REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-275/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Jugobanka d.d., Beograd, Republika Srbija, Glavna filijala Split, u likvidaciji poslovanja, kojeg zastupa Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, protiv tuženika Brodotrogir d.d., OIB 02610134628, Trogir, Put brodograditelja 16, radi isplate iznosa od 149,280.027,17 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-8691/14-3 od 9. prosinca 2014., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-554/2012 od 29. rujna 2014., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja Jugobanka d.d. Beograd.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-554/2012 od 29. rujna 2014, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na temelju Ugovora broj 109/79/4/89, Ugovora broj 351/413/59/89 i Ugovora broj 245/131/34/90, ukupan iznos duga koji na dan 31. prosinca 2000. iznosi 149,280.027,17 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2007. prema Uredbi o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate prema članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 25.00,00 kn (točka II. izreke) .
2. Pobijanom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-8691/14-3 od 9. prosinca 2014., preinačena je presuda prvostupanjskog suda i (točka I. izreke) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju temeljem Ugovora broj 109/79/4/89, Ugovora broj 351/413/59/89 i Ugovora broj 245/131/34/90, ukupan iznos duga koji na dan
31.
prosinca
2000.
iznosi
149.280.027,17
kn
(stočetrdesetdevetmilijunadvjestoosamdesettisućadvadeset-sedam kuna i sedamnaest lipa) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2007. prema članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate prema članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, kao i troškove postupka sa zateznom kamatom, u roku od 