REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Zlatar, Trg slobode 14A
Poslovni broj: 8 K-52/22-
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, po sutkinji mr. sc. Aleksandri Leljak, kao predsjednici vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Žugec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv prvooptuženog S. L., zbog kaznenog djela opisanog i kažnjivog po članku 139. stavku 2. i članku 331. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, i 61/15, dalje: KZ/11) A. S., zbog kaznenog djela opisanog i kažnjivog po članku 139. stavku 2. KZ/11. u povodu optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: K-DO-170/2015. od 30. listopada 2015. izmijenjenog činjeničnog opisa u podnesku od 3. prosinca 2020. i broj: K-DO-523/2015 od 29. siječnja 2016., obje s prijedlogom sankcije preciziranim na podnesku od 3. prosinca 2020., nakon održane javne rasprave 6. svibnja 2024. u prisutnosti Mihaele Dumbović Šemnički, zamjenice općinske državne odvjetnice u Zlataru, prvooptuženog S. L. uz branitelja po službenoj dužnosti, odvjetnika J. P., drugooptužene A. S. uz branitelja po službenoj dužnosti, odvjetnika N. P. te opunomoćenika oštećenika, odvjetnika M. K., 9. svibnja 2024. objavio je i
p r e s u d i o j e
I.Prvooptuženi S. L., OIB: ……, sin F. i C. L. djevojački K., rođen ….. u L. Z., s prebivalištem L. Z. , Hrvat, državljanin Republike Hrvatske, u izvanbračnoj zajednici s A. S., otac dvoje punoljetne djece,s visokom stručnom spremom, dipl. ing. elektrotehnike, nezaposlen, bez primanja, vlasnik kuće na adresi prebivališta, bez druge vrednije imovine, protiv njega se vode drugi kazneni postupci pred ovim sudom, kazneno i prekršajno neosuđivan, nalazi se na slobodi
k r i v j e
što je
1) dana 29. travnja 2015. oko 19,30 sati u J., pokraj obiteljske kuće D. P., imenovanome govorio: „Ubit ću te, u toj mlaki ću te utopiti Turčine, Muđahedinu“ te je krenuo prema imenovanome držeći u rukama vile vrhom usmjerene prema njemu, a što je kod D. P. izazvalo osjećaj straha za vlastiti život,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,
2) dana 27. srpnja 2015. oko 18,00 sati u J., pokraj obiteljske kuće D. P., tijekom verbalnog i fizičkog sukoba s imenovanim rekao mu: „Ja ću te ubiti i iseliti“, što je kod D. P. izazvalo osjećaj straha za vlastiti život,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,
3) dana 27. srpnja 2015. oko 20,00 sati u Z., u čekaonici hitnog prijema OB Z., tijekom verbalnog sukoba s D. P. i D. M. V., rukom gestikulirao rezanje vrata, a potom D. P. rekao: „Ovu noć ću ti doći u kuću i ubit ću te“, dok je D. M. V. rekao: „Ubit ću i tebe“, a što je sve kod D. P. i D. M. V. izazvalo osjećaj straha za vlastiti život,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,
4) dana 16. rujna 2015. u J., u drvenom elementu u kuhinji obiteljske kuće, bez ovlaštenja i protivno odredbi članka 6. i članka 11. Zakona o eksplozivnim tvarima (NN178/04; 109/07; 67/08. i 144/10.), držao sporogoreći štapin dužine 93,5 cm i 19 grama vojnog crnog baruta, u čemu je zatečen po policijskim službenicima Policijske postaje Krapina,
dakle, neovlašteno posjedovao eksplozivne tvari čije je posjedovanje građanima zabranjeno i
5) dana 15. prosinca 2015. oko 11,00 sati, u L. Z., prilikom verbalnog napada na D. M. V., držeći sjekiru u ruci, imenovanoj rekao: „Za sada ste dobro prošli, drugi puta nećete“, što je kod imenovane izazvalo osjećaj straha i bojazni za vlastiti život i sigurnost te život i sigurnost njezinog brata D. P.,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu blisku osobu usmrtiti,
čime je, radnjama koje su opisane pod točkom 1), 2), 3) i 5), počinio, po jedno kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, a radnjama koje su opisane pod točkom 4) kazneno djelo protiv javnog reda - nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari
- opisano i kažnjivo po članku 331. stavak 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11 pa se prvooptuženom S. L.
u t v r đ u j u
-na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD PO 6 (ŠEST) MJESECI
za svako djelo opisano pod točkom 1), 2), 3) i 5),
i na temelju članka 331. stavka 1. KZ/11
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI
za djelo opisano pod točkom 4)
te se na temelju članka 51. KZ/11 prvooptuženi S. L.
o s u đ u j e e
NA JEDINSTVENU KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE
i na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11.
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
pa kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko prvooptuženi S. L. u roku 4 (četiri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
II. Drugooptužena A. S., OIB: …, kćer A. i A. djevojački Š., rođena ….. u Š., državljanka Republike Hrvatske, s VŠS, učiteljica razredne nastave, zaposlena u OŠ G. J., s mjesečnom plaćom u iznosu oko 1.000,00 €, vlasnica kuće za odmor u T. i osobnog automobila Mazda proizvedenog 2012., kazneno neosuđivana, osuđivana prekršajno, protiv nje se ne vode drugi kazneni ili prekršajni postupci, nalazi se na slobodi,
k r i v a j e
što je
dana 29. travnja 2015. oko 19,30 sati u J., pokraj obiteljske kuće D. P., imenovanome govorila: „Ubit ću te, u toj mlaki ću te utopiti Turčine, Muđahedinu, noćas ću ti ući u kuću i unutra ću te ubiti“, a što je kod D. P. izazvalo osjećaj straha za vlastiti život,
dakle, drugome ozbiljno prijetila da će ga usmrtiti,
čime je počinila kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11
pa se na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11
o s u đ u j e
na
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI
i na temelju članka 56. KZ/11
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
pa se kazna zatvora na koju je drugooptužena A. S. osuđena neće izvršiti, ako ista u roku 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. III. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/22 dalje: ZKP/08) upućuju se oštećenici imovinskopravne zahtjeve ostvarivati u parnici, i to oštećeni D. P. prema prvooptuženom S. L. u iznosu 9. 000 €, a prema drugooptuženoj A. S. u iznosu 3.000 € te oštećena D. M. V. prema prvooptuženom S. L. u iznosu 3.000 €.
IV. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. nalaže se prvooptuženom S. L. i drugooptuženoj A. S. platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 150,00 € (stopedeseteura), koji iznos je svaki optuženik dužan platiti u roku 30 (trideset) dana.
Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 nalaže se prvooptuženom S. L. i drugooptuženoj A. S. platiti troškove branitelja po službenoj dužnosti, u iznosu koji će se odmjeriti posebnim rješenjem, nakon pravomoćnosti presude.
Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 8. ZKP/08. nalaže se prvooptuženom S. L. i drugooptuženoj A. S. platiti troškove opunomoćenika oštećenika, koji će se odmjeriti posebnim rješenjem, po pravomoćnosti presude.
Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. ZKP/08. nalaže se prvooptuženom S. L. platiti troškove kaznenog postupka, i to troškove vještačenja u iznosu 90,25 € , u roku 30 (trideset) dana.
Obrazloženje
1.1.Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je ovom sudu uvodno citirane optužnice te su formirani predmeti poslovnih brojeva: K-428/15 i K-120/16, koji su rješenjem izvanraspravnog vijeća suda poslovni broj: Kv-77/16 od 15. travnja 2016. (list 161 spisa) spojeni radi provođenja jedinstvenog postupka.
1.2.Po zaključenoj raspravi, ovaj sud je donio presudu poslovni broj: K-428/15 od 3. rujn 2021., koju je Županijski sud u Varaždinu ukinuo rješenjem poslovni broj: Kž- 59372021 od 1. veljače 2022. i vratio spis ovom sudu na ponovno suđenje. Spis je naredbom predsjednika suda poslovni broj: Su-19/2023 od 14. prosinca 2023. (list 564), u postupku ujednačavanja opterećenosti kaznenih sudaca, dodijeljen u ovu referadu.
1.3. Opunomoćenik oštećenika je postavio imovinskopravne zahtjeve (list 666), koji se odnose na naknadu neimovinske štete, i to za oštećenog D. P. prema prvooptuženom S. L. 9. 000 € (po 3.000 € za svaku točku), a prema drugooptuženoj A. S. 3.000 €u odnosu na točku 1 te za oštećenu D. M. V. 3.000 €.
