REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-148/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. O., zbog kaznenog djela iz članaka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 11. travnja 2022. br. K- 1108/2020-8, u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog I. O. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu pod brojem K-1108/2020-8 od 11. travnja 2022. optuženi I. O. proglašen je krivim zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11, pa je na temelju tog zakonskog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, time da je optuženom I. O. primjenom članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od tri mjeseca izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od devet mjeseci neće izvršiti ako isti u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 dalje u tekstu: „ZKP/08“) naloženo je optuženom da na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenom trgovačkom društvu S. H. d.o.o. isplati novčani iznos od 1.207,00 kuna/ 160,20 EUR[1] , sve to u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude.
3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 naloženo je optuženom da plati paušalni iznos troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 kuna/ 66,36 EUR[1] .
4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi I. O. osobno, a iz sadržaja žalbe proizlazi da je optuženik podnio žalbu zbog odluke o kazni, odluke o imovinskopravnom zahtjevu i odluke o troškovima kaznenog postupka, navodeći „…molim da mi oprostite i ne pošaljete na zatvorsku kaznu...Ne znam kako, iznos ne mogu platiti I., s porezne šaljem da sam oslobođen sudskih troškova, pa mi molim Vas uvažite.“
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
7. Žalba nije osnovana.
8. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog odluke o kazni.
8.1. Ovaj drugostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno vrednovao sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te svrhe kažnjavanja (članak 41. KZ/11). Naime, pri izboru vrste i mjere kazne pravilno je sud prvog stupnja optuženiku olakotnim cijenio iskreno priznanje, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela dok je od otegotnih okolnosti cijenio njegovu raniju osuđivanost. Stoga je u pravu prvostupanjski sud kada je zaključio da je djelomična uvjetna osuda primjerena osobnosti optuženika i svim okolnostima počinjenja kaznenog djela. Osim toga, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da će tako izrečenom kaznenopravnom sankcijom optuženik shvatiti društvenu neprihvatljivost i štetnost ranijeg načina ponašanja te će se ostvariti svrha kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11.
9. Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog odluke o dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu u iznosu od 1.207,00 kuna/ 160,20 EUR[1] navodeći da nema novaca za plaćanje te obveze.
9.1. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio, a što optuženik nije doveo u sumnju svojom žalbom, da je isti počinio predmetno kazneno djelo, kojim je trgovačko društvo S. H. d.o.o. oštetio za 1.207,00 kuna/ 160,20 EUR[1] . Stoga je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, zbog postavljenog imovinskopravnog zahtjeva od strane oštećenog trgovačkog društva, osnovano prvostupanjski sud naložio optuženiku da isplati oštećenom trgovačkom društvu S. H. d.o.o. iznos od 1.207,00 kuna/ 160,20 EUR[1] sukladno članku 158. stavku 2. ZKP/08, time da nema zakonske mogućnosti za oslobođenje od te obveze.
10. Neosnovano se optuženik žali i zbog odluke o troškovima postupka navodeći da troškove kaznenog postupka ne može platiti te je uz žalbu priložio potvrdu o visini dohotka i primitka od porezne uprave od 26. srpnja 2021.
10.1. Prvostupanjski sud je pravilno obvezao optuženika na plaćanje paušalnog troška kaznenog postupka temeljem članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točkom 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 kuna/ 66,36 EUR[1] .
10.2. Ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da okolnosti navedene u žalbi optuženika, zajedno s podacima sadržanim u dokumentaciji priloženoj uz predmetnu žalbu, ne opravdavaju izmjenu odluke o troškovima postupka, već upravo suprotno, ukazuju na zaključak da je optuženik u mogućnosti platiti troškove kaznenog postupka.
10.3. Bez obzira što se radi o osobi koja prima socijalnu potporu, kako proizlazi iz dostavljene dokumentacije, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, radi se o optuženiku koji je mlada, radno sposobna osoba, koji kao takva nema zapreke da nađe zaposlenje, ostvari prihode i plati dosuđeni iznos paušalne naknade koji je doista odmjeren u minimalnom iznosu kada se uzme u obzir da bi prema Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne Novine“ br. 145/2011) paušalna naknada bila određena u rasponu od 300,00 kuna/ 39,82 EUR[1] do 50.000,00 kuna/ 6.636,14 EUR[1] .
11. Naposljetku, valja istaći da je prvostupanjski sud izricanjem optuženom djelomične uvjetne osude na način da je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s tim da će se kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca izvršiti, dok se kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, povrijedio kazneni zakon u korist optuženika. Međutim, zbog izostanka žalbe državnog odvjetnika, navedena povreda je samo konstatirana.
11.1. Naime, odredbom članka 57. stavak 1. KZ/11 propisano je da sud može počinitelju koji je osuđen na novčanu kaznu ili kaznu zatvora u trajanju većem od jedne, a manjem od tri godine, izreći uvjetnu osudu za samo dio kazne, a stavkom 2. tog članka propisano je da neuvjetovani dio kazne zatvora mora iznositi najmanje šest mjeseci. S obzirom da je prvostupanjski sud izrekao optuženom kaznu zatvora u trajanju od godinu dana nakon čega mu je izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, na način da bezuvjetni dio kazne zatvora iznosi tri mjeseca, a uvjetovani dio devet mjeseci, prvostupanjski sud je na taj način prekoračio ovlast koju ima po zakonu pri izricanju djelomične uvjetne osude propisane u članku 57. stavku 2. KZ/11. Međutim, kako se radi o povredi Kaznenog zakona u korist optuženika, a nije bilo žalbe u tom pravcu, ovaj sud nije bio ovlašten intervenirati i sanirati povredu kaznenog zakona.
12. Slijedom navedenog, a kako nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08 valjalo je, na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Šibeniku, 9. svibnja 2024. godine
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nives Nikolac,v.r.
