Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž R-530/2023-2
Split, Gundulićeva 29a
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Helena Silić Ivanković, u pravnoj stvari tužitelja Veleučilište L. R. u V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u V., protiv tuženog M. S., OIB: ..., iz D. D., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn-20/2021 od 9. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tuženika, ukida presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn-20/2021 od 9. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i V. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.424,98 EUR-a/10.736,53 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 25. svibnja 2017. (točka I. izreke). Preostali dio tužbenog zahtjeva, konkretno zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 335,13 EUR-a/2.525,00 kuna je odbijen kao neosnovan (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 258,94 EUR-a/1.950,98 kuna (točka III. izreke). Za zahtjevom za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 722,23 EUR-a/5.441,64 kuna tužitelj je odbijen (točka IV. izreke), kao što je odbijen i tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti (točka V. izreke).
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I., III. i V. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP-a) predlažući ovom sudu da presudu u pobijanom dijelu ukine i odbaci tužbu, podredno da istu u pobijanom dijelom preinači, sve uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.
2.1.Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od ukupno 1.760,11 EUR-a/13.261,53 kuna, od čega je iznos od 10.736,53 kuna isplaćen od strane tuženika kao poslodavca (ovdje tužitelja) tužiteljici u tom postupku – E. M., inače njegovoj radnici, na ime naknade štete po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-298/2016, zbog uznemiravanja i povrede dostojanstva, dok se iznos od 2.525,00 kuna odnosi na troškove tog postupka.
5. Među strankama nije bilo sporno da je Općinski sud u Vukovaru 1. prosinca 2016. donio presudu poslovnog broja Pr-298/2016 kojom je tuženiku (ovdje tužitelju) naložio tužiteljici E. M. na ime naknade štete isplatiti iznos od 10.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, dok je za više zatraženo tužiteljica odbijena, a to zbog povrede prava osobnosti uznemiravanjem i povredom dostojanstva iste od strane dekana tuženika M. S. (ovdje tuženika) koji da je istu nazivao ludom, bolesnom, navodio da leluja od tableta, prijetio da će je se riješiti i slično. Istom presudom određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Nadalje, nije sporno ni to da je naprijed navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-185/2017 od 18. travnja 2017.
5.1. Među strankama nije sporno ni to da je u vrijeme vođenja postupka P- 298/2016 između tužiteljice E. M. i tuženika V. L. R. u V., dekan Veleučilišta bio upravo ovdje tuženi M. S. koji je potpisao punomoć odvjetniku K. R. za zastupanje tuženika Veleučilište L. R. u tom postupku, a u navedenom postupku je ovdje tuženi M. S. i saslušan u svojstvu zakonskog zastupnika tuženika. Nije sporno da ovdje tuženi M. S. u toj parnici nije sudjelovao kao umješač ni to da o parnici između tužiteljice E. M. i tuženog (ovdje tužitelja) Veleučilišta L. R. nije bio obaviješten u smislu odredbe članka 211. ZPP-a.
6. Kao prvenstveno sporno pitanje postavilo se to proizvodi li presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-298/2016 od 1. prosinca 2016. intervencijski učinak prema ovdje tuženiku.
7. Smatrajući da spomenuta presuda proizvodi intervencijski učinak prema ovdje tuženiku, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 1.424,98 EUR-a /10.736,53 kuna, a koji iznos odgovora, kako je već navedeno, iznosu isplaćenom od strane ovdje tužitelja E. M. s osnova naknade štete zbog povrede prava osobnosti, i to u cijelosti oslanjajući se na utvrđenja Općinskog suda u Vukovaru iz presude poslovni broj P-298/2016 od 1. prosinca 2016.
8. Takvu odluku prvostupanjskog suda, ovaj drugostupanjski sud za sada ne može prihvatiti, a sve iz razloga kako slijedi.
