Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-164/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja B. D. iz D. S.,
OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. K., odvjetnici u
Z., protiv tuženika R. d.o.o. iz S. K.,
OIB: …, zastupanog po direktoru M. B., radi isplate, odlučujući o
žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu poslovni broj P-414/2021-28 od 15. prosinca 2023., temeljem odredbe članka 44. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu poslovni broj P-414/2021-28 od 15. prosinca 2023. pod točkom I. i II. izreke.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom je odlučeno kako slijedi:
„I. Tuženiku: R. d.o.o. iz S. K., OIB: … se nalaže
da tužitelju: B. D. iz D. S., OIB: … isplati
iznos od 5.172,82 Eura/38.947,58 kuna[1] s zakonskom zateznom kamatom tekućom:
-na iznos od 347,68 Eura/2.619,58 kuna od dana 10.listopada 2016. pa do isplate,
-na iznos od 347,68 Eura/2.619,58 kuna od dana 10.studenog 2016. pa do isplate,
-na iznos od 347,68 Eura/2.619,58 kuna od dana 9.prosinca 2016. pa do isplate,
-na iznos od 350,77 Eura/2.642,86 kuna od dana 10.siječnja 2017. pa do isplate,
-na iznos od 347,68 Eura/2.619,58 kuna od dana 10.veljače 2017. pa do isplate,
-na iznos od 347,68 Eura/2.619,58 kuna od dana 10.ožujka 2017. pa do isplate,
-na iznos od 354,45 Eura/2.670,64 kuna od dana 10.travnja 2017. pa do isplate,
-na iznos od 349,94 Eura/2.636,60 kuna od dana 10.svibnja 2017. pa do isplate,
-na iznos od 349,94 Eura/2.636,60 kuna od dana 9.lipnja 2017. pa do isplate,
-na iznos od 349,94 Eura/2.636,60 kuna od dana 10.srpnja 2017. pa do isplate,
-na iznos od 349,94 Eura/2.636,60 kuna od dana 10.kolovoza 2017. pa do isplate,
-na iznos od 364,61 Eura/2.747,18 kuna od dana 11.rujna 2017. pa do isplate,
-na iznos od 357,28 Eura/2.691,89 kuna od dana 10.listopada 2017. pa do isplate,
-na iznos od 357,28 Eura/2.691,89 kuna od dana 10.studenog 2017. pa do isplate,
-na iznos od 250,29 Eura/1.885,82 kuna od dana 11.prosinca 2017. pa do isplate,
prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Tuženiku: R. d.o.o. iz S. K., OIB:… se nalaže
da tužitelju: B. D. iz D. S., OIB:…
naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.130,17 Eura/16.049,77 kuna s zakonskom zateznom kamatom prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima tekućim od dana 15.prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da je tužba tužitelja: B. D. iz D. S., OIB:… povučena u iznosu od 2.436,95 Eura/18.361,17 kuna s zakonskom zateznom kamatom.“
2. Protiv citirane presude se pravovremeno i dopuštenom žalbom žali tuženik. Navodi da žalbu podnosi iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj neosnovano iznosi žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Presuda je o odlučnim činjenicama jasna i razumljiva, utemeljena na ponuđenim i izvedenim dokazima, ima valjane razloge i može se ispitati.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio:
-da tužitelj u tužbi tvrdi da je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-1070/2011 od 20.listopada 2014. bio u obvezi isplatiti tuženiku iznos od 7.609,76 Eura/57.335,75 kuna, da je tuženik 21.travnja 2016. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu po navedenoj presudi o čemu je tužitelja od Fine 25.travnja 2016. primio obavijest i zatražio obračun duga pa je temeljem obračuna Fine platio tuženiku na poslovni račun ...
