Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-176/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. I. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici J. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika H. T. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i p. d.o.o. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-798/2023-47 od 4. travnja 2024., u sjednici vijeća 9. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-798/2023-47 od 4. travnja 2024. u točkama I. i II. izreke i sudi:

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 31. ožujka 2016. kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu broj ... sklopljen na neodređeno vrijeme 1. svibnja 2014. za obavljanje poslova radnog mjesta Viši specijalist ....

Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na poslove radnog mjesta Viši specijalist ...., a ukoliko to nije moguće da ga se rasporedi na druge odgovarajuće poslove i radne zadatke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.000,00 eur sa zateznom kamatom.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.100,00 eur sa zateznom kamatom koja teče od 4. travnja 2024. do isplate po stopi koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 200,00 eur u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 31. ožujka 2016. kojom je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme 1. svibnja 2014. za obavljanje poslova radog mjesta viši specijalist .... . Odbijen je i zahtjev tužitelja za vraćanje na rad na poslove navedenog radnog mjesta, a ukoliko to nije moguće da ga se rasporedi na druge odgovarajuće poslove i radne zadatke.

2. Točkom II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur sa zateznom kamatom, dok je točkom III. izreke odbijen preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom.

3. Protiv te presude u točkama I. i II. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva te obveže tuženika na naknadu parničnog troška uvećanog za trošak žalbe.

4. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 31. ožujka 2016. nedopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te za vraćanje tužitelja na rad, na poslove koje je obavljao, odnosno druge odgovarajuće poslove.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju tužitelj obrazlaže navodima da sud niti u ponovljenom postupku, nakon donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3256/2018 od 28. ožujka 2023.kojim su ukinute presuda ovog suda broj Gž R-29472018 od 12. rujna 2018. i presuda prvostupanjskog suda broj Pr-1063/2016 od 13. travnja 2018., a kojim odlukama je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, nije otklonio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, postojanje koje povrede je konstatirao Vrhovni sud Republike Hrvatske u citiranom ukidnom rješenju u odnosu na sporno pitanje je li tuženik pravilno i zakonito proveo postupak rješavanja kolektivnog viška radnika u smislu odredbe čl. 127. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje ZR). S tim u vezi ukazuje na postojanje i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a.

9. Opisani žalbeni razlozi nisu osnovani, jer iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio sve izvedene dokaze, i to svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Okolnost da je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik postupak rješavanja kolektivnog viška radnika zakonito proveo, u smislu odredbe čl. 127. ZR-a ne predstavlja navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka već se radi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, što će, u nastavku biti obrazloženo.

10. U ovom žalbenom postupku nije sporno:

-da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika neprekidno od 1995.;

-da je osporenom Odlukom tužitelju otkazan Ugovor o radu od 1. svibnja 2014. za obavljanje poslova radnog mjesta viši specijalist ....;

-da je tužitelj prije otkazivanja radio u Odjelu ..., u grupi u kojoj je bilo pet djelatnika;

-da je tužitelj radio na poslovima uspostavljanje međunarodne interkonekcije, poslovima oko najave radova iz inozemstva te uspostave i usmjeravanja međunarodnog roaming prometa, na poslovima obrade ugovora;

-da je tužitelj pravovremeno protiv Odluke o otkazu podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava, koju je tuženik zaprimio 6. travnja 2016., da tuženik o zahtjevu za zaštitu prava nije odlučio te da je tužitelj pravovremeno 3. svibnja 2016. podnio predmetnu tužbu u okviru rokova propisanih odredbom čl. 133. st. 1. i 2. ZR-a.

11. U ovom žalbenom postupku, kao što je to već istaknuto, prvenstveno je sporno je li tuženik zakonito proveo postupak rješavanja kolektivnog viška radnika, te ako jest, je li osporena Odluka o otkazu zakonita.