9. Za naglasiti je da odredbe ZPP-a kojima je regulirana pravomoćnost ne propisuju na koje se osobe odnosi pravomoćna sudska odluka, tj. koje su osobe njome vezane, međutim, u odnosu na subjektivne granice pravomoćnosti kroz pravnu teoriju i sudsku praksu razvilo se pravilo da pravomoćna sudska odluka djeluje samo među strankama (res iudicata facit ius inter partes), odnosno da ista ne vezuje treće osobe, a na koje se pravilo poziva i tuženik u svojoj žalbi. Ipak, navedeno pravilo o subjektivnim granicama pravomoćnosti ima određene izuzetke, dakle postoje situacije u kojima pravomoćna sudska odluka ne djeluje samo prema strankama, već i u odnosu na treće osobe, a jedan od tih izuzetaka je intervencijski učinak. Umješač (intervenijent) koji se kao treća osoba pridružuje jednoj od stranaka u parnici, često to čini zato što s obzirom na svoje pravne odnose s tom strankom očekuje da će ona, ako izgubi parnicu, protiv njega pokrenuti parnični postupak. Stranke često obavještavaju treću osobu o parnici u smislu odredaba članka 211. ZPP upravo s namjerom da im se ta osoba kao umješač pridruži u parnici. U takvim slučajevima pravomoćna presuda donesena u toj parnici ima intervencijski učinak prema umješaču odnosno osobi obaviještenoj o parnici.
9.1.Odredbom spomenutog članka 211. stavka 1. ZPP-a propisano je, dakle, da ako tužitelj ili tuženik trebaju treću osobu obavijestiti o otpočetoj parnici, da bi se time zasnovao stanoviti građanskopravni učinak, oni mogu, sve dok se parnica pravomoćno ne dovrši, to učiniti podneskom preko parničnog suda, u kojem će navesti razlog obavijesti i u kakvu se stanju nalazi parnica. Citirana odredba, prema shvaćanju ovoga suda, znači da iz podneska kojeg koja od stranaka preko parničnog suda upućuje trećoj osobi radi obavijesti o parnici mora biti jasno da će nakon primitka te obavijesti presuda donesena u parnici zasnovati stanoviti građanskopravni učinak (intervencijski učinak) i na tu obaviještenu treću osobu, neovisno o tome je li ta osoba stupila u parnicu u svojstvu umješača. Tek ako je treća osoba valjano obaviještena o parnici u smislu odredbe članka 211. stavka 1. ZPP-a, u novoj parnici protiv te treće osobe nema mjesta ponovnom meritornom raspravljanju o onome o čemu je odlučeno presudom u parnici o kojoj je treća osoba bila obaviještena i eventualno drugačije odluke o istom.
9.2.U konkretnom slučaju ovdje tuženik sudjelovao je u postupku koji se vodio pod poslovnim broj P-298/2016 u svojstvu zastupnika tuženika (ovdje tužitelja) i to na temelju odredbe članka 68. stavka 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine", broj 123/03., 198/03., 105/04., 174/04., 2/07., 46/07., 45/09., 45/09., 63/11., 94/13., 139/13., 101/14., 60/15.) u vezi s odredbom članka 37. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93., 29/97., 47/99., 35/08.) zato što je u vrijeme podnošenja tužbe bio dekan, dakle nije bio stranka u postupku (tužitelj ili tuženik). U navedenom, a obzirom na izostalo postupanje ovdje tužitelja u smislu odredbe članka 211. stavka 1. ZPP-a u predmetnom postupku to u odnosu na tuženika ne vrijedi intervencijski efekt, pa ni pravomoćna sudska presuda donesena u navedenom postupku ne djeluje prema njemu, a što dalje znači da on u ovom postupku ima pravo osporavati pravilnost navedene odluke.
10. Kako je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda izostalo utvrđenje o činjenicama odlučnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe članka 109. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19.), trebalo je, na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
11. Odluka o troškovima postupka, u skladu s odredbom članka 166. stavka 3.
ZPP-a, ostavlja s za konačnu odluku.
Split, 9. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Boris Mimica, v. r.