ukupno 6.490,62 Eura/48.903,54 kuna 26.travnja 2016. no da je tuženik nastavio s ovrhom i naplatio cijeli iznos uključujući i kamate i trošak postupka kao da mu isto nije bilo namireno, radi čega je 27.rujna 2021. pozvao tuženika na povrat stečenog bez osnove dvostrukim namirenjem, na što da se je tuženik oglušio pa potražuje povrat iznosa od 7.609,76 Eura/57.335,75 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačno plaćene iznose od uplate do plaćanja,
-da je tužitelj podneskom od 20.listopada 2021. nakon pribavljanja od Fine specifikacije izvršenja osnove za plaćanje P-1070/11 povukao zahtjev za isplatu iznosa od 5.172,82 Eura/38.974,58 kuna sa zateznim kamatama,
-da se tuženik u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu jer je naplata tražbine izvršena prema pravomoćnoj sudskoj presudi, a da iznos od 6.490,62
Eura/48.903,54 kuna nije uplaćen sa računa tužitelja već treće osobe koja nije bila dužnik tuženome pa da je isti iznos vraćen uplatitelju na njegov račun te predlaže tužbu odbiti,
-da nije sporna obveza ovdje tužitelja prema ovdje tuženiku temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-1070/2011 od 20.listopada 2014. na isplatu iznosa od 7.609,76 €/57.335,75 kuna te da je tuženik 21.travnja 2016. pokrenuo postupak izravne naplate kod Financijske agencije (dalje: Fina),
-da je uvidom u potvrdu Z. b. d.d. o provedenom nalogu za plaćanje od 26.travnja 2016. i 28.travnja 2016. supruga tužitelj B. D. uplatila ukupno 6.490,62 €/48.903,54 kuna uz opis plaćanja „Informacija fine, osnov P-1070/11“ na poslovni račun tuženika IBAN …“,
-da je uvidom u potvrdu Z. b. d.d. o prometu na računu tužitelja u razdoblju od 21.travnja 2016. do 11.prosinca 2017. temeljem prisilne naplate po presudi P-1070/11-23 od 20.listopada 2014. iz priliva sredstava prema ovdje tuženiku naplaćen iznos u cijelosti,
-da je provedenim vještačenjem po sudskom vještaku M. P. utvrđeno da
je B. D. uplatila R. d.o.o. iznos od 6.488,14 €/48.884,91 kuna i
iznos od 2,47 €/18,63 kuna za obveznika plaćanja B. D., odnosno
ukupno 7.609,76 €/57.335,75 kuna, a da tužitelj traži od tuženika iznos od 5.172,82
€/38.974,58 kuna glavnog duga sa kamatama i troškovima, no da vještak nije mogao odgovoriti kada i kako je u poslovnim knjigama tuženika evidentirana uplata B. D. jer direktor tuženika nije dao na uvid poslovne knjige uz obrazloženje da tužitelj i tuženik rješavaju predmet spora sporazumno,
-da je tužitelj prije upuštanja tuženika u raspravljanje povukao tužbu za iznos od 2.436,95 €/18.361,17 kuna, o čemu je odlučeno primjenom odredbe članka 190.
ZPP-a, kao pod točkom III. izreke presude.
7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik imao saznanja o dobrovoljno izvršenoj uplati novčanih sredstava od strane supruge tužitelja, no da je unatoč toga dopustio prisilnu naplatu putem Fine i na taj način dvostruko naplatio tražbinu. Smatra da je prema odredbi članka 103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11. 78715., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) supruga tužitelja preuzela obvezu ispunjenja prema tuženiku, koju je prema odredbi članka 161. stavak 1. i 2.
ZOO-a tuženik dužan primiti te da bi u slučaju odbijanja bio u zakašnjenju prema odredbi članka 184. ZOO-a, kao i da uplatom po supruzi tužitelja nije nastao novi odnos između tuženika i B. D.. Smatra irelevantnim tko je u ime i za račun tužitelja uplatio dugovani iznos jer je iz naloga za uplatu bilo jasno koja obveza se ispunjava. Zaključuje i da tuženik tvrdnju da je uplatu supruge tužitelja vratio nije dokazao tijekom postupka pa kako je u konkretnom slučaju postupao nepošteno da je prema odredbi članka 1115. ZOO-a u obvezi vratiti stečeno bez osnove, kako je odlučeno pod točkom I. izreke pobijane presude.
8. Neosnovano tuženik prigovara nedostatkom aktivne legitimacije jer da pravo na povrat ima B. D. koja je uplatila iznos od 48.903,54 kuna bez ikakvog
pravnog osnova na račun tuženika, koja o uplati nije izvijestila tuženika, a niti zatražila povrat uplaćenog. Bez uspjeha se ističe i činjenica da je tuženik tijekom postupka vratio dio uplate B. D., koji iznos da je ista odmah vratila tuženiku. Tuženi do zaključenja glavne rasprave nije ponudio dokaz o povratu novčanih sredstava, a niti je dopustio uvid u promet po računu sudskom vještaku radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora. Nakon što je supruga tužitelja ispunila obvezu tužitelja prema tuženiku, a tuženik unatoč tomu naplatio još jednom dugovani iznos putem izravne naplate sa računa tužitelja, tužitelj osnovano potražuje vraćanje stečenog bez osnove.
9. Neosnovano se prigovara i odluci o povlačenju dijela zahtjeva o kojem je prvostupanjski sud odlučio pod točkom III. izreke presude, umjesto rješenjem, no sama ta činjenica ne dovodi u pitanje utvrđenje da je došlo do djelomičnog povlačenja tužbe radi kojeg nisu nastali posebni troškovi.
10. Odluka o troškovima postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a pa tuženik neosnovano ukazuje na povlačenje dijela tužbe prije upuštanja tuženika u raspravljanje, a što bi imalo za rezultat drugačiju odluku o parničnim troškovima pod točkom II. izreke presude.
11. Iz naprijed navedenih razloga se žalba tuženika odbija kao neosnovana i potvrđuje žalbom pobijana presuda primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, kao u izreci.
Bjelovar, 9. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća
Goran Milaković, v.r.
