REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-603/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ana Gruber, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Motor-Presse Hrvatska d.o.o., OIB 06462822811, Zagreb, Zavrtnica 17, kojeg zastupa punomoćnik Darko Terek, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-226/2018-2 od 17. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9775/2014-38 od 28. veljače 2018., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Tužiteljeva revizija se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je nedopušten otkaz ugovora o radu sklopljenog dana 23.04.2009. između poslodavca Motor-presse Hrvatska d.o.o.. Zagreb, Zavrtnica 17, i radnika ZĐ, [adresa], otkazan odlukom poslodavca o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od dana 27. listopada 2014. godine.
II. Utvrđuje se da je nedopušten otkaz ugovora o radu sklopljenog dana 23.04.2009. između poslodavca Motor-presse Hrvatska d.o.o. Zagreb, Zavrtnica 17, i radnika ZĐ, [adresa], otkazan odlukom poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od dana 03. studenog 2014. godine.
III. Utvrđuje se da radni odnos između tužitelj i tuženika nije prestao.
IV. Nlaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad u roku osam dana.
V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknade plaće u iznosu od 11.000,00 kn bruto i to počevši od plaće za mjesec studeni 2014. pa nadalje, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od svakog 16-og u mjesecu za prethodni mjesec, i to dospjele obroke u roku osam dana, a ostale kako isti budu dospijevali.".
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažem pobijanu presudu preinačiti i podredno ukinuti.
4. Tuženik u odgovoru na reviziju poriče revizijske navode te predlaže tužiteljevu reviziju odbiti.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu, utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, utvrđenje da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao, nalog tuženiku vraćanja tužitelja na rad i isplata naknade plaće u bruto iznosu od studenog 2014.
7. Suprotno navodima revizije pobijanom presudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer su dani razlozi o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika i sadržaja samog spisa, a zbog čega je pobijanu presudu moguće ispitati.
U odnosu na nedopuštenost redovnog otkaza ugovora o radu odlukom tuženika od 27. listopada 2014.
8. Osnovano nižestupanjski sudovi ističu da je tuženik odustao od redovitog otkaza ugovora o radu, jer tužitelju odluku o redovitom otkazu ugovora o radu nije niti uručio, a naknadno je ugovor o radu otkazao odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3. studenog 2014.
9. Tužitelju odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 27. listopada 2014. nije nikada uručena, a početak otkaznog roka, u toj odluci, bio je određen trenutkom primitka te odluke. Zbog navedenog, tužitelju, prema odluci o redovitom otkazu, otkazni rok nije mogao niti početi teći.
10. Osim toga, sam tuženik je, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, odustao od redovitog otkaza ugovora o radu, nakon što je tužitelju odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3. studenog 2014. otkazao ugovor o radu.
11. Budući da su nižestupanjski sudovi utvrdili da odluka o redovitom otkazu ne proizvodi pravne učinke (stavljena izvan snage), pravilno su nižestupanjski sudovi u ovom dijelu primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev odbili u odnosu na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu na temelju odluke poslodavca o redovitom otkazu(Rev-538/1998. I. O. sent. 100, Revr-519/2014).
U odnosu na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu na temelju odluke poslodavca od izvanrednom otkazu.
12. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužitelj obaviješten 24. listopada 2014. da će dobiti redoviti otkaz ugovora o radu i da je tog dana tužitelj ranije pušten sa radnog mjesta uz suglasnost direktorice tuženika. Utvrđeno je da tužitelju nitko nije naveo da od ponedjeljka 27. listopada 2014. nije u obvezi dolaziti na posao, a zbog čega je tužitelj bio u obvezi redovito dolaziti na posao od 27. listopada 2014.
13. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužitelj neopravdano izostao s posla od 27. listopada 2014. do 31. listopada 2014., a što predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa.
14. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja, pravilno je primijenio odredbu članka 116. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14
- dalje: ZOR) kada je utvrdio da je tuženik kao poslodavac imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu bez obveze poštivanja otkaznog roka (izvanredni otkaz).
15. Neosnovano tužitelj tvrdi i da mu odluka o izvanrednom otkazu nije uručena, jer su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužitelju odluka o izvanrednom otkazu uručena, a nakon što ju je tužitelj primio i shvatio da se radi o izvanrednom, a ne redovitom otkazu, istu je vratio i odbio potvrditi primitak odluke o izvanrednom otkazu. Dakle, tužitelju je odluka o izvanrednom otkazu dostavljena sukladno odredbi članka 142. stavak 1. ZPP-a, jer nakon što je tužitelj primio odluku potpuno je neodlučno što je istu tuženikovim dostavljačima vratio.
16. U odnosu na ostale revizijske navode, koji se odnose na ovaj dio tužbenog zahtjeva, upućuje se revident na razloge iz prvostupanjske i drugostupanjske presude sukladno odredbi članka 396.a stavak 1. ZPP-a.
17. Budući da je tuženik tužitelju osnovano otkazao ugovor o radu na temelju odluke od izvanrednom otkazu, neosnovan je i tužbeni zahtjev da radni odnos nije prestao, nalaganje vraćanja tužitelja na rad kod tuženika te zahtjev za isplatu naknade plaće, a zbog čega se i u ovom dijelu upućuje revident na razloge iz prvostupanjske i drugostupanjske presude sukladno odredbi članka 396.a stavak 1. ZPP-a.
18. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 8. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