2.Svaki od optuženika se očitovao da se ne smatra krivim za djelo koje mu je stavljeno na teret i osporio postavljene imovinskopravne zahtjeve.
3.1.Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao svjedoke, oštećene D. P. i D. M. V. (stranica 591-596).
3.2.Pročitani su: zapisnik o zaprimanju kaznene prijave ošt. D. P. od 30. travnja 2015. (stranica 7), zapisnik o ispitivanju ošt. D. P. od 08. lipnja 2015. (stranica 35- 36), zapisnik o ispitivanju svjedoka D. M. V. od 01. lipnja 2015. (stranica 37-38), zapisnik o ispitivanju ošt. D. P. od 26. kolovoza 2015. (stranica 53-55),posebno izvješće Policijske postaje Zabok broj: K-95115 od 31. srpnja 2015. (stranica 56- 57),zapisnik o zaprimanju kaznene prijave ošt. D. P. od 28. srpnja 2015. (stranica 58), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave ošt. D. M. V. od 26. kolovoza 2015. (stranica 61),zapisnik o ispitivanju svjedoka (oštećenika) D. P. od 26. kolovoza 2015. (stranica 74-76), zapisnik o ispitivanju svjedoka (oštećenika) D. M. V. od 26. kolovoza 2015. (stranica 77-79), bolnička prijava OB Z. od 27. srpnja 2015. za I okr. S. L. (stranica 89), bolnička prijava OB Z. od 27. srpnja 2015. za ošt. D. P. (stranica 90), kaznena prijava Policijske postaje Krapina broj: K-6512015 od 18. rujna 2015. (stranica 109), zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija kod I. okr. S. L. od 16. rujna 2015. (stranica 112-113), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: 840765 (stranica114),optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Zlataru, Stalna Služba u Krapini, od 18. rujna 2015. (stranica 116), posebno izvješće PP Krapina od 16. prosinca 2015. sa zapisnikom o zaprimanju kaznene prijave i prilozima (stranica 167-169), zapisnik o ispitivanju svjedoka (oštećenika) D. M. V. pred ODO Zlatar 22. prosinca 2015. (stranica 181-183), zapisnik o ispitivanju svjedoka H. V. od 22. siječnja 2016. (stranica200-202), optužnica ODO Zlatar broj K-DO-170/2015 od 30.listopada 2015(stranice 203-207) i optužnica ODO Zlatar broj K-DO-347/2015 od 23. prosinca 2015.(stranice 208-212), podnesak OB Z. od 15. listopada 2019. (stanica 310), iskaz oštećenika D. P. i D. M. V. sa zapisnika od 2. prosinca 2019. (stranica 315-319), iskaz svjedoka R. V., I. R. A. G. i B. D. sa zapisnika od 12. veljače 2019. (stranice 323- 326), iskaz svjedoka D. V. i D. K. sa zapisnika od 8. rujna 2020. (stranica 343-344), nalaz i mišljenje kemijsko fizikalnog vještačenja Centra "Ivan Vučetić" od 30. rujna 2020. (stranica 354-357), preslika rješenja Visokog prekršajnog suda broj Jž-1340/2018 od 13. lipnja 2019. (stranica 368-369), presudu Prekršajnog odjela Stalne službe u Krapini br. Pp J-640/2019 od 23. prosinca 2019. (stranica 370-371), očitovanje ODO Zlatar (stranica 365), rješenje ODO Zlatar broj K-DO-359/15. od 23. rujna 2015.(stranice 391- 396) i pregledan priklopljeni spis ovog suda poslovni broj K-47/2016.
3.3.Na raspravi 5. ožujka 2024. sud je odbio dokazne prijedloge obrane da se ponovno na raspravi ispituju svjedoci R. V., I. R., A. G., B. D., D. V. i D. K., a stoga što nema zapreka da se iskazi svjedoka koji su već na raspravi ispitani pročitaju, time što u odnosu na način ispitivanja tih svjedoka nije bilo primjedbi od strane drugostupanjskog suda. Točno je da je drugostupanjski sud dao uputu sudu prvog stupnja da ponovno provede dokaze, međutim dokazi se mogu provesti i čitanjem, a ne nužno neposrednim ispitivanjem svjedoka ponovno na raspravi.
3.4. Nakon toga drugih dokaznih prijedloga nije bilo pa je sud pročitao izvatke iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženike (list 610-613) i nakon toga su oni iznijeli obrane (list 606-607).
4. Na raspravi se prvooptuženi S. L. branio navodeći da je sve što je napisano u optužnici laž, oštećeni P. više puta napao je njega i suprugu, on je izuzetno konflikta osoba, kada se nadrogira je neuračunljiv. U jednoj situaciji ga je P. teško tjelesno ozlijedio, imao je sa sobom i nož, optuženik je imao medicinsku dokumentaciju, ali državno odvjetništvo je odbacilo kaznenu prijavu, a on nije mogao nastaviti progon. Protiv oštećenika se ponovno vodi kazneni postupak u kojem je bio tri mjeseca u istražnom zatvoru zbog napada na optuženika, a sada su mu naložene mjere opreza nakon što je 19. prosinca 2023. pušten iz istražnog zatvora. Oštećenik je više puta napao optuženikovu suprugu kada je bila sama, jednom je koristio i samostrel. Optuženik je policiji pokazao samostrel, ali ga oni nisu htjeli uzeti. P. je osuđen jer je A. S. napao motornom pilom kroz prozor automobila, ali D. M. V. koja ga je u tome poticala nije osuđena, niti prijavljena. U događaju iz prosinca 2015. D. M. V. došla je i snimala ih je mobitelom. Njen suprug H. V. je inače bio na liječenju od droge u njenoj komuni. Smatra da je nedopustivo to kako je D. M. V. govorila o njima na prošloj raspravi, da su "noćni radnici", to je kleveta. On nije u mirovini, on je radio kod više poslodavaca i nema dokumentaciju za mirovinu. Preko interneta je radio na burzi vrijednosnih papira te je i u Z. radio na burzi do 2020., dok nije izbila epidemija i tako si nešto zaradio. Bavi se i poljoprivredom za svoje potrebe. Supruga, sin i on vode OPG. Oni su mislili koristiti nekretnine u turističke svrhe, ali zbog P. i njegovih napada to nisu u mogućnosti. Ima punoljetnog sina koji se bavi kriptovalutama i zbog toga često putuje.
5.Drugooptužena A. S. osporila je da bi počinila djela koja joj se stavljaju na teret. Osvrnula se na to što je oštećenik rekao da su suprug i ona kriminalci, ona je prosvjetna radnica, učiteljica razredne nastave i u njenom karakteru nije da se ponaša kao primitivka, riječi koje joj se stavljaju na teret ne koristi. Smatra da oštećenikova sestra D. M. V. nju nastoji provocirati, ona je prilikom događaja iz prosinca 2015. optuženici rekla da je imala intimne odnose s optuženičinim suprugom, što je optuženica ignorirala. Nedavno je u školi u kojoj radi primila pismo gdje je navedeno da njen suprug održava veze po Krapini i ne može tvrditi da je to napisala oštećenica, ali čini joj se da bi ovdje bila riječ o daljnjoj provokaciji. Što se tiče ponašanja D. P., ističe da ih on provocira, da se neprimjereno ponaša i oni su sve to trpjeli. On je skakao preko njihove ograde, vrijeđao ih. On je prošli put na raspravi izgledao skrušeno, ali kada ih je napadao, bio je agresivan. Naprotiv, D. P. je njoj i suprugu govorio da će ih ubiti i utopiti u mlaki, a nisu to oni njemu govorili. Navela je i da su D. M. V. i njena pokojna majka nju prijavile da ima lažnu diplomu pa je u školi bila inspekcija i tu je pretrpjela velike neugodnosti. Iz njene škole i obitelji moglo bi se provjeriti da nije nikada nikom govorila takve riječi kakve joj se ovdje stavljaju na teret. Ona je zaposlena u školi i ima 39 godina radnog staža, namjerava raditi sve dok je u mogućnosti jer su mirovine male, a plaća joj je potrebna za uzdržavanje.
