REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-315/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Herban d.o.o., Zagreb, Nova cesta 66, OIB 07386707212, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Bogojević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Nadramija i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o., Osijek, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2972/2022-2 od 03. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-669/2019 od 25. svibnja 2022., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2972/2022-2 od 03. svibnja 2023. u točki I izreke i predmet u tom dijelu vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-669/2019 od 25. svibnja 2022. suđeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
''I. Utvrđuje se da temeljem Obavijesti o raskidu Ugovora br. BSS-786/14 od 30. ožujka 2016. godine nije prestao postojati ugovorni odnos između tužitelja HERBAN d.o.o., Zagreb, Nova cesta 66, OIB: 07386707212 i tuženika Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zasnovan Ugovorom o poslovnoj suradnji br. BSS786/2014 od 14. kolovoza 2014. godine (izmijenjenog Aneksom 1, 2 i 3).
II. Nalaže se tuženiku Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 da tužitelju HERBAN d.o.o. Zagreb, Nova cesta 66, OIB: 07386707212 u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, isplati novčani iznos na ime naknade štete u iznosu od 1.713.579,67 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. rujna 2016. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. listopada 2016. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. studenoga 2016. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. prosinca 2016. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. siječnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. veljače 2017. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. ožujka 2017. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. travnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. svibnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. lipnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. srpnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. kolovoza 2017. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. rujna 2017. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. listopada 2017. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. studenoga 2017. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. prosinaca 2017. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. siječnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. veljače 2018. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. ožujka 2018. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. travnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. svibnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. lipnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. srpnja 2018. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. kolovoza 2018. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. rujna 2018. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. listopada 2018. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. studenoga 2018. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. prosinca 2018. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. siječnja 2019. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. veljače 2019. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. ožujka 2019. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. travnja 2019. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. svibnja 2019. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. lipnja 2019. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. srpnja 2019. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. kolovoza 2019. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. rujna 2019. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. listopada 2019. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. studenoga 2019. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. prosinca 2019. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. siječnja 2020. pa do isplate,
- na iznos od 39.850,69 kn od 16. veljače 2020. pa do isplate, po stopi koja se temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.''
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 129.893,44 kune.
III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka za iznos od 42.464,55 kuna.“.
2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 2972/2022-2 od 03. svibnja 2023. suđeno je:
„I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-669/2019 od 25. svibnja 2022. u točki I.II. i točki II. njezine izreke.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.150,32 EUR / 24.037,50 kn.“.
3. Protiv drugostupanjske presude, reviziju - dopuštenu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 340/2023-2 od 15. studenog 2023., zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u odnosu na pravo na obrazloženu odluku - podnosi tužitelj, zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava s prijedlogom da se pobijana drugostupanjska presuda preinači, a podredno ukine.
4. U odgovoru na reviziju, tuženik osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti. Tuženik potražuje troškove sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je u revizijskoj fazi postupka, zahtjev za isplatom iznosa od 1.713,579,67 kn, na ime izmakle dobiti za vremenski period od srpnja 2016. do prosinca 2019., za koju tužitelj tvrdi da je nastala radi neosnovanog, jednostranog raskida Ugovora o poslovnoj suradnji, broj BSS-786/14 (izmijenjenog Aneksom 1, 2 i 3), a temeljem Obavijesti o raskidu od strane tuženika broj BSS-786/14 od 30. ožujka 2016.
7. Nesporno je među strankama, da su zaključile Ugovor o poslovnoj suradnji, broj BSS-786/14, 14. kolovoza 2014. (dalje: Ugovor) na određeno vrijeme i to do 15. lipnja 2017. Člankom 1. Ugovora određeni su uvjeti poslovnog odnosa između stranaka, a sve u svrhu proširenja korisničkog pristupa uslugama i proizvodima tuženika. Nesporno je, da je tuženik Obaviješću o raskidu ugovora od 30. ožujka 2016., raskinuo Ugovor pozivom na odredbu čl. 10. st. 8. Ugovora, a koju je Obavijest tužitelj zaprimio 19. travnja 2016.