12. U odnosu na navedena sporna činjenična i pravna pitanja prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je tuženik uz dopis od 12. veljače 2016. Radničkom vijeću dostavio Odluku o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika u 2016. na savjetovanje sukladno čl. 127. st. 3. ZR-a uz dostavu određenih podataka,

-da je Radničko vijeće nakon održane sjednice dopisom od 19. veljače 2016. izvijestilo tuženika da se protivi namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika i ustraje na prijedlogu sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika uz naznaku da smatra kako savjetovanje u odnosu na namjeru poslodavca nije ni započelo, dok Radničkom vijeću ne dostavi sve zatražene i relevantne podatke te objašnjenje svoje namjere jer je nejasno zašto tuženik tvrdi da ima više radnika, a istodobno je izvijestio Radničko vijeće da bilježi porast prometa te da ima i manjak radne snage, da se dostave podaci o primjeni zakonskih i dodatnih kriterija, da se dostave usporedni podaci o primjeni kriterija za izvršitelje na istom radnom mjestu, da za ona radna mjesta koja se ukidaju treba izmijeniti Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, da se na koncu istakne mogućnost ponuditi obavljanje poslova u drugim dijelovima tuženika, da se očituje o zbrinjavanju radnika koji su cijeli život proveli u kompaniji, a na koncu da se Radničkom vijeću dostavi i popis radnih mjesta za koje je tuženik sklopio ugovore o radu s radnicima temeljem internih natječaja provedenih u 2015.;

-da je tuženik 24. veljače 2016. sukladno čl. 127. st. 5. ZR-a obavijestio HZZ, Regionalni ured Z. o kolektivnom višku radnika, a Zavod dopisom od 15. ožujka 2016. izvijestio kako nije utvrdio postojanje pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima uvrštenim u kolektivni višak prema čl. 128. st. 2. ZR-a,

-da se Radničko vijeće 21. ožujka 2016. očitovalo kako se protivi prijedlogu tuženika o otkazivanju ugovora o radu tužitelja, u bitnome iz istih razloga iz kojih se Radničko vijeće protivilo Odluci o namjeri rješavanja kolektivnog viška

13. Prvostupanjski sud je analizirajući sadržaj dopisa Radničkog vijeća od 19. veljače 2016. i 21. ožujka 2016. zaključio da Radničko vijeće istima zahtijeva od tuženika dostavu podataka koje tuženik kao poslodavac nije dužan dostaviti prema odredbi čl. 127. st. 3. ZR-a pri čemu je analizirajući iskaz svjedokinje V. M., predsjednice Radničkog vijeća zaključio da spomenuta svjedokinja neosnovano komentira dobit tuženika kao i porast prihoda budući da to spada u sferu poslovnih odluka tuženika za čije donošenje je ovlašten jedino tuženik, odnosno uprava tuženika koja donosi odluke o poslovanju, zatim da analiza svjedokinje o povećanju broja agencijskih radnika ne utječe na zakonitost savjetovanja niti je to tema savjetovanja jer da to nisu radnici tuženika niti da su isti obuhvaćeni Odlukom o kolektivnom višku te je, naposljetku zaključio da je tuženik dostavio Radničkom vijeću podatke o radnim mjestima na kojima je utvrđen višak, općenite razloge koji su doveli do viška, zanimanja radnika za čijim radom prestaje potreba, način izračuna otpremnine, pa konstatirajući da su nedostajali podaci o usporednim radnicima i primjeni kriterija sud zaključuje da je tuženik dostavio Radničkom vijeću sve podatke sukladno odredbi čl. 127. st. 3. ZR-a, a da ostali podaci koje Radničko vijeće traži ne spadaju u predmet savjetovanje niti da je tuženik dužan iste dostaviti Radničkom vijeću. Stoga je sud zaključio da je Odluka o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika iz 2016. donijeta u zakonito provedenom postupku u skladu s odredbama čl. 127. i 150. ZR-a slijedom čega da i osporena Odluka o otkazu Ugovora o radu tužitelju, nije nezakonita.