6.1.Slijedom takvih obrana, u postupku nije bilo sporno jedino to da se optuženici i oštećenici poznaju te da su im odnosi narušeni.
6.2. U odnosu na točke 1, 2, 3 i 5 bilo je sporno jesu li optuženici oštećenicima prijetili. Također je, u odnosu na točku 1 optužnice, bilo sporno je li prvooptuženi S. L. prijetnje popratio time što bi vile usmjerio prema oštećenom D. P.. Nadalje je, u odnosu na točku 4 optužnice, bilo sporno te je li optuženi S. L. neovlašteno posjedovao eksplozivne tvari.
7.1.Oštećeni D. P., kada ga se poziva da se prisjeti događaja iz travnja 2015. navodi da se sve dogodilo u selu L. gdje ima nekretninu koja je uredno ograđena i na koju dolazi još od djetinjstva jer je to pripadalo baki i djedu. Toga dana uređivao je svoj voćnjak unutar svog ograđenog prostora, a S. L. i njegova supruga A. S. su ga napali zašto je odrezao njihov lješnjak iako se on nalazi unutar oštećenikovog ograđenog prostora. Cijelo vrijeme ima problema sa optuženikom i nije to bio jedini događaj, a toga dana napao ga je vilama, uvijek mu prijeti na isti način tako što mu govori: "Ja ću te ubiti i tebe i tvoju obitelj!", naziva ga Turčinom i mudžahedinom, govori da će likvidirati njega i sve njegove cigane i slično. Ovakvih situacija bilo je jako puno i nije ih sve prijavljivao. Poznato mu je i inače da se ljudi njega boje u selu i svjestan je toga, da ne može on kao oštećenik imati svjedoke u postupku, jer se optuženiku nitko ne želi zamjeriti s obzirom da znaju kakav je.
7.2.Prvi puta njegovo ponašanje ispričao je upravo svojoj sestri, krajem travnja 2015. i ona je pozvala policiju, međutim takvo ponašanje traje jako dugo, ne zna što njemu smeta, možda to što zna čime se on bavi, a nije to ranije prijavljivao, jer se nadao da će sve to prestati.
7.3.Nije to jedini put kada ga je fizički napao, bilo je toga više puta, jednom mu je stavio i nož pod vrat, to se dogodilo ispod njegovog vinograda, oštećenikova majka, koja je išla s L. u školu, pozvala ga je u kuću i tražila od njega da oštećenika pusti na miru, naime kad ide u vrt prisiljen je zaključavati kuću jer mu nestaju stvari, a jednom mu je micao ogradu. Ovdje u selo dolazi povremeno, ne živi tu, a ogradu je postavio krajem 90-tih prošlog stoljeća kada je napravio i kuću. Ogradu mu je maknuo negdje početkom svibnja 2015., jer ga nije bilo tamo dva dana, dok je morao ići u Z. na kontrolu kod liječnika. Ne može točno reći koliko puta se to dogodilo i u kojim vremenskim razmacima, ali svaki puta mu prijeti na isti način da će ga ubiti, likvidirati i uvijek je to na nacionalnoj osnovi. Govorio je da će ga i iseliti. Naravno da mu zbog ovakvog njegovog ponašanja nije svejedno, strah ga je i ne zna do kada se ovakvo ponašanje može ponavljati. Oštećenik je s takvim ponašanjem prestao nakon što je oštećenik u jednom trenutku potpuno izgubio kontrolu nad sobom te došao k njemu i napravio neku štetu te je protiv oštećenika pokrenut kazneni postupak koji je završen, misli da je to bilo negdje 5. ili 6. prosinca 2015. Nakon toga optuženik mu više nije prijetio. Također je ove godine otišao u policiju i protiv njega ponovno podnio prijavu da je on njega napao. Smatra da su sve to provokacije za koje on misli da će oštećenik na njih reagirati. Ne može sa sigurnošću tvrditi je li nekom događaju bila prisutna D. M. V., L. to radi uvijek kada je oštećenik sam. U svakom slučaju, u događaju koji se zbio u travnju 2015. kada ga je napao vilama, sigurno je bio sam jer je nakon toga zvao svoju sestru koja je pozvala policiju.
7.4. 27. srpnja 2015. je L. pitao kada će vratiti ogradu, nakon toga je on uzeo ciglu i njome ga napao. Tom prilikom mu je rekao da će ga ubiti. Tom događaju osim njih dvojice nije bio prisutan nitko osim L. pasa. Tada se osjećao nelagodno i bio u strahu. Istog dana, otprilike nekoliko sati kasnije, možda dva do tri sata kasnije je došao u bolnicu u Z. na hitni prijem u društvu svoje sestre, imao je razbijenu glavu i ugrizao ga je pas za nogu, a L. za prst. U bolnici je zatekao L., koji je imao ranu na usnici jer su se, nakon što ga L. udario, počeli hrvati. Kad je došao u bolnicu, ponovno ga je napao na način da je rukom gestikulirao ispod vrata da će ga ubiti, a kad ga se pita da li je pritom izgovorio i kakve riječi navodi, vjerojatno. Kada ga se pita na koji način je napao moju sestru, navodi da sada točno ne može ispričati, misli da ju je udario nogom u nogu, da ju je gurnuo, vikao je izgovarajući neke ružne riječi, a koliko se sjeća sam je skakao po stolicama i pritom se sam ozlijedio. Nadalje odgovara da je u prostoru bolnice bilo i drugih ljudi, ali više se ne sjeća kako su oni reagirali, misli da su se svi maknuli, a i oni su se maknuli. U bolnici je bio zaštitar, ali nije nikoga udaljavao niti smirivao jer za tim nije bilo potrebe. Ne sjeća se više.
7.5.Događaju od 15. prosinca 2015. nije bio prisutan jer je u to vrijeme bio u istražnom zatvoru, nešto mu je spominjala sestra, ali sada se više točno ne sjeća što, a i želi sve događaja što prije zaboraviti. On je nekada bio ovisnik o heroinu zbog čega se liječio kod dr. S. i dr. Z., više nije ovisnik, međutim ovakvi događaji uzrokovani ponašanjem okrivljenika odrazili su se na njegovo zdravstveno stanje zbog čega je također bio prisiljen potražiti liječničku pomoć.
7.6. A. S. u događaju od 29. travnja 2015. je stajala pored okrivljenika, ništa nije radila, ali je njemu govorila: „Daj, daj S.“ ili kako ga već zove S., uredno ga je podržavala u njegovom ponašanju. Ona ga je podržavala na način da je i sama govorila: „Samo daj, ubi ga S.“ i uvijek je to činila.
7.7.Nakon što mu se predočava njegov iskaz od 26. kolovoza 2015. u odnosu na događaj od 27. srpnja 2015. potvrđuje da mu je L. rekao da će ga ubiti, iseliti i da mu se obratio riječju:“Turčine“. Kada mu se predočava njegov iskaz od 26. kolovoza 2015. vezano za događaj koji se zbio u bolnici, navodi da se sada više ne može sjetiti svih detalja, pri čemu navodi da se vjerojatno bolje prisjećao tada kada je ispitivan nego sada.
On je u travnju 2015. zvao sestru i taj razgovor je trajao možda deset minuta ili duže i ona je po razgovoru zaključila da nešto nije dobro i ona je zvala policiju jer on nikada ne zove policiju. Zove ju u takvim situacijama da dođe po njega i da ga odveze u Z.. Poznavajući L. kod njega je svašta moguće. On je razgovarajući sa sestrom bio na dvorištu, a u neposrednoj blizini stajali su optuženici i razdvajala ih je samo ograda, pa je sestra mogla čuti što govore. Oni su se tada prepali jer su mislili da on zbilja zove policiju. On je njima rekao da će nazvati policiju, a zapravo je nazvao sestru. Za vrijeme dok je razgovarao na telefon, optuženik je nasrtao na njega vilama te ponavljao iste riječi. Između njih bila je žičana ograda otprilike visine do 1,50 m. L. nije prešao na njegovu stranu ograde, već je ostao na svojoj strani. Oštećenik se od ograde odmaknuo, ali ne daleko, otprilike do tri metra. Mogao ga je dohvatiti vilama da se nije maknuo. Nakon događaja od travnja 2015. vodio se postupak zbog toga što je L. pomaknuo ogradu, a postupak je pokrenula oštećenikova majka. Je li u bolnici branio svoju sestru, to se danas više ne sjeća. Također se ne sjeća je li L. u bilo kojem trenutku u bolnici završio na podu. Ne zna tko je 27. srpnja 2015. pozvao policiju na intervenciju. Kao što je rekao, već više puta, nije zvao policiju. Koliko zna, kada je pozvao sestru telefonom, ona je bila u tom trenutku u Z.. On je uvjeren kako optuženik doista želi svoje prijetnje i ostvariti zbog čega osjeća strah i nelagodu.
