REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-589/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja MRVICA d.o.o., OIB 85673786292, Poreč, Vladimira Nazora 7, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Leva, odvjetnik u Poreču, Rovinjska 31, protiv tuženika FAMOSE BAR 3 d.o.o., OIB 18157515946, Poreč, Frane Glavinića 9, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina, u Rijeci, Jadranski trg 4/II, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-105/2021-39 od 19. prosinca 2022., 9. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-105/2021-39 od 19. prosinca 2022. u točkama I., II. i III. njene izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suđeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv 7/2021-2 od 4. veljače 2021., izdanom po javnom bilježniku Tanji Ferenc iz Poreča -Parenzo, Trg slobode 2, te se nalaže tuženiku FAMOSE BAR 3 d.o.o. Poreč, da tužitelju MRVICA d.o.o. Poreč, isplati iznos od 24.723,50 kuna (dvadeset četiri tisuće sedamsto dvadeset tri kune pedeset lipa) / 3.281,37 eura (tri tisuće dvjesto osamdeset jedan euro trideset sedam centi) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 1.918,75 kuna (tisuću devetsto osamnaest kuna sedamdeset pet lipa) / 254,66 eura (dvjesto pedeset četiri eura šezdeset šest centi) od 16. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 2.125,00 kuna (dvije tisuće sto dvadeset pet kuna) / 282,04 eura(dvjesto osamdeset dva eura četiri centa) od 16. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 2.750,00 kuna (dvije tisuće sedamsto pedeset kuna) / 364,99 eura (tristo šezdeset četiri eura devedeset devet centi) od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 7.397,50 kuna (sedam tisuća tristo devedeset sedam kuna pedeset lipa) / 981,82 eura (devetsto osamdeset jedan euro osamdeset dva centa) od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 7.111,25 kuna (sedam tisuća sto jedanaest kuna dvadeset pet lipa) / 943,83 eura (devetsto četrdeset tri eura osamdeset tri centa) od 9. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 3.421,00 kuna (tri tisuće četiristo dvadeset jedna kuna) / 454,03 eura (četiristo pedeset četiri eura četiri centa) od 9. listopada 2020. do isplate, po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku FAMOSE BAR 3 d.o.o. Poreč, da tužitelju MRVICA d.o.o. Poreč, naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.746,53 kuna (tisuću sedamsto četrdeset šest kuna pedeset tri lipe) / 231,80 eura (dvjesto trideset jedan euro osamdeset centi), sa zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku FAMOSE BAR 3 d.o.o. Poreč, da tužitelju MRVICA d.o.o. Poreč, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.500,00 kuna (četiri tisuće petsto kuna) / 597,25 eura (petsto devedeset sedam eura dvadeset pet centi), u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja MRVICA d.o.o. Poreč za naknadom troškova postupka u iznosu od 325,00 kuna.“

2. Ovakvu je odluku prvostupanjski sud donio o tužiteljevoj tražbini iz ugovora o djelu, ugovora o pružanju knjigovodstvenih usluga (čl. 590. i 29. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO).

3. Protiv navedene presude u točkama I., II. i III. izreke tuženik je izjavio žalbu zbog: bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku) i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. Zakona o parničnom postupku). Smatra da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni su razlozi nejasni ili proturječni. Osporava ocjenu prvostupanjski suda da je vrijednost usluge tužitelja bilo moguće utvrditi jedino provođenjem financijskog vještačenja, od kojeg je dokaza tuženik odustao pa da je temeljem odredbi čl. 221.a Zakona o parničnom postupku odlučne činjenice utvrdio primjenom pravila o teretu dokazivanja te zaključio: “… tuženik nije dokazao da je tužitelj pretjerano visoko odredio cijenu naknade za pružene knjigovodstvene usluge.“ pa je cijenu usluga odredio na temelju internih cjenika tužitelja. Tuženik je predložio da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu i odbije tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti i ovoga obveže da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak kao i trošak žalbe.

4. Nije odgovoreno na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 467. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi su jasni i neproturječni. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju i tuženik upire u žalbi.

8. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Ovu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se stoga ovaj sud nije upuštao u ocjenu žalbenih navoda takve naravi.