8. Odredbom čl. 10. Ugovora (korištenje aplikacija) ugovoreno je, da će tuženik u svrhu izvršavanja obveza omogućiti tužitelju kao partneru, pristup i pravo korištenja Web- POS i/ili OSF-a tuženika, te drugih aplikacija iste namjene u mjeri potrebnoj za izvršenje obveza iz ugovora. Tužitelj se kao partner obvezao između ostaloga tretirati podatke o aplikacijama korisničkim imenima i lozinkama za pristup aplikacijama, uz obvezu da su isti strogo povjerljivi podaci i da ih treba čuvati kao poslovnu tajnu i čuvati od moguće zlouporabe te ne otkrivati neovlaštenim i/ili trećim osobama te se tužitelj obvezao da će svi njegovi zaposlenici vlastoručno potpisati izjavu o povjerljivosti, kojom se obvezuju na ispunjenje obveza čuvanja povjerljivosti podataka. Sukladno čl. 10. st. 8. Ugovora, u slučaju povrede odredbe toga članka, HT zadržava pravo uz ugovornu kaznu raskinuti ugovor pisanom obaviješću s trenutnim učinkom, s time da HT zadržava pravo na naknadu svake štete.
9. Prvostupanjski sud utvrđuje, da je tuženik postupajući po prijavi Suzane Mance (u vrijeme prijave, radnice tužitelja) proveo istragu te je utvrđeno da je tužitelj trećoj osobi suprotno čl. 10. Ugovora, davao zaštićene podatke u vidu broja i šifre tokena, linkove Web-pos-a i baze podataka, slijedom čega da je tuženik osnovano prijevremeno raskinuo Ugovor. Stoga, zaključuje prvostupanjski sud kako tužitelj nije dokazao da bi bile kumulativno ispunjene pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu, odnosno nije dokazao štetnu radnju tuženika, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev.
10. Drugostupanjski sud prihvaćajući utvrđenja prvostupanjskoga suda te prihvaća i zaključak prvostupanjskoga suda, da tužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu štete, u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) štete iz čl. 1046. ZOO-a i izmakle koristi iz čl. 1089. st. 3. ZOO-a, slijedom čega potvrđuje prvostupanjsku presudu.
11. Tužitelj u žalbi od 7. lipnja 2022. podnesenoj protiv prvostupanjske presude (kao i tijekom postupka) osporava da bi tuženik zakonito i osnovano raskinuo Ugovor. Pri tome tužitelj, između ostaloga, navodi: da je tuženikova Obavijest o raskidu ugovora od 30. ožujka 2016. u potpunosti paušalna; da iz iste nisu vidljivi razlozi i činjenice na osnovu koje tuženik smatra da su nastupile pretpostavke za jednostrani raskid ugovora. Tužitelj osporava vjerodostojnost isprava na kojima je utemeljena prvostupanjska presuda, tvrdeći da su iste nejasne, nečitljive i redaktirane i da se iz istih ne može zaključiti na koji način bi bile u vezi s predmetom spora (radi se o ispisima SMS-a i e-mail poruka za koje se prema tvrdnjama tužitelja ne može utvrditi da su doista i poslane s takvim sadržajem). Tvrdi tužitelj da iz sadržaja navedenih e-mail i SMS poruka, ne proizlazi da bi djelatnica tužitelja trećoj osobi, suprotno čl. 10. Ugovora, davala zaštićene podatke u vidu broja i šifre tokena, linkova i Web-pos-a i baze podataka, te navodi da prvostupanjski sud ne obrazlaže zbog čega uopće smatra da se doista radi o SMS i e-mail porukama koje su upućene posredstvom pružatelja telekomunikacijskih usluga, a ne dokumentima koji su jednostrano sačinjeni od strane tuženika za potrebe vođenja postupka. Nadalje, osporava tužitelj da bi tekst e-maila, koji je osoba pod imenom Suzana Mance uputila adresatima, mogao poslužiti kao dokaz osnovanosti raskida Ugovora, jer nije poduprijet drugim ispravama iz kojih bi se relevantne činjenice mogle utvrditi na vjerodostojan način. Tužitelj navodi: da iz e-maila Danijele Vitković (za koju bi iz e-mail adrese, proizlazilo da je radnica tužitelja) ne proizlazi ništa što bi upućivalo na osnovanost raskida Ugovora o poslovnoj suradnji; da iz obrazloženja pobijane prvostupanjske odluke ne proizlazi da je sud provjerio, a i na koji način da li bi se doista radilo o podacima i aplikacijama tuženika. Konačno tužitelj u žalbi i osporava da bi Ana Kleković (za koju tuženik tijekom postupka tvrdio da joj je tužitelj priopćio tajne podatke - brojeve tokena) bila - treća osoba u smislu tajnosti podataka, budući je ista bila zaposlenica drugog tuženikovog ugovornog partnera, društva Opus komunikacije d.o.o., a kako svaki djelatnik zaposlen u bilo kojem ugovornom partneru tuženika nužno mora potpisati izjavu o tajnosti izravno s tuženikom to je i predloženo da se provjeri takav podatak od strane tuženika za Anu Kleković.
