Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-1090/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Dariji Horvat kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice N. I. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnica J. T., odvjetnica u Z., protiv protustranke D. S. iz Z., OIB:…, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-409/2023-2 od 20. veljače 2023., dana 8. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-409/2023-2 od 20. veljače 2023.,
II. Odbija se ovrhovoditeljica sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je predložena ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine prema prijedlogu ovrhovoditelja od 15. veljače 2023., te je određen trošak ovrhovoditeljice u iznosu od 252,17 eur.
2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik, sadržajem, zbog žalbenog razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/97, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP, koji se u ovom ovršnom postupku primjenjuje temeljem čl. 21 st. 1 OZ), te predlaže pobijano rješenje ukinuti.
3. U svom odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica je porekla žalbene navode i predložila da se žalitelj sa žalbom odbije kao neosnovanom, uz naknadu troška žalbe.
4. Žalba je neosnovana
5. Rješenjem o ovrsi određena je predložena ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine prema prijedlogu ovrhovoditelja od 15. veljače 2023.
6. Ovršenik u žalbi protiv rješenja o ovrsi ističe da žalbu temelji na prigovoru da ovrhovoditeljica nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (čl. 50 st. 1 toč. 7 Ovršnog zakona (Narodne novine br.: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje: OZ), koji prigovor obrazlaže time da je prvostupanjski sud trebao utvrditi prethodno pitanje, a to je pravo na dom, s obzirom da se radi o nekretninama, obiteljskom domu, u kojem živi preko 31 godinu, ulagao je u isti, plaćao dogradnju i uređenje kuće ovrhovoditeljice, što da je ovrhovoditeljica poticala i nikada nije opozvala ovršeniku priznato pravo na dom prigovor da ovrhovoditeljica nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, iz čega slijedi da se ne radi o prigovoru iz čl. 50 st. 1 toč. 7 OZ, već o prigovoru prava na dom.
7. Pravo na dom zajamčeno je čl. 34 st. 2 Ustava RH i čl. 8 st. 1 i 2 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te o tom pitanju postoji ustaljena praksa Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, prema kojoj se u ispitivanju postoji li Ustavom zaštićeno pravo na dom mora provesti test razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja.
8.Međutim, navedeno prethodno pitanje ovršenikova prava na dom već je riješeno ovršnom ispravom-pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ps-90/21-18, kojom je ovršeniku naloženo iseljenje iz nekretnine u vlasništvu ovrhovoditeljice.
9.Ovršenik je u navedenom parničnom postupku, koji je prethodio ovršnom postupku, imao mogućnost isticati prigovor prava na dom, koju mogućnost je i iskoristio, a parnični sud je proveo predložene dokaze vezane uz prigovor prava na dom, te je proveo test razmjernosti u skladu sa svim standardima Ustavnog suda Republike hrvatske i Europskog suda za ljudska prava
9.1.Nakon provedenog dokaznog postupka i testa razmjernosti, parnični sud je utvrdio da zahtjev radi iseljenja ne predstavlja nesrazmjerno miješanje u ovršenikovo pravo, te da u konkretnom slučaju preteže pravo ovrhovoditeljice na zaštitu vlasništva, stoga je presudom Ps-90/21 i naložio iseljenje. Utvrđenja vezana uz prigovor prava na dom u presudi radi iseljenja, parnični sud je detaljno obrazložio i ista presuda je potvrđena po drugostupanjskom sudu.
10.Stoga ne može s uspjehom sada ovršenik ponovno tražiti da se isto pitanje prigovor prava na dom, sada ponovno raspravlja u ovršnom postupku, nekoliko mjeseci nakon pravomoćnosti odluke o iseljenju, pri čemu ne ističe u žalbi nikakve nove činjenice vezane uz prigovor prava na dom, a koje ne bi bile raspravljene u prethodno vođenom i pravomoćno okončanom parničnom postupku radi iseljenja.
11.Prema tome, u ovrsi radi iseljenja u konkretnom slučaju ovršenik ne može s uspjehom u žalbi protiv rješenja o ovrsi iznositi prigovor prava na poštivanje doma, kada je taj prigovor i činjenice na kojima se isti temelji mogao iznijeti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, a što je ovršenik i iskoristio.
11.1.Prigovor prava na dom ovršenik bi bio ovlašten istaknuti u žalbi protiv rješenja o ovrsi na nekretninama samo ukoliko isto nije bio u mogućnosti istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, već bi tu mogućnost stekao tek podnošenjem žalbe protiv rješenja o ovrsi, a o čemu nije riječ u konkretnom slučaju.
12.Okolnost da je ovršenik protiv pravomoćne presude kojom mu je naloženo iseljenje podnio prijedlog za dopuštenje revizije i ustavnu tužbu, nema nikakav učinak na zakonitost i pravilnost rješenja o ovrsi, jer prijedlog za dopuštenje revizije i ustavna tužba ne zadržavaju ovrhu presude protiv koje su podneseni (čl. 384 ZPP i čl. 67 st.1 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
13.Radi navedenog, a jer je ovaj sud ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP-a, temeljem odredbe čl. 380 toč.2 ZPP riješeno je kao u izreci.
14.Predlagateljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban (čl. 155 st.1 ZPP).
U Zagrebu, 8. svibnja 2024.
Sudac:
Darija Horvat, v.r.
