Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž R-40/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, suca Vladimira Ferenčevića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. P. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici S. P., odvjetnici iz O., protiv I. tuženika kazalište T. iz Z., OIB: … i I. tuženice V. B. iz S., OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici A. R., odvjetnici iz Z., radi mobinga i naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1230/2020-28 od 12. veljače 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I Žalba se odbija te se potvrđuje pobijana presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1230/2020-28 od 12. veljače 2024.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi da da joj I tuženik, kazalište T., nije osigurao nesmetane uvjete rada te joj zaštitio dostojanstvo, da joj tuženici solidarno naknade neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti s osnove smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 3.981,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, kao i da joj naknade parnični trošak. Ujedno je tužiteljici naloženo da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužiteljica, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužiteljica tužbu zasniva na niz činjeničnih tvrdnji o tome da je bila uznemiravana na radnom mjestu tajnice kod tuženika kazališta T., prije svega od strane ravnateljice, tužene V. B..
6. Prvostupanjski sud, analizirajući provedene dokaze, prije svega iskaze svjedoka i stranaka u odnosu na sporne činjenice, te ocjenjujući postupanje stranaka i ostalih sudionika događaja povodom kojih je tužiteljica podnijela tužbu, nalazi da ponašanja tužene V. B. i pojedinih radnika I tuženika, ne ukazuju na uznemiravanje tužiteljice, već na atmosferu u kolektivu uzrokovanu lošim međuljudskim odnosima. Cijeni da je takvim međuljudskim odnosima doprinijela i tužiteljica, procjenjujući nepotrebno svaki postupak svoje nadređene, tužene V. B., neosnovano osporavajući putni trošak radnice A. F., odbijajući promijeniti sačinjeno godišnje izvješće o programskoj realizaciji, unatoč višekratnim upozorenjima na nedostatke, dostavom neistinitih podataka o zaposlenicima I tuženika i slično. Cijeneći postupanje tužiteljičine nadređene, tužene V. B., cijeni da su određeni njezini postupci posljedica njezinih karakternih osobina, ali da nisu bili usmjereni na ponižavanje tužiteljice, već da se je prije svega radilo o neslaganju dviju osoba.
7. Neosnovani su žalbeni navodi koji se u pretežnom dijelu svode na osporavanje kako utvrđenih odlučnih činjenica tako i ocjene da postupanje tuženika prema tužiteljici nije bilo uznemiravajuće, tj. da joj time nije narušeno dostojanstvo. Prije svega treba reći da je znatan dio postupaka tužene V. B. koji su činjenična osnova tužbe, obuhvaćen pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6400/2020-26 od 13. siječnja 2022. Naime, navedenom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice K. P. kojom ona traži da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika kazališta T., o otkazu tužiteljici ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem. Navedena presuda zasniva se na ocjeni ispravnosti postupanja tuženika pri dostavljanju tužiteljici u više navrata opomena zbog povrede obveza iz radnog odnosa, te pri otkazu ugovora o radu, koji postupci tuženih su između ostalih u ovom postupku okarakterizirani kao uznemiravanje tužiteljice. Ista presuda je u bitnome obrazložena time da je tužiteljica u više navrata, između ostalog i članovima svoje obitelji, izdavala neistinite potvrde o radnom odnosu kod tuženika, kazališta T., u svrhu ostvarivanja prava na besplatni javni gradski prijevoz, da se protivno svojoj obvezi nije upisivala u knjigu ulazaka i izlazaka te nije vodila evidenciju svog radnog vremena, kao i da je neosnovano optužila A. F., djelatnicu kazališta T., za malverzacije s putnim nalozima.
8. Dakle, o pravilnosti prethodno navedenih postupaka tuženika je pravomoćno odlučeno u navedenom radnom sporu, dok se žalbeni navodi o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na ostala postupanja tuženih ukazuju neosnovanim.
9. Neosnovane su žalbene tvrdnje da pri utvrđivanju spornih činjenica prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio iskaze svjedoka T. Š. i K. F. B.. Naime, iako navedene svjedokinje u svojim iskazima iznose određene tvrdnje o neprimjerenom odnosu tužene V. B. prema zaposlenicima, iskazi navedenih svjedokinja su suviše općeniti da bi na temelju njih bilo moguće ocijeniti istinitim konkretne činjenične tvrdnje tužiteljice. Također je neosnovana žalbena tvrdnja da u dovoljnoj mjeri nisu cijenjeni iskazi svjedoka Z. B. i J. R.. Naime, svjedok J. R., kojem je tužiteljica, dostavila pritužbu na postupanje tužene V. B., nije niti iznio ocjenu a niti takve činjenične tvrdnje iz koji bi se moglo zaključiti o opravdanosti pritužbe, dok se iz iskaza Z. B. može zaključiti samo to da mu je tužiteljica omogućila da njegovu povlasticu za javni prijevoz neovlašteno koristi njegova supruga.
10. Točne su žalbene tvrdnje da prvostupanjski sud nije saslušao sve predložene svjedoke iako je na pripremnom ročištu općenito odlučio da se usvajaju dokazni prijedlozi stranaka. Pri tome ipak treba reći kako, suprotno žalbenim navodima, iz sadržaja tužbe ne proizlazi da je tužiteljica predložila saslušanje svjedoka A. Š., A. Š., D. K. i D. K.. Dakle, točan je žalbeni navod da nisu provedeni dokazi saslušanjem svjedoka predloženih u podnesku od 9. studenog 2020., i to V. V., J. B. i Ž. H.. Međutim, imajući u vidu da je u navedenom podnesku tužiteljica predložila saslušanje V. V. na okolnost iz kojih razloga je tužiteljica u razdoblju koje je znatno prethodilo spornim događajima obavljala poslove propagandista, a saslušanje Ž. H. općenito na okolnost odnosa tužiteljice prema radnim obvezama, ocjenjeno je da se radi o takvim posredno relevantnim činjenicama na temelju kojih, u povezanosti sa ostalim činjenicama, ne bi bilo moguće drugačije ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva. Svjedok J. B. je i u tužbi i kasnije predložena kao svjedok radi utvrđivanja više činjenica, i to da je zbog odnosa tužene V. B. ona poslodavcu otkazala ugovor o radu, o ponašanju tužiteljice na radnom mjestu i odnosu prema drugim zaposlenicima, te o okolnostima vezanim za izdavanje neistinitih potvrda o radnom odnosu. Međutim, tužiteljica ne pojašnjava u žalbi iz kojeg razloga bi saslušanjem navedenog svjedoka bila utvrđena drugačijom bilo koja odlučna činjenica, s tim da ovaj drugostupanjski sud također cijeni da saslušanjem navedenog svjedoka na prve dvije okolnosti ne bi bilo moguće utvrditi drugačijim činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, dok je izdavanje neistinitih potvrda o radnom odnosu, kao što je već rečeno, obuhvaćeno pravomoćnom presudom u radnom sporu u kojem je tužiteljica osporavala osnovanost otkaza ugovora o radu.
11. To što iz nalaza vještaka proizlazi da su upravo odnosi na poslu kod tužiteljice uzrokovali kliničku sliku Poremećaja prilagodbe, te nastavno reaktivnog Depresivnog poremećaja, još uvijek ne dokazuje da je ovakvo zdravstveno stanje tužiteljice uzrokovana krivnjom tuženika, s tim da je iz svih prethodno navedenih razloga utvrđeno da je oni nisu skrivili. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima se ukazuje na to da iz nalaza mišljenja medicinskog vještaka proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.
12. Propust suda da medicinskog vještaka sasluša na glavnoj raspravi nije mogao biti od utjecaja na zakonitost i pravilnost presude na štetu tužiteljice. Ovo stoga što ona isti nije osporavala tijekom prvostupanjskog postupka a ne osporava ga niti u žalbi. Stoga je neosnovana žalbena tvrdnja da navedeni propust suda predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
13. Budući da trošak medicinskog vještačenja niti ne predstavlja parnični trošak o kojem je odlučeno pobijanom presudom, neodlučna je žalbena tvrdnja da se je radilo o nepotrebnom trošku.
14. Iz navedenih razloga, a budući da pobijana presuda nema niti drugih nedostataka na koje se pazi po službenoj dužnosti, žalba je odbijena kao neosnovana te je potvrđena pobijana presuda.
15. Budući da tužiteljica nije uspjela u postupku, pa niti sa žalbom, odbijen je njezin zahtjev za naknadu troška žalbe.
Bjelovar, 9. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća
Vladimir Šestak, v.r.
