kojim će odlučiti o zahtjevu tužiteljice za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka od 20. studenog 2023. koji je kod tuženika zaprimljen 27. studenog 2023.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (dvije tisuće pet stotina eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda 1. ožujka 2024. zaprimljena je tužba tužiteljice A. T. iz K., K. 23, zastupane po opunomoćenici. odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. B. J. i A. T. u R., F. S. 11, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Savska cesta 136, radi šutnje uprave, a u kojoj je tužiteljica u bitnome navela da je 24. studenog 2023. poštom (preporučeno s povratnicom) podnijela tuženiku zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka protiv Specijalne bolnice M. iz Rijeke zbog povrede višestrukih odredbi Uredbe EU 2016/679 Europskog parlamenta Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ SLEU L119 („Narodne novine" broj 42/18, u nastavku teksta: Opća uredba o zaštiti podataka), a zahtjev da sadrži opis i vrijeme povrede prava tužiteljice na zaštitu osobnih podataka i dokaze kojim se potkrjepljuju navedene činjenice, kao i prijedlog da tuženik rješenjem odluči o osnovanosti zahtjeva. Istaknula je, da tuženik rješenje nije donio do dana pisanja tužbe, a niti u roku propisanom odredbom članka 101. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), a također da tuženik nije u roku od tri mjeseca obavijestio tužiteljicu o ishodu njenog zahtjeva niti o napretku njenog rješavanja sukladno odredbi članka 78. stavak 2. Opće uredbe o zaštiti podataka pa je tužiteljica u tužbenom zahtjevu predložila donošenje presude bez održavanja rasprave, sukladno članku 36. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), dok je u tužbenom zahtjevu predložila da se naloži tuženiku da u roku od 60 dana od dana primitka presude rješenjem odluči o zahtjevu tužiteljice za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka od 20. studenog 2023. (kod tuženika zaprimljenog 27. studenog 2023.), sve uz nadoknadu troškova upravnog spora.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 22. travnja 2024. u bitnome naveo da je temeljem zaprimljenog zahtjeva tužiteljice, tuženik zatražio očitovanje Specijalne bolnice M. iz Rijeke, kao voditelja obrade osobnih podataka te mu dao rok od osam dana za dostavu očitovanja iz kojeg razloga nisu udovoljili zahtjevu za pristup osobnim podacima tužiteljici, odnosno da se detaljno očituju o uzroku uslijed kojeg je u tijeku promjene informacijskog sustava tijekom 2018./2019. došlo do nepovratnog gubitka određenog slikovnog materijala koji se nalazio na serveru, a u svezi sa člankom 15. stavkom 3. Opće uredbe o zaštiti podataka te iz kojeg razloga nisu informirali tužiteljicu kao podnositeljicu zahtjeva o gubitku njezinih osobnih podataka temeljem obveze iz članka 34. Opće uredbe o zaštiti podataka. Nastavno, tuženik je naveo, da je proveo i nadzorne aktivnosti kod Specijalne bolnice M. iz Rijeke, a sve u svrhu utvrđivanja točnog i potpunog činjeničnog stanja, međutim, da tuženik ima trenutno vrlo velik broj predmeta u aktivnom radu još od izravne primjene Opće uredbe o zaštiti podataka te povećani priljev predmeta uz ograničeni broj službenika, slijedom čega nije bio u mogućnosti riješiti predmet tužiteljice u roku od 60 dana. Naveo je, da je iz dosadašnjeg tijeka postupka jasno da Specijalna bolnica M. kao voditelj obrade osobnih podataka, nije dostavio zatraženu presliku medicinske dokumentacije tužiteljici uslijed nepovratnog gubitka zasada nepoznatog broja medicinske dokumentacije, a da je za točno i zakonito utvrđivanje činjeničnog stanja potrebno izvršiti dodatne nadzorne aktivnosti pa tuženik nije u mogućnosti donijeti meritorno rješenje kojim će se odlučiti o zahtjevu tužiteljice, već će to učiniti odmah po prikupljanju svih dokaza i po utvrđivanju činjeničnog stanja. Napomenuo je, da je od strane tuženika u tijeku opsežno ispitno postupanje nad usklađenosti Specijalne bolnice M., kao voditelja obrade s odredbom Opće uredbe o zaštiti podataka, a sve uslijed sumnje u povrede više odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka te se u jednom dijelu postupa po službenoj dužnosti temeljem članka 42. ZUP-a. Stoga je tuženik zatražio produljenje roka za donošenje rješenja o zahtjevu za utvrđivanje povrede prava tužiteljice.

3. U podnesku zaprimljenim kod ovog suda 8. svibnja 2024. tužiteljica je očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, u cijelosti ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva navodeći da je iz odgovora na tužbu tuženika razvidno da o zahtjevu tužiteljice zaprimljenom 27. studenog 2023. tuženik nije odlučio pa je tužiteljica predložila usvajanje tužbenog zahtjeva donošenjem presude bez održavanja rasprave.

4. Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužiteljica osporava primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izrijekom zatražile održavanje rasprave, Sud je bez održavanje rasprave, primjenom odredbe članka 36. stavak 1. točka 4. ZUS-a, nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Naime, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora utvrđeno je, da je tužiteljica 24. studenog 2023. poštom preporučeno s povratnicom podnijela tuženiku zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka protiv Specijalne bolnice M. iz Rijeke, zbog povreda odredaba Uredbe EU2016/679 Opće uredbe o zaštiti podataka, a kojeg je tuženik zaprimio 27. studenog 2023. i da tuženik o navedenom zahtjevu tužiteljice, iako je poduzimao određene radnje, još uvijek nije odlučio o gore navedenom zahtjevu tužiteljice, čime je povrijedio odredbu članka 101. stavak 2. ZUP-a kojom je propisano, da je službena osoba dužna u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. U stavku 3. citiranog članka 101. ZUP-a propisano je, da stranka ima pravo izjaviti žalbu odnosno pokrenuti upravni spor, ako javnopravno tijelo u propisanom roku ne odluči o njenom zahtjevu.

6. Odredbom članka 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“ broj 42/18, u nastavku teksta: Zakon) propisano je, da svatko tko smatra da mu je povrijeđeno neko pravo zajamčeno Zakonom i Općom uredbom o zaštiti podataka može Agenciji podnijeti zahtjev za utvrđivanje povrede prava. O povredi prava Agencije se odlučuje rješenjem. Rješenje Agencije je upravni akt. Protiv rješenja Agencije žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom (čl. 34. st. 1., 2., 3. i 4. Zakona).

7. Imajući u vidu da tuženik u roku propisanom u navedenoj odredbi članka 101. stavak 2. ZUP-a nije donio rješenje i dostavio ga tužiteljici u gore propisanom roku, to je Sud na temelju članka 58. stavak 3. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.

8. Odluka suda o troškovima spora temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a. Naime, tužiteljica je u tužbi zatražila trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura i trošak sastava podneska od 8. svibnja 2024. kojim se očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu u iznosu od 1.250,00 eura pa je tužiteljici sukladno Tbr. 27. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, u nastavku teksta: Tarifa) valjalo dosuditi za svaku od navedenih radnji iznos od 1.250,00 eura, odnosno sveukupno iznos od 2.500,00 eura, koji iznos je uvećan za trošak PDV-a od 25 % te odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 10. svibnja 2024.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba (članak 66. stavak 1. ZUS-a). Protiv točke II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stanke u ovom sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 79. stavak 7. ZUS-a).