REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1115/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dalibor Divić, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o., OIB 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, kojeg zastupa punomoćnik Igor Borčić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-853/2021-2 od 18. svibnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi broj Pn-112/2018-37 od 25. siječnja 2021., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način kojim se nalaže tuženiku s osnova naknade štete isplatiti tužitelju 15.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 8. lipnja 2018. do isplate. Odlukom o troškovima postupka tuženik je obvezan naknaditi tužitelju 6.413,43 kune s pripadajućom zateznom kamatom.
2. Rješenjem ovog suda broj Revd 4020/2021-4 od 7. ožujka 2023. tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na pravno pitanje: "Opravdava li povreda prava osobnosti nastala uslijed uspješnog vođenja upravnog, ovršnog ili parničnog postupka svojom težinom dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete?".
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je zbog prethodno naznačenog pravnog pitanja podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno revizijskim navodima, odnosno u ovom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Tužitelj je odgovorio na reviziju uz prijedlog da se odbije kao neosnovana.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete.
8. Tuženik, u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda broj Revd 4020/2021-4 od 7. ožujka 2023. dopušteno, reviziju temelji na razlozima da je tužitelj radi zaštite svojih povrijeđenih prava protiv tuženika vodio upravni i parnični postupak, te u kojim postupcima je zaštitio svoja prava. S druge strane, prema shvaćanju tuženika, činjenica da je tužitelj radi ostvarivanja svojih povrijeđenih prava protiv tuženika morao voditi upravni i parnični postupak svojom težinom ne opravdava dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO), kako to prema tuženiku neosnovano cijeni drugostupanjski sud u pobijanoj presudi.
9. S obzirom na navedeno treba reći da se neimovinska šteta odražava u povredi subjektivnih neimovinskih prava i interesa. Ovu štetu, prema u ZOO-u prihvaćenoj objektivnoj koncepciji, čini već sama povreda prava osobnosti (povreda časti, ugleda, gubitak dijela tijela itd.). Dakle, već samom povredom prava osobnosti nastaje neimovinska šteta kao objektivna činjenica za koju štetnik /odgovorna osoba/ odgovara, dok su pretrpljeni bolovi i strah, izazvani štetnom radnjom, samo mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir, pored drugih relevantnih okolnosti, pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade. Međutim, povreda prava osobnosti u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a ne daje uvijek oštećeniku pravo na pravičnu novčanu naknadu. Pravo na dosudu pravične novčane naknade uvjetovano je pretpostavkama da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete. Isto tako, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom namjenom. S druge strane, treba reći da povredom određenog subjektivnog prava nastaje i odgovarajući zahtjev radi zaštite tih povrijeđenih prava protiv osobe koja je ta prava povrijedila. Zaštita povrijeđenih subjektivnih prava može se ostvariti izvansudski ili putem suda, odnosno putem druge za to nadležne (u konkretnom slučaju upravne) javne vlasti. Prema shvaćanju ovog suda, okolnost da određena osoba zaštitu svojih povrijeđenih subjektivnih prava nije ostvarila opravdanim izvansudskim zahtjevom, već putem suda, odnosno putem druge za to nadležne (u konkretnom slučaju upravne) javne vlasti sama po sebi ne opravdava dosudu pravične novčane naknade u smislu odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.
11. Dakle, na postavljeno pravno pitanje treba odgovoriti da okolnost da određena osoba zaštitu svojih povrijeđenih subjektivnih prava nije ostvarila opravdanim izvansudskim zahtjevom, već putem suda, odnosno putem druge za to nadležne (u konkretnom slučaju upravne) javne vlasti sama po sebi ne opravdava dosudu pravične novčane naknade u smislu odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.
12. Međutim, pobijanom odlukom zahtjev tužitelja prihvaćen je na činjeničnom utvrđenju i s razlozima da „...ovdje nije riječ o blagoj povredi prava osobnosti već se radi o tuženikovim kontinuiranim povredama Općih uvjeta poslovanja i odredaba ZEK i ZOO, koje u svojoj ukupnosti predstavljaju povredu prava tužitelja kao potrošača i to prava na duševno zdravlje a utvrđena povreda tog prava osobnosti, vezana za bitnu činjenicu svojstva potrošača, opravdava dosudu naknade prouzrokovane štete temeljem odredbe članka 1100. stavak 1 i 2 ZOO...“. Dakle, u konkretnom slučaju riječ je o dosudi pravične novčane naknade zbog neispunjenja ugovorne obveze („ugovorne odgovornosti za štetu“) u smislu odredbi čl. 342. – 349. ZOO-a, a ne kako to tuženik ističe u reviziji o dosudi pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti nastale uslijed uspješnog vođenja upravnog, ovršnog ili parničnog postupka.
13. Kako odgovor na naznačeno pravno pitanje ne utječe na odluku u sporu, te kako je prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ovlašten ispitati pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, reviziju odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 8. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