12. Na ove ozbiljne žalbene razloge (navedene pod točkom 3. žalbe) drugostupanjski sud u svome obrazloženju ne odgovara konkretno, već krajnje paušalno (točka 10. pobijane odluke).
13. Polazeći od revizijskih navoda, a prethodno i navoda iznesenih u postupku povodom prijedloga za dopuštenje revizije, revizija je razmotrena u odnosu na povredu ustavnog prava na pravično suđenje, propisanog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14
- dalje: Ustav) prema kojoj svaka osoba ima pravo da zakonom ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud, pravično i u razumnom roku odlučuje o njegovim pravima i obvezama te čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99- ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) sukladno kojoj odredbi se regulira pravo na pošteno suđenje radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ... svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud pravično ... ispita njegov slučaj ...“.
14. Ustavno pravo na pravično suđenje jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Stoga, obrazloženje sudske odluke koje ne sadrže ozbiljne relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuje na zaključak o postojanju arbitrarnosti u postupovnom ili materijalno pravnom smislu (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/5748/2014 od 11. prosinca 2014.).
15. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske, u odluci poslovni broj U-III/3226/2022 od 11. srpnja 2023. navodi: „sudska odluka odnosno odluka drugih tijela javne vlasti smatrat će se arbitrarnom (proizvoljnom) u mjeri koja dovodi u pitanje pravičnost postupka ako ne sadrži dostatni pravno relevantne razloge, odnosno ako su razlozi za njezino donošenje utemeljeni na faktičnoj ili pravnoj pogrešci koja za svoju posljedicu imaju uskratu pravne zaštite.“ (npr. predmet Europskog suda za ljudska prava Urot protiv Turske broj 53561/09 i 13952/11 paragraf 68. presuda od 27. studenoga 2018.).
16. Primjenjujući navedena pravila na ovaj konkretni slučaj, ovaj sud je pravnoga shvaćanja da obrazloženje pobijane drugostupanjske odluke, u kojem se ne odgovara na ozbiljne žalbene navode koji se odnose na odlučne činjenice temeljem kojih je donesen zaključak sudova o neosnovanosti tužbenoga zahtjeva, predstavlja arbitrarno obrazloženje, jer drugostupanjski sud nije iznio relevantne i dostatne razloge za svoju presudu, pa ju dakle nije obrazložio na način koju otklanja svaku sumnju u arbitrarnost postupanja i odlučivanja.
17. Zbog navedenoga - ne odgovaranja na odlučne žalbene navode i time ne davanja valjanih razloga za svoju odluku, a što je po ocijeni ovoga suda osobito teška povreda odredaba parničnoga postupka - ovaj sud utvrđuje da je tužitelju pobijanom presudom povrijeđeno Ustavno pravo zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava na pravično suđenje i čl. 6. st. 1. Konvencije, pravo na pošteno suđenje.
18. Stoga je, sukladno odredbi čl. 391. st. 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci s time da će u nastavku postupka drugostupanjski sud otkloniti navedenu povredu odredaba parničnog postupka, ponovno odlučiti o žalbi tužitelja i donijeti novu na zakonu osnovanu odluku za koju će iznijeti valjane i dostatne razloge.
19. Odluka o troškovima revizijskog postupka utemeljena je na odredbi čl. 166. ZPP- a.
Zagreb, 8. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
Broj zapisa: 9-30867-f5369
Kontrolni broj: 002da-b881e-375fc
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Dražen Jakovina, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.