14. Prema čl. 127. st. 1. ZR-a poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od 90 dana mogla prestati potreba za radom najmanje 20 radnika od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorici radnika dužan je pravodobno i na način propisan ovim Zakonom savjetovati se s Radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika.

15. Odredbom čl. 127. st. 2. ZR-a propisano je da u višak radnika iz stavka 1. tog čl. ubrajaju se radnici kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca, dok je u st. 3. tog čl. propisano da je poslodavac dužan, radi provođenja obveza savjetovanja iz st. 1. tog čl., radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika.

16. Prema odredbi čl. 150. st. 1. ZR-a prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac se mora savjetovati s Radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora Radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Prema stavku 2., u slučaju iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je Radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje, dok stavak 4. propisuje da podaci o namjeravanoj odluci se moraju dostaviti Radničkom vijeću potpuno i pravodobno tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. Konačno odredbom čl. 150. st. 12. ZR-a propisano je da odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja s Radničkim vijećem je ništetna.

17. Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

18. Dakle, poslovno uvjetovani otkaz je dopušten samo ako poslodavac prije odluke o otkazu provede postupak u skladu s citiranim odredbama ZR-a.

19. Obzirom na činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i podvodeći ih pod sadržaj prethodno citiranih zakonskih odredbi, osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je tuženik propustio postupiti u skladu s odredbom čl. 127. i čl. 150. st. 1., 2. i 4. ZR-a u smislu da savjetovanje sa radničkim vijećem nije proveo na propisani način.

20. Naime, Radničko vijeće stavilo je primjedbe na tuženikovu Odluku o namjeri otpuštanja viška radnika s obzirom na to da je oko godinu dana ranije tuženik već otpustio već značajan dio radnika, a u vezi poslovanja Radničko vijeće izvijestio o manjku radnika, a uz to nisu bili pojašnjeni kriteriji primjenom kojih će određeni radnici dobiti otkaze u odnosu na ostale radnike koji će ostati na radu i zatražilo je dodatno obrazloženje od tuženika u kojem tuženik ni tada nije naveo o kojim se radnim mjestima i radnicima radi.

21. Tuženik također Radničkom vijeću na njegov zahtjev da mu dostavi relevantne podatke, a prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci nije dostavio tražene podatke nego one koje je sam procijenio da su relevantni pa je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda iz pobijane presude da je tuženik proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem u skladu s odredbama čl. 127. i čl. 150. st. 1., 2. i 4. ZR-a.

22. Naime, postupak koji je tuženik proveo ne može se podvesti pod pojam savjetovanja u smislu citiranih zakonskih odredbi te se može zaključiti da je tuženik samo informirao Radničko vijeće o odlukama koje je kao poslodavac faktički već donio. Tuženik je odluku o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika donio 12. veljače 2016., a s Radničkim vijećem nije prihvatio ni pokušati postići sporazum ili ozbiljno razmotriti eventualne prijedloge iako je Radničko vijeće u ranijoj fazi informirao da društvo bilježi porast prometa ali i manjak radnika, a čime je postupao suprotno čl. 127. st. 4. ZR-a.

23. Takav oblik „savjetovanja“ koji se svodi na davanje informacija i podataka i to nepotpunih i relevantnih i onih koje Radničko vijeće smatra bitnim za zauzimanje svog stava i davanje mišljenja o odlukama poslodavca te isticanje prijedloga nego samo onih koje poslodavac smatra da je dužan dati govori da savjetovanje sa Radničkim vijećem kakvo podrazumijeva čl. 127. st. 1. ZR-a nije provedeno, a kontakti koje je tuženik ostvario s Radničkim vijećem i koji se u osnovi svode na pismeno informiranje je samo pokušaj poslodavca da zadovolji zakonsku formu kako bi višak radnika kojeg faktički nema otpustio. Da se radi o nepoštivanju zakonske procedure od strane tuženika proizlazi i iz činjenice da je tužitelja, a očito i druge zaposlenike, neposredno nadređeni obavijestio još polovicom siječnja 2016. da će dobiti otkaz, a to znači u vrijeme kad još nije ni donesena Odluka o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika u 2016. i prije nego što je izvršena analiza učinka rada za 2015., a koja je primjenjivana kao dodatni kriterij.