7.8.Dopunski ispitan, objasnio je da je sa optuženikom imao više sukoba te on njemu više puta izgovara uvredljive, svaki put slične riječi, međutim, pojedine sukobe pamti pa iako se svih detalja ne sjeća zbog proteka vremena, može reći da je prvi događaj bio nekoliko dana prije 1. svibnja 2015. Moglo je biti kasno poslijepodne. On je bio na dvorištu svoje kuće na adresi L. Z. , blizu je bio optuženi L.. On ga je pitao zbog čega je zatvorio izvor vode, a on je njemu rekao da će ga ubiti, u mlaki utopiti. Također mu je rekao da sam Mudžahedin i Cigan. Uz njega je bila i optužena A. S. koja je njegove riječi ponavljala. Istaknuo je da ona nikada nije umirila optuženog L. da takvo što ne govori. Tog je dana L. imao vile, ali se ne sjeća što je s njima radio. On i inače kod sebe ima ili vile, ili sjekiru ili oružje.
7.9.Smatra da su njegove izjave koje je dao pred policijom najvjerodostojnije. Napomenuo je da je uvijek nazivao sestru D. M. V. i ispričao joj što se dogodilo, a ona bi zvala policiju. Dakle, on nije zvao policiju. On je sestru nazvao na mobitel, odmah nakon događaja jer je mobitel imao kraj sebe, i to je sestru zvao još dok su optuženici njemu govorili.
7.10. Nije se mogao sjetiti je li se nešto događalo i po ljeti 2015. jer je toga bilo puno. Optuženik se bavi kriminalom i misli da njemu smeta za te kriminalne radnje. Misli da je prije deset godina jednom išao na Hitnu pomoć nakon sukoba sa optuženikom. Sjeća se da su sestra i on bili na Hitnoj pomoći u B. u Z. i da je sestri optuženik govorio da će ju ubiti te je i njemu govorio da će ga ubiti, koristio je množinu i gestikulirao je kao da nožem reže vrat, gestikulirao je rukom, tada nije imao nož. Nije se mogao sjetiti zbog čega je točno imao ozljede, moguće da je imao ozljede po glavi koje mu je zadao optuženik. Oštećenik njemu dozvoljava da ga tuče jer je on star. Njega je optuženik u životu tukao sa svim mogućim sredstvima i on se ne sjeća koje sredstvo je sada bilo u pitanju.
7.11.Kada se čita dio iskaza oštećenika sa zapisnika ODO Zlatar od 26. kolovoza 2015. na stranici 75 spisa, prvi odlomak, navodi da se sada sjeća i potvrđuje da je njega optuženik taj dan napao ciglom i zadobio je ozljede po glavi te je morao ići na šivanje. To je bilo ranije taj dan, istog dana kada je L. prijetio njegovoj sestri u bolnici. Policija je njega uputila na šivanje. L. je također bio taj dan u bolnici u Z. jer je on rekao da je on ozlijeđen.
7.12.Oštećenik je u dugogodišnjem tretmanu psihijatra, već i prije 2015., ali zbog optuženikovih napada ima probleme jer mu se ti događaji vraćaju, zbog njih ne spava, tako je u pojačanom tretmanu zbog ovih napada. Optuženik njega izaziva te i sada govori, nakon smrti njegove majke, da je kurva krepala, to govori po selu, a oštećenik sad mora biti hladan, cijelu ovu godinu nije niti dolazio u L. jer ne zna što bi se sve moglo dogoditi. Optuženik puca, govori da je pobjednik i zbog toga zna da on kod sebe drži eksplozivne tvari. On nije samo jedanput na oštećenika izvadio automat.
7.13.Oštećenik je bio lišen slobode od 18. rujna do 28. studenog 2023. Tada je pregledan po liječniku i nije bilo potrebe da ide u Zatvorsku bolnicu. Prije toga, sigurno tri godine prije je bio u zatvoru, čini mu se kada je krenula epidemija korone, to se sjeća jer je bila zabrana čak i kantine, tada je završio na psihijatrijskom liječenju u S. bolnici na par dana. Majka mu je umrla prije dvije godine, nakon toga je bio u takvoj situaciji da je kratko uzimao drogu, heptanon, ali je trenutno na supstitucijskoj terapiji metadon, zadnjih pet mjeseci. On se vremenski malo teže orijentira. Trudim se što više boraviti u Z., ali povremeno dolazi u L., smatra da optuženici smeta jer i ona živi od kriminala kojim se bavi njen suprug, ona i suprug su "noćni radnici".
7.14.Sestra i on su u dobrim odnosima. Na psihijatrijske kontrole odlazi jednom mjesečno, time da ima opciju i nazvati liječnika ako ne može osobno doći. Kontrolira se kod istog liječnika dr. Z. od 1992. I dalje dolazi u L. bez obzira na ponašanje optuženika jer mu treba boravak u prirodi, u gradu je puno droge i od toga bježi. On se na selu bolje osjeća, tamo imam svoju kuću i ogradu.
7.15.Kada mu se čita dio iskaza na listu 317 spisa, navodi A. S. je u događaju od 29. travnja 2015. podržavala optuženika, ona njega uvijek podržava. U odnosu na dio iskaza oštećenika sa zapisnika ODO Zlatar od 26. kolovoza 2015. list 54, objašnjava da nije do kraja ušlo sve što je rekao, dakle, ne samo da je A. S. u događaju iz kraja travnja 2015. stajala kraj optuženika i mrtvo hladno gledala bez da poduzme nešto da ga spriječi, ona ga je i poticala. To je kod nje uobičajeno, danas tvrdi da je A. S. u tom događaju njemu prijetila smrću, a i dan danas mu tako prijeti. Njemu su više puta optuženici govorili pogrdno i da je "Turčin".
7.16. 2015. nije uzimao droge, on se "skinuo" 2008. i do prije dvije godine je bio "čist". On je jučer uzeo preporučenu dozu metadona, a danas nije još uzeo metadon, inače uzima metadon dva puta dnevno. Danas nije uzeo metadon jer ide na sud. Ima psihijatrijske dijagnoze vezane uz uzimanje droga, poremećaj ličnosti, bolest jetre i slično. On je dobio terapiju Xanax i apaurin za slučaj potrebe, to pije kad ne može spavati, ne sjeća se kada je zadnji put uzeo te lijekove. Te lijekove je dobio propisane prije dvije godine, 2015. nije uzimao nikakve lijekove. Njemu je zadnji put prijetila A. S.
18. rujna 2023. i tu prijetnju nije prijavio, optuženike ne primjećuje i za njega oni ne postoje.
7.17.On je u događaju 29. travnja 2015. zvao svoju sestru, ali se ponašao kao da zove policiju, optuženici su se tada prestrašili i pobjegli, ostao je kod tvrdnje da na dan svjedočenja nije uzeo nikakve tablete, metadon je uzeo jučer oko 16,30, možda i prije, Načelno, on je neke stvari zaboravio. Optuženik krade, dok zajedno optuženici po noći švercaju oružje.
7.18.S obzirom na specifičnosti oštećenog D. P., valja napomenuti da na temelju ispitivanju svjedoka na raspravi i njegovog ponašanja sud ocjenjuje da je on bio raspravno sposoban i da uredno vremenski prostorno orijentira, a manje odstupanja se mogu pripisati proteku vremena.
8.1. Oštećena D. M. V., kada ju se pita vezano za događaj od 29. travnja 2015. navodi da se sjeća kako je od brata primila telefonski poziv na način da joj se on obratio riječima: "Dobar dan, policija", nešto u tom smislu, što je njoj bilo čudno te je nastavio pričati na način kao da se obraća policiji po čemu je zaključila da nešto nije u redu te je uzela telefon od supruga i nazvala policiju, a istovremeno se uputila u selo L.. Razgovor između nje i brata je dugo trajao, time da mora reći da je zapravo paralelno bila na telefonu i s bratom i s policijom koju je nazval, dok je razgovarala s bratom čula je u pozadini kako susjed S. L. i njegova žena govore kako ga treba utopiti u mlaki, kako je ona srpska kurva, da su oštećenici partizanski nešto, da su njena djeca svašta, i više ne može sve te riječi ponoviti. Kada je gore kod brata došla, ne može tvrditi je li već policija bila prije ili u vrijeme kad je ona već došla jer je takvih događaja bilo toliko da se sada više ne može precizno o tome očitovati, no sjeća se da je došla sa suprugom i da je već situacija bila normalizirana. Mogla je, razgovarajući s bratom na telefon, čuti kako L. i njegova žena govore da će ga utopiti u mlaki, da će ga iseliti, da ga treba ubiti, da sve treba pobiti. S. je govorio glasnije, pretpostavlja da je bio bliže telefonu, dok je žena govorila nešto tiše, ali je ponavljala iste riječi. U vrijeme kada je primila telefonski poziv nalazila se u Z. te je iz Z. krenula i otišla u L..
8.2. U odnosu na događaj od 27. srpnja 2015. također se sjeća, a to je bilo kada je brat napadnut ciglom i udaren u glavu od strane S. L., i tada ju je brat nazvao i otišla je k njemu. Tom prilikom joj je policijska inspektorica pokazala gdje se to na cesti dogodilo, gdje su ostale i krhotine cigle. Kako je brat bio ozlijeđen, prvo su išli u DZ K., potom u bolnicu B., a kad su tamo došli u čekaonici je bio S. L., koji je odmah počeo dobacivati, gestikulirati kako će ih ubiti i tada mu je prišla u namjeri da ga zamoli da prestane, no tada je on nju gurnuo, udario šakom o prsa te nogom u nogu, zbog čega je tri mjeseca nosila gips. Uopće ne zna zašto se L. nalazio u bolnici, a da je to znala ne bi brata vozila u B., već bi ga odvezla u Z.. Nitko joj nije pritekao u pomoć, svi su se razbježali i jedino je D. došao i gurnuo nju od njega ili okrivljenika od nje, on ih je razdvojio. U bolnici je optuženik gestikulirao da će ih ubiti na način da je rukom pokazivao u području vrata, a isto tako je izgovarao riječi, ali bez glasa, na način da je sa usana mogla pročitati da govori kako će ih ubiti. Također je i naglas izgovarao različite riječi da će doći u kuću noćas, da će ga ubiti, da je mudžahedin. Navedene riječi odnosile su se na brata i nju jer su izrečene u množini. U odnosu na događaj koji se zbio u bolnici Z. ne može se očitovati je li okrivljenik u nekom trenutku završio na podu. Kada pokuša vratiti sjećanje, čak joj se čini da je u nekom trenutku sam optuženik udario glavom u nešto kako bi to imalo neki dojam kao da je bilo tučnjave.
8.3.U odnosu na događaj od 15. prosinca 2015. navodi da je došla u selo, da provjeri neke radove. Kada je došla gore, optuženikova tri psa su navalila na nju, kao kao i njegova žena, a on se u jednom trenutku pojavio držeći u ruci sjekiru govoreći kako će ih sve protjerati i pobiti. Još se sjeća kako je rekao da su za sada dobro prošli, ali drugi puta neće. U trenutku kada je njegova supruga počela dobacivati, oštećenica je nazvala svoga muža, a u međuvremenu se pojavio i L.. Nakon što je sjela u svoj auto i lagano se udaljila, nakon izvjesnog vremena se zaustavila i pozvala policiju. Osjećala se nelagodno, nije to očekivala. O tome postoje li neki neriješeni imovinski odnosi između obitelji, navodi da se o tome ne može očitovati jer za prošlost ne zna, ali je L. u vrijeme kada su njeni bili na ljetovanju doslovce počupao stupove i pomaknuo ogradu i to u dva navrata, no na žalost i njegov otac koji je tragično završio ponašao se prema mještanima na sličan način kao što se L. ponaša danas prema mještanima i bratu na način da otima zemlju, uzima ljetinu i slično. Ne može reći niti tvrditi zbog čega se optuženik ovako ponaša prema bratu, vjerojatno zato što je brat labilan pa s njim može, ali nekako joj se čini da je sve krenulo nakon jedne njene prijave policiji koja je uslijedila nakon što je optuženik stajskim gnojivom zalio kuću u kojoj je bio njen brat i on je cijelu noć proveo u toj kući jer se nije usudio iz nje izaći van, jer je optuženik hodao okolo, vikao, pucao. Po njenoj procjeni nakon toga sve je krenulo puno intenzivnije, iako je takvih događaj bilo i ranije, ali nitko nije prijavljivao jer nitko s tim nije htio imati posla.
8.4. Dopunski ispitana na raspravi, oštećenica je iskazala da se sjeća poziva kojeg joj je moj brat uputio za vrijeme dok su se u pozadini čuli S. L. i A. S.. Ne sjeća se koliko je bilo sati, ali zna da sam se vraćala u Z. i zna da joj je bilo nešto čudno jer je brat govorio kao da se obraća policiji, a ne njoj. Govorio je pa je stao i tako su se izmjenjivale faze. Budući da je čula u pozadini glasove optuženika koje jako dobro poznaje jer ih je imala prilike više puta čuti, ona je reagirala i nazvala s drugog uređaja, s mobitela njenog supruga, policiju. Optuženici su govorili nešto u smislu da će ubiti brata i utopiti ga u mlaki vode. Ona je s bratom kasnije razgovarala o tom događaju i saznala da je S. L. taj dan imao vile. Međutim, vile su se pojavljivale više puta u raznim događajima, vilama je L. napao i štićenike komune u kojoj radi i sada više ne zna što je točno u konkretnom događaju L. radio s vilama, zna da ga je napao s vilama. Ona je na telefon čula da optuženici prvo prijete da brata treba ubiti i utopiti, a potom i da sve njih treba ubiti. Sjeća se da su govorili da ih treba ubiti, iseliti iz sela.
8.5.Potom se sjeća događaja gdje je na poziv brata da ga je L. napao ciglom dobila i poziv inspektorice R. iz Policijske postaje Krapina i tada je došla u L. i vidjela na cesti razbijenu ciglu i za cestom nož. R. ju je pitala je li to njihov nož i ona je rekla da nije. Nju je policija zvala jer brat nije želio s njima ići na šivanje. Prvo je s bratom bila na Hitnoj u K., a potom u Z. u bolnici i tada je na hodniku vidjela optuženika. Optuženik je njoj tada rekao da će ju ubiti, rekao je to i bratu i pokazivao je u predjelu vrata kao da reže vrat. Također je rekao da će im u toku noći doći u kuću i da će ih riješiti. Ona je od brata saznala da je tog dana ranije njemu optuženik, osim što ga je udario, rekao i da će ga ubiti.
8.6. Ona se trenutno bavi Gestalt psihoterapijom. Ona je danas s bratom razgovarala prije rasprave i prema svojoj stručnoj ocjeni smatra da on danas nije uredno vremenski i prostorno orijentiran, smatra da je pod utjecajem tableta za smirenje, misli da ih je i danas uzeo. Ovaj postupak na njega vrši veliki pritisak. Smatra da je on sposoban ispričati istinu o događajima iz 2015., ali nije sposoban govoriti o svim detaljima zbog proteka vremena i raznih događaja. Vjeruje da bi vještačenje sa ciljem utvrđivanja raspravne sposobnosti njenog brata na današnji dan na njega djelovalo nepovoljno.
8.7.Njen je brat nakon 2015. bio u zatvoru i ne zna je li u međuvremenu bilo još sukoba. Međutim, bilo je više događaja gdje su optuženici bratu prijetili, a ti događaji su prijavljeni. Vjeruje da je brata njegov opunomoćenik pripremio što je predmet ovog postupka pa da on danas može samo o tome govoriti.
8.8. 6. prosinca 2015. brat je završio u istražnom zatvoru, tada je optuženik pucao. nakon toga 15. prosinca 2015. je došla u L. jer su štićenici Komune obrađivali vinograd, prvo su na nju nasrnule guske ili patke optuženika, onda su došli psi, A. S. je vrištala, derala se i onda je optuženik došao sa sjekirom, rekao da će oštećenicu ubiti i pokazivao sjekiru, rekao je da će sve to biti njegovo i da mu je dosta Turčina i Mudžahedina. Kada se svjedokinje predočava da je ranije iskazivala da joj je optuženik govorio, za sada ste ostali živi, drugi put nećete, potvrđuje da je noj to u tom događaju optuženik govorio. On je pred policijom rekao da njoj treba zgaziti glavu kao zmiji. Ona tog dana verbalno nije napadala optuženika. Ona je samo rekla da se maknu od nje oni i psi jer ide u vinograd. Postoji mogućnost da je optuženikovog psa odmaknula nogom da ju ne bi ugrizao, a ne da bi ga udarila. Ona je bila na mobitelu jer je zvala muža, a nije snimala optuženika i suprugu. Suprug H. V. je slušao cijeli razgovor. Nije sigurna je li suprug čuo razgovor od 29. travnja 2015., on nije čuo što govore osobe koje je ona čula, čuo je što ona govori. Njen brat dolazi u L. jer je tamo njihova kuća i želi održavati poljoprivredu.
9.1. Svjedokinja R. V., kada joj se predočava događaj zbog kojeg je pozvana na sud navodi da je u srpnju 2015. zajedno sa kolegom R. upućena od strane šefa smjene na adresu L. gdje su se već nalazili kolege u ophodnji A. G. i B. D.. Po dolasku nikoga osim kolega nisu zatekli, a na putu u G. J. susreli su hitnu pomoć za koju su kasnije saznali da je odvozila S. L.. Događaj se navodno zbio na cesti u neposrednoj blizini stare kuće S. L.. Sjeća se da su na cesti bile neke cigle, nekoliko kapi krvi te na potpuno suprotnoj strani i jedan nož koji nisu mogli ni na koji način povezati sa događajem niti sa tragovima na cesti jer se nož nalazio nekih 6, 7 metara na suprotnoj strani i na njemu nije bilo nikakvih tragova. Toga dana nije vidjela L. S.. Također joj nije poznato niti u koju ambulantu ili eventualno bolnicu je išao.
9.2. Na licu mjesta nisu zatekli D. P., ali su otišli k njemu u kuću i s njime obavili razgovor povodom događaja te se sjeća da je imao povrijeđen prst, od ugriza te je također navodio da mu je ozlijeđena i potkoljenica, ali to nije želio pokazati. Također se sjeća da je imao i povredu na glavi koja je navodno nastala od udarca ciglom. Razgovor je obavljen i sa S. L., ali ne taj dan, nego neki od idućih dana jer je on dolazio u postaju i povodom nekih drugih događaja, a ne sjeća se da bi na njemu vidjela ikakve ozljede. Prilikom razgovora sa D. P. je prisustvovala i njegova sestra jer je on imao običaj nju zvati u svakom slučaju. Ne može se precizno očitovati koliko je vremena prošlo od trenutka kada je stupila s kolegom na lice mjesta do trenutka kada su sa oštećenikom obavili razgovor, ali je bilo u svakom slučaju isti dan na način nakon što supregledali mjesto događaja odmah su otišli vidjeti je li doma. Sve je to moglo trajati otprilike dva do tri sata.
9.3.Svjedok I. R. navodi, o događaju na kojem je bio na intervenciji sa kolegicom V., da se radi o događaju kada su se S. L. i D. P. sukobili kod stare kuće čiji je vlasnik S. L.. Bilo je fizičkog sukoba u kojem su obojica bili ozlijeđeni. Kada su kolegica i on došli na mjesto događaja S. L. više nije bilo jer ga je odvezla hitna pomoć, a i D. P. je napustio mjesto događaja te su ga zatekli u njegovoj kući i s njime obavili razgovor. Prije nego što su kolegica i on došli na lice mjesta, već je prethodno bila patrola. Nije mu poznato tko je dojavio policiji o događaju. Što se tiče tragova na licu mjesta u L., sjeća se da su na cesti ispred kuće uočili nekoliko kapljica krvi, a kod D. P. je uočena ozljeda ruke time da si je on sam već ruku zamotao zavojem. Jedan nož je pronađen otprilike pet metara od ceste na livadi na suprotnoj strani kuće. Radilo se o nožu koji je sličio kuhinjskim noževima, nije bio hrđav, niti se moglo zaključiti da je na toj livadi duže vrijeme. Kada su došli u kuću D. P., on je bio sam, pokušali su ga uvjeriti i pružiti mu liječničku pomoć on je to odbijao, rekao je da pozvao svoju sestru i ona je kroz neko vrijeme došla te je ostala s njim, rekla je da će ona pokušati nagovoriti ga zatraži liječničku pomoć što je i uspjela i on je otišao u bolnicu.
9.4. Svjedok A. G. iskazao je da je više puta bio upućen na intervenciju kod S. L. i D. P., međutim prilikom događaja u kojem je sa njim bio kolega D. sjeća se da su upućeni na intervenciju od strane šefa smjene i kad su došli na lice mjesta zatekli su S. L., a na mjestu su pronašli na cesti krhotine cigle, ali i jednu veću hrpu pored kuće, a radi se o staroj kući S. L. te je također pronađen štap i nož. S. L. je imao ozljede i on je odvezen kolima hitne pomoći, a i odmah na licu mjesta su mu sanirane neke povrede. Ne može se sjetiti je li na njegovoj odjeći vidio tragove krvi, ali je na asfaltu bilo krvi. Ne može se sjetiti kakve je točno ozljede na njemu vidio. D. P. je odbio liječničku pomoć, ali zna da ga je u bolnicu vozila sestra.
9.5. Svjedok B. D. prisjetio se da su kolega G. i on došli na lice mjesta pred neku staru kuću gdje su zatekli S. L. i D. P., sjeća se i nekih krhotina cigli na cesti, nekog noža i nekoliko kapljica krvi. Također se sjeća da je došla i hitna pomoć sa kojom je S. L. odvezen u bolnicu. Koliko se sjeća, obojica su imali neke ozljede, misli ogrebotine. Ne sjeća se da bi na licu mjesta vidio kakav kolac ili drveni štap. Također se sjeća da D. P. nije odvezla hitna pomoć, on je ostao kod kuće, ali misli da ga je kasnije njegova sestra vozila u bolnicu. Ne može se sjetiti je li na odjeći S. L. uočio kakve tragove krvi. O događaju u čekaonici bolnice u Z. nema nikakvih neposrednih saznanja.
9.6.Svjedoci, policijski službenici V., R., G. i D. nisu očevici niti jednog inkriminiranog događaj, već su oni bili na intervenciji u srpnju 2015. gdje se dogodio sukob između oštećenog P. i L. u kojem su obojica bili ozlijeđeni. Policijski službenici našli su tragove krvi na mjestu događaja, nož, štap te cigle.
10. 1.Svjedoci D. V. i D. K., medicinski tehničari zaposleni u OB Z., iskazali su, da je bilo sukoba u čekaonici hitnog prijema, ali se nisu mogli očitovati jesu li se neki od tih sukoba dogodili upravo tijekom ljeta, odnosno u srpnju 2015. godine, niti su sa sukobima mogli povezati osobe iz sudnice.
10.2. Okolnost da se ovi svjedoci nisu mogli prisjetiti inkriminiranih događaja iz OB Z. ne znače da tih događaja nije bilo, nego da im svjedoci nisu posvetili pažnju i za njih ti događaji niti nisu imali posebno značenje jer je to za njih mogao biti tek jedan od sukoba kakvi se tamo događaju.
10.3. Pregledom spisa poslovni broj: K-47/16 sud je utvrdio da je ošećeni D. P. osuđen za kaznena djela počinjena tako da je 6. prosinca 2015. oko 16,00 sati, u J., u dvorištu vikend kuće S. L. i A. S., zbog narušenih odnosa sa imenovanima, u pijanom stanju pri koncentraciji od 2,34 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, u nakani da ustraši imenovane te u nakani da nanese štetu, uzeo motornu pilu koja nije bila u pognu i istu snažno vrhom mača zabio u vjetrobransko staklo osobnog automobila marke Mercedes 200E, reg. oznake…., vlasništvo S. L. za vrijeme dok je A. S. sjedila na suvozačevom mjestu, pri čemu joj je vikao. „Kurvo ubit ću te“, pa je imenovana u strahu iskočila kroz vrata automobila i zajedno sa S. L. koji se nalazio pored automobila pobjegla na cestu, nakon čega je podesnim oštrim predmetom probušio obje stražnje i lijevu prednju gumu marke „Sava Eskimo“ na navedenom vozilu, potom je razbio dupla stakla na oba prozorska krila dvokrilnog prozora u istočnom zidu vikend kuće S. L., podesnim predmetom je polomio metalni nosač kvake na drvenim vratima u južnom zidu kuće te izbacio iz ležišta lim dovratka na istim vratima, nakon čega je ušao u unutrašnjost vikend kuće u kojoj je razbio televizor, dok je ostatak inventara porazbacao, a zatim je otišao do podrumskih prostorija gdje je razbio ručnu prešu za grožđe, stol sa metalnim postoljem i bačve, pri čemu je cijelo vrijeme vikao: „Di ste bando sada, došli su vam P. da vam pokažu tko su oni, gdje ste sada štakori, pobjegli ste, pobit ću vas, zapalit ću vam kuću“, a što je sve kod S. L. i A. S. izazvalo osjećaj straha za svoj život i čime je S.
L. nanio štetu u neutvrđenom iznosu.,
11.1.U odnosu na točku I.1. izreke te točku II. izreke, događaj od 29. travnja 2015. oko 19,30 sati oba oštećenika mogu staviti u pouzdane vremenske odrednice, oštećenica se javila na poziv kojeg joj je njen brat uputio kako bi prikazao optuženicima da zove policiju te je čula prijeteće riječi koje su njenom bratu upućivala oba optuženika. Događaj opisuje i oštećenik, a ne bi bilo logično da je zvao sestru da se nije odvijao neki za njega uznemirujući događaj. Osim toga, i policijski službenici koji su poslom bili u kontaktu s optuženicima i oštećenicima potvrdili su da je oštećenik vezan sa sestrom te ju je nazvao kada se nešto događalo. Od prvog ispitivanja oštećenika do posljednjeg ispitivanja na raspravi proteklo je devet godina, a sukobi sa obitelji optuženika su se ponavljali pa se ne može od oštećenika očekivati da događaj do riječi istovjetno opišu (a to bi i takve iskaze činilo nevjerodostojnim), ali oni u bitnome opisuju da su optuženici izgovarali prijeteće riječi u smislu da će ga lišiti života oštećeniku, a optuženik je prema njemu krenuo i vilama.
11.2. U odnosu na točku I. 2. izreke, da se 27. srpnja 2015. oko 18,00 sati pokraj obiteljske kuće oštećenog P. dogodio sukob, koji je prerastao i u fizički, između oštećenika i optuženika, kao indicija, ukazuje činjenica da su obojica potražili liječničku pomoć u OB Z., gdje su se ponovno našli istog dana oko 20,00 sati. Sud je ocijenio iskaz oštećenika gdje opisuje da je njemu tog dana ranije optuženik prijetio smrću vjerodostojnim.
11.3.U odnosu na točku I.3. izreke, događaj od 27. srpnja 2015. oko 20,00 sati u Z., u čekaonici hitnog prijema OB Z., oba su oštećenika sukladno opisala na koji je način optuženik njima uputio prijetnje, između ostalog i gestikulirajući.
11.4. U odnosu na točku I.4. izreke, je 16. rujna 2015. u drvenom elementu u kuhinji obiteljske kuće optuženika, bez pronađen sporogoreći štapin dužine 93,5 cm i 19 grama vojnog crnog baruta. Na temelju naloga Prekršajnog suda u Zlataru BR-Prz- 65/15. policija je pretražila kuću prvooptuženog S. L. u L. Z. te su tom prilikom pronašli 19 grama crnog vojnog baruta i sporogoreći štapin koji su oduzeli, a uz to pronašli su i više komada pištoljskog i puščanog streljiva, što nije predmet ovog postupka, već prekršajnog postupka. Obrana da bi ta sredstva pripadala optuženikovom sinu koji bi ih dobio u školi radi izrade rakete je nelogična i neživotna. Nije životno da se u školi daju učenicima takva sredstva. Za sporogoreći štapin, držanje je građanima zabranjeno, dok crni barut mogu posjedovati samo imaoci oružnog lista. Činjenica da su nađeni u drvenom elementu u kuhinji ukazuje da je optuženi S. L. držao te predmete, a ne njegov sin, a na kraju od njega su i oduzeti, što je on potpisao na zapisniku. Tvrdnje, da je do 2000 grama baruta dopušteno posjedovati građanima te da sporogoreći štapin nije oružje nisu prihvaćene. Provedeno je vještačenje tih predmeta po vještaku Centra „Ivan Vučetić“ za požare i eksplozije koji je mišljenja da je crni barut niskoeksplozivna tvar koja služi za posebna miniranje, pri dobivanju velikih blokova tehničkog i arhitektonskog građevinskog kamena, a upotrebljava se u izradi sporogorećeg štapina za barutna punjenja, različite pirotehničke smjere itd. Sukladno članku 32. stavak 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (NN broj: 94/18. i 42/20.) koji je stupio na snagu tek nakon počinjenja kaznenog djela građani kojim imaju važeći oružni list za oružje registrirano u svrhu lova ili športa mogu puniti streljivo za vlastite potrebe. Prema mišljenju vještaka sporogoreći štapin je između ostalog izgrađen od crnog baruta, te spada u nisko eksplozivne tvari, a sa njime može rukovati samo ovlaštena stručna osoba. Nalaz i mišljenje sud ocjenjuje stručnim, objektivnim, jasnim i potpunim te ga u cijelosti prihvaća. Kako su oba predmeta eksplozivne tvari koje optuženik nije smio držati ( između ostalog, to je protivno i članku 6. i 11. Zakona o eksplozivnim tvarima (NN broj: 178/04; 109/07; 677/08,144/10), tako su i ovdje ostvarena sva bitna objektivna obilježja djela koje mu se stavlja na teret.
11.5. U odnosu na točku I.5., koja se odnosi na datum 15. prosinca 2015. oko 11,00 sati, u L. Z., oštećenica je opisala kako ju je optuženik napao i koje joj je riječi uputio. Pritom riječi: „Za sada ste dobro prošli, drugi puta nećete“, u kontekstu prethodnih prijetnji koje je optuženik uputio njenom bratu i njoj, su prikladne da se njima izazove osjećaj straha i bojazni za vlastiti život i sigurnost te život i sigurnost njezinog brata D. P.. D. P. osuđen je za djelo počinjeno na štetu optuženika 6. prosinca 205. te se u tome vidi motiv da optuženik prijeti njegovoj sestri spominjući i brata. S druge strane, nakon što su optuženici prijavljivani tijekom 2015. za prijetnje na štetu oštećenika, a ovaj postupak ni danas, protekom devet godina nije dovršen, oštećenikov postupak može se sagledati i kao (neprimjerena) reakcija na događaje koji su tome prethodili.
11.6. Iako su na okolnost djela pod točkama I.1., 2., 3. i 5. te II. izreke ispitani i svjedoci, putem njihovih iskaza nije se moglo utvrditi što se događalo između optuženika i oštećenika. Ti iskazi poslužili su samo kao indicije, u dijelu gdje su policijski službenici iskazivali o onome što su vidjeli neposredno, krhotine cigle, nož, ozljede na sudionicima događaja, kako je gore reproducirano. Ostaje, dakle, na sudu da ocijeni vjerodostojnost obrana i iskaza oštećenika. Riječ je o pripadnicima dvije obitelji koje se ne slažu, gdje je dolazilo do raznih sukoba s inicijativom i s jedne i s druge strane. Međutim, oštećenici zapravo cijelo vrijeme detaljno opisuju događaje, dok se optuženici samo paušalno brane navodeći da to nije istina i pokušavajući prikazati oštećenike kao nemoralne devijantne osobe (navode da je D. P. ovisnik, a da je D. M. V. u braku s bivšim ovisnikom koji se liječio u komuni kojom ona upravlja). Takva paušalna obrana, po ocjeni suda, nije uvjerljiva. Suprotno tome, oštećena D. M. V. opisuje da ju je brat zvao, policijski službenici znaju da se njen brat njoj obraća kada je u problemu i da joj vjeruje dovoljno da ga, primjerice, ona može nagovoriti da zatraži liječničku pomoć. Također su se sve situacije iz izreke odvijale vezano uz nekretnine gdje su obitelji optuženika i oštećenika koristile, bilo gospodarski, bilo za potrebe stanovanja. Okolnost da se oštećeni D. P. i dalje tamo zadržava valja sagledavati u kontekstu da je liječeni ovisnik, da je uz taj kraj emocionalno vezan i da u gradu ima veći rizik od iskušenja da ponovno koristi drogu. Optužena A. S., primjerice, rodom je iz Š., vlasnica je objekta za odmor u T. i po zanimanju učiteljica, obitelj optuženika je u vrijeme podizanja optužnice imala prebivalište u V., u L. Z. imaju trošnu kuću, optuženi L. nije zaposlen i radio je u inozemstvu, bavio se kriptovalutama, njihov sin putuje po E. pa bi bilo za očekivati da bi oni kao obitelj prvi imali interesa napustiti mjesto L. Z. da se osjećaju ugroženo zbog blizine oštećenika.
12.Na izloženi način svaki je od optuženika ostvario sva objektivna obilježja djela djela koje im se stavlja na teret.
13.1.Što se tiče subjektivnih obilježja djela, valja reći da je svaki od optuženika znao da izgovorene riječi prema osobi s kojom su u sukobu jasno govore da će ih lišiti života, zbog čega sud ocjenjuje da je svaki od optuženika bio svjestan što radi i želio je počinjenje djela, odnosno da je postupao sa izravnom namjerom. Također je optuženik znao da ne smije držati eksplozivna sredstva.
13.2.Ubrojivost nije bila sporna ni u odnosu na jednog optuženika, a isto vrijedi i za svijesti o protupravnosti. Naime, ničim nije dovedeno u pitanje da optuženici ne bi bili svjesni svog postupanja niti da ne bi mogli vladati svojom voljom u trenutku počinjenja djela.
13.3.Provedenim dokaznim postupkom sud je, dakle, utvrdio da je svaki optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret pa je iste proglasio krivima i kaznio.
13.4.Odlučujući o odmjeravanju kazne u odnosu na svakog optuženika, sud se rukovodio temeljima kazne i okolnostima bitnima za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11., imajući na umu svrhe kažnjavanja utvrđene člankom 41. KZ/11.
14.1.Sud je optuženicima kao olakotno, u odnosu na svako djelo, uzeo to što nijedan od njih dosad nije kazneno osuđivan, a rođeni su 1950. i 1961. Činjenicu proteka vremena od počinjenja djela pa do presuđenja sud je optuženicima također vrednovao kao olakotnu okolnost jer se duljina trajanja postupka ne može pripisati isključivo optuženicima i zlouporabama postupka. Protekom vremena gubi se veza između uzroka, počinjenog djela i kazne kao posljedice pa strogo kažnjavanje nema svoju svrhu.
14.2. Prvooptuženi S. L. je osoba u 74. godini života pa je i o tome sud vodio računa, kao olakotnoj okolnosti jer je notorna činjenica da osobe u toj dobi teže podnose lišenje slobode, zbog čega se, primjerice, i istražni zatvor protiv osobe starije od 70 godina može samo iznimno odrediti. Također je sud uzeo u obzir da je očito u odnosu između optuženika i oštećenog P. bilo uzajamnih provokacija pa iako provokacije ne umanjuju kaznenu odgovornost optuženika, ipak se o njima treba voditi računa prilikom odmjeravanja kazne. Tako je primjerice, u odnosu na točku I.2., optuženik takđer imao tjelesne ozljede na dan sukoba. Kao olakotno u odnosu na kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11 sud je optuženiku uzeo to što je riječ o relativno maloj količini eksplozivnih tvari i što je riječ o niskoeksplozivnim tvarima pa je njihova opasnost relativno manja.
14.3. Kao otegotno je sud optuženicima uzeo u odnosu na djela prijetnje, stupanj povrede zakonom zaštićenog dobra i odnos prema oštećenom D. P.. Oštećenik je liječeni ovisnik koji ima određene psihičke smetnje i posebne potrebe te su se optuženici, koji to znaju, prema njemu trebali obzirnije ponašati. Kao otegotno je sud cijenio u odnosu na svakog optuženika činjenicu što su prijetili žrtvi znajući da je riječ o osobi koja se bori s ovisnošću i duševnim poremećajima te je kao takva ranjiva. Optuženica je učiteljica, zbog čega joj je potrebno uputiti još veću osudu nego nekoj drugoj osobi koja je počinila takvo djelo. Od učiteljice se očekuje da ima usvojene mehanizme za suočavanje s vlasititm stresom i za rad s ranjivim skupinama ljudi.
14.4.Drugooptuženoj A. S. sud je kao otegotno uzeo to što je u međuvremenu prekršajno kažnjena za prekršaj iz sigurnosti prometa na cestama iz članka 229. stavka 7. ZSPC-a, koji čini onaj tko ne da policiji podatke o osobi koja je upravljala njenim vozilom Takvo ponašanje osobe protiv koje se vodi kazneni postupak ukazuje na nepoštivanje propisa i poretka i iziskuje strožu kaznu.
14.5.Stoga je sud prvooptuženom S. L. za svako djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, ocjenjujući da treba izreći takvu kaznu u svrhu retribucije i generalne te specijalne prevencije. Nakon toga je istome uzrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine, vodeći računa o tome da je riječ o 4 kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 koja su počinjena unutar nekoliko mjeseci prema bratu i sestri vezano uz njihove nesuglasice i jednom kaznenom djelu iz članka 331. stavka 1. KZ/11, unutar istog razdoblja, dakle vodeći računa o počinjenim kaznenim djelima u njihovoj ukupnosti, kao i ličnosti počinitelja, koji potom nije ponavljao kaznena djela niti prekršaje prema oštećenicima.Uz tu je kaznu izrekao uvjetnu osudu, uz vrijeme provjeravanja četiri godine, ocjenjujući da će se i bez izvršavanja kazne optuženik na slobodi primjereno ponašati. S obzirom na protek vremena od počinjenja djela, optuženikovu prekršajnu i kaznenu neosuđivanost te životnu dob, sud ocjenjuje da je prijedlog sakcije državnog odvjetništva koje predlaže kaznu zatvora u trajanju dvije godine, prestrog i neprikladan da se njime postignu svrhe kažnjavanja.
14.6. Sud je drugooptuženoj A. S. izrekao kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, ocjenjujući takvu kaznu prikladnom da se njome izrazi prijekor, kao i postignu svrhe generalne i specijalne prevencije. I uz tu je kaznu izrekao uvjetnu osudu, uz vrijeme provjeravanja dvije godine, ocjenjujući da će se i bez izvršavanja kazne optuženica na slobodi primjereno ponašati.
15.1. Sud je oštećenike uputio da imovinskopravne zahtjeve ostvaruju u parnici. Oni traže naknadu neimovinske štete, a visinu te štete moguće je utvrditi jedino psihijatrijskim vještačenjem, što bi dovelo do nepotrebnog odugovlačenja ovog postupka, čiji je primarni cilj da se utvrdi je li počinjeno kazneno djelo i počinitelj(i) kazne.
15.2.Svakom optuženiku je sud naložio platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu kako je to navedeno u izreci, koji iznos je odmjeren u skladu s Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju postupka i imovnom stanju optuženika. Sud ocjenjuje da svaki optuženik, s obzirom na izloženo imovno stanje i dužnosti uzdržavanja drugih osoba, pri čemu je optuženica zaposlena, a optuženik privređuje na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, mogu naknaditi sve opisane troškove bez štete po svoje uzdržavanje, a u roku koji im je dodijeljen. Prvooptuženi S. L., vezano uz točku I.4., dužan je naknaditi troškove provedenog vještačenja eksploziva koji su prema popisu troškova sudskog vještaka iznosili 680,00 kn, uz konverziju prema fiksnom tečaju.
15.3.Odluka o troškovima obrane po službenoj dužnosti, kao i troškovima zastupanja oštećenika, uslijedit će naknadno.
U Zlataru 9. svibnja 2024.
SUTKINJA
mr. sc. Aleksandra Leljak
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke, branitelji i oštećenici mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka njenog otpravka.
Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.
DOSTAVITI:
1. ODO Zlatar, na broj: K-DO-170/2015
2. S. L., L. Z.
3. Branitelj, odvjetnik J. P., Z.
4. A. S., L. Z.
5. Branitelj, odvjetnik N. P., Z.
6. Odvjetnik M. K., Z.