9. U smislu čl. 467. st. 1. ZPP-a žalba se ne može izjaviti niti zbog relativno bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

10. Tužbeni zahtjev odnosi se na plaćanje tužiteljevih računa za knjigovodstvene usluge, koji su svi knjiženi kod tuženika i na temelju kojih je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza.

11. Nije sporno da je tužitelj pružao knjigovodstvene usluge za sva društva u vlasništvu zastupnika po zakonu tuženika Igora Cossetta (FAMOSE BAR, FAMOSE BAR 2, FAMOSE BAR 4), pa tako i za tuženika (FAMOSE BAR 3).

12. Između stranaka je sporno je li iznos računa za izvršene knjigovodstvene usluge previsoko određen, odnosno jesu li uplatama po ranijim računima, već plaćene i izvršene usluge u utuženom razdoblju.

13. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu, i to u račune priložene uz prijedlog za ovrhu (str. 4.-9. spisa), obrasci URA za sporne račune (str. 30.-53. spisa) provedeno je saslušanje zastupnice po zakonu tužitelja Mirjane Radolović i zastupnika po zakonu tuženika Igora Cosseta (str. 70.- 72. spisa), te svjedoka Damira Orlovića, Igora Beakovića, Vere Čarapović i Stejsi Sudaš Mathis.

14. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tijekom postupka utvrđeno kako su stranke bile u dugogodišnjoj poslovnoj suradnji na temelju koje je tužitelj za tuženika obavljao kompletno vođenje knjigovodstva za sve objekte u vlasništvu zastupnika po zakonu tuženika, da stranke nisu ugovorom odredile visinu naknade za pružene knjigovodstvene usluge od strane tuženika, ali je utvrđeno da tuženik, sve do prestanka suradnje između stranaka, nije prigovorio načinu obračuna ni visini određivanja naknade za pružene knjigovodstvene usluge od strane tužitelja na temelju internih cjenika tužitelja, prema obimu rada, kako to i proizlazi iz iskaza zastupnice po zakonu tužitelja Mirjane Radolović. S obzirom na to da je tuženik tijekom postupka osporavao previsoko određen iznos naknade za pružene knjigovodstvene usluge, navedenu činjenicu je sud mogao utvrditi jedino provođenjem financijskog vještačenja, a s obzirom na to da sud ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima vezanim uz prosječne cijene knjigovodstvenih usluga koje se određuju u slučajevima kao što je ovaj, a što bi vještak zasigurno mogao utvrditi na temelju podataka u spisu. Tuženik je provođenje financijskog vještačenja na okolnost vrijednosti usluga tužitelja i iznosu izvršenih plaćanja pravodobno predložio, no od provođenja dokaza je odustao na ročištu održanom 16. studenog 2022.

15. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o postojanju tuženikove obveze u utuženom iznosu. Tuženik do zaključenja glavne rasprave nije s uspjehom osporio tužiteljeve tvrdnje koje je tužitelj dokumentirao, stoga ovaj sud ne nalazi propusta u postupanju prvostupanjskog suda koji bi rezultirali bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na što tuženik žalbom neosnovano upućuje.

16. S utvrđenjima prvostupanjskog suda, primjenom materijalnog prava kao i s odlukom o osnovanosti tužbenog zahtjeva, suglasan je i ovaj, viši sud. Naime pravilno je primijenjena odredba čl. 590. ZOO-a kojom je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu te je pravilnom primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio o platnom nalogu, sve uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja. Tuženik je kao primatelj usluge dužan naknadu za to tužitelju i platiti, sa zakonskim zateznim kamatama slijedom kašnjenja u ispunjenju novčane obveze (čl. 590. i 29. ZOO-a).

17. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife, a tu odluku tuženik konkretno niti ne osporava.

18. Slijedom navedenog, odbijanjem neosnovane žalbe pobijana presuda je u pobijanom dijelu potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 9. svibnja 2024.

Sudac

Gorana Aralica Martinović

Broj zapisa: 9-30867-74de2

Kontrolni broj: 0cfbf-b4233-813d9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Gorana Aralica Martinović, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.