24. Autonomno je pravo poslodavca da organizira proces rada tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate i u tom cilju da provodi racionalizaciju poslovanja na temelju čega može i utvrditi da je za određenim radnicima prestala potreba. Međutim, iz prethodno navedenih utvrđenih činjenica faktički proizlazi da je tuženik na isti način, autonomno, kao poslodavac odlučio koji broj radnika je višak i koji su to radnici, a njegova autonomnost i sloboda u odlučivanju i u tom dijelu može postojati samo ako provede postupak savjetovanja s radničkim vijećem sukladno zakonu vodeći računa o zakonskim i dodatnim kriterijima, a koji moraju biti transparentno definirani.

25. Iz navedenih činjeničnih utvrđenja zapravo proizlazi da je tuženik kao poslodavac savjetovanju pristupio bez stvarne namjere i volje da se u svom, ali i u interesu zaposlenika savjetuje s Radničkim vijećem, da razmotri primjedbe i prijedloge te mišljenje Radničkog vijeća ukoliko bi bili dani jer mu naprosto nije dostavio ni one podatke ili obrazloženja koje je Radničko vijeće tražilo nego samo one koje je tuženik smatrao da je u obvezi dati.

26. Stoga su osnovani žalbeni navodi tužitelja da postupak rješavanja kolektivnog viška radnika iz 2016. tuženik nije proveo na zakonit način, pa je posljedično tome i osporena Odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju nezakonita.

27. Pravilnost ovog stajališta u konkretnom slučaju proizlazi ne samo iz ukidnog rješenja Vrhovnog suda RH koje je donijeto u ovoj pravnoj stvari, pri čemu je, Vrhovni sud RH izričito u obrazloženju naveo kako se nameće zaključak da je tuženik propustio provesti postupak savjetovanja s Radničkim vijećem prije donošenja Odluke o otkazu, a isto tako, identična pravna shvaćanja o navedenom spornom činjeničnom i pravnom pitanju u odnosu na postupak rješavanja kolektivnog viška radnika tuženika iz 2016. zauzeta su u više odluka drugih županijskih sudova (primjerice Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-516/2019, Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-947/2019) te više odluka Vrhovnog suda RH primjerice broj Rev-413/21 od 6. prosinca 2023.

28. Slijedom navedenog, te pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja trebalo je prihvatiti kao osnovan.

29. Budući da je tužitelj uspio u ovoj parnici ima pravo na naknadu parničnog troška od tuženika u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

30. Tužitelju treba priznati naknadu parničnog troška za sastav zahtjeva za zašitut prava primjenom Tbr. 30. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) u vrijednosti od 50 bodova, za cijeli prvostupanjski postupak jednokratnu nagradu primjenom Tbr. 7. toč. 2. Tarife u vrijednosti od 250 bodova, za sastav ranije žalbe u predmetu Pr-1063/2016 100 bodova, za sastav revizije 150 bodova ili sveukupno 550 bodova što pomnoženo s 2,00 eur iznosi 1.100,00 eur.

31. Za predmetnu žalbu tužitelju je trebalo priznati naknadu parničnog troška u vrijednosti od 100 bodova što pomnoženo s 2,00 eur iznosi 200,00 eur.

32. Sukladno navedenom preinačena je i odluka o naknadi parničnog troška u točki II. izreke, dok je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

33. Slijedom obrazloženog te primjenom odredbi čl. 373. toč. 3. i čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude, dok je primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

34. Prvostupanjska presuda u točki III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 9. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić, v.r.