Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-2350/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. P., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 7. prosinca 2022., broj: 38.Pp-14767/2021, u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I

U povodu žalbe okr. M. P., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se činjenično opisano postupanje okrivljenika u izreci označava djelom prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju citiranog propisa okr. M. P. izriče se novčana kazna u iznosu od 660,00 EUR (šestošezdeset eura), koju kaznu je dužan platiti u roku od devedeset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

II Odbija se žalba okr. M. P. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu okr. M. P. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona i žalbu zbog odluke o kazni.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Bez uspjeha žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, pogrešno smatrajući kako je povrijeđeno njegovo pravo obrane u smislu odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, navodeći da u vrijeme rasprave nije bio u Republici Hrvatskoj, budući da iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta proizlazi da je sud prvu dostavu poziva okrivljeniku za ročište uputio za 13. rujna 2022., drugu dostavu za 10. studenoga 2022., međutim dostave su se vratila neuručene s naznakom obaviješten nije podigao pošiljku, nakon prethodno dvije ostavljane obavijesti i to na adresi navedenoj u prekršajnom nalogu (optužnom aktu) P., M. G. xx. Budući da je okrivljeniku uz optužni akt uručena obavijest iz članka 109.a stavka 1. Prekršajnog zakona, kada je uredno upozoren da je do pravomoćnog završetka postupka dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta ili boravišta, kao i da će se u slučaju izbjegavanja dostave poziva, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče, to je u takvoj procesnoj situaciji prvostupanjski sud pravilno, na temelju odredbe članka 145. stavka 5. Prekršajnog zakona, za dan 7. prosinca 2022. istaknuo poziv za okrivljenika na oglasnu ploču. Protekom roka od osam dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava poziva za okrivljenika smatra se uredno obavljenom, pa je time omogućeno sudjelovanje u postupku sukladno odredbama Prekršajnog zakona. Na tom ročištu izvedeni su svi dokazi na kojima se temelji pobijana presuda, pa se smatra da je okrivljeniku omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Zbog navedenih razloga mišljenje je ovog suda da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to neosnovano ističe žalitelj.

6. Prvostupanjski sud je nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

6.1. Navedeni prekršaj čini vlasnik motornog vozila koji na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave (koja obavlja poslove iz čl. 5. st. 4. ZSPC-a) u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja djela. Iz rezultata provedenog postupka pred sudom jasno proizlazi da žalitelj kao vlasnik vozila reg. oznaka xxxx nije dostavio vjerodostojan podatak o identitetu vozača, kako to potvrđuje materijalna dokumentacija predmeta, koja je pročitana u postupku pred sudom. Bez uspjeha žalitelj sada u žalbi navodi da je u vrijeme počinjenog prekršaja vozilom upravljala njegova supruga, budući da je takve podatke bio dužan dostaviti u roku 15 dana od dana zaprimanja obavijesti o počinjenom prekršaju, kojom je bio uredno upozoren i da propuštanjem dostave podatka o vozaču čini prekršaj iz citirane zakonske odredbe, međutim, to je propustio učiniti.

6.2. Prema tome, budući da žalitelj ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Ispitujući odluku o kaznu u povodu žalbe okrivljenika ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, pravilnom ocjenom težine i značaja djela, stupnja prekršajne odgovornosti i svih okolnosti konkretnog slučaja mjerodavnih za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, smatrajući da je minimalna mjera kazne u svemu pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja i djelovanje na buduće ponašanje žalitelja i sve ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje.

7.1. Međutim, kako je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje nešto nižu novčanu kaznu od one koja je propisana zakonom vremena počinjenja djela za predmetni prekršaj, to je sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, trebalo primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja. Stoga je ovaj sud izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer dovodi do povoljnije kazne za počinitelja, u minimalno propisanoj mjeri.

8. Prvostupanjski sud je već pravilno upozorio okrivljenika u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), u minimalnije propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje tog postupka.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 9. svibnja 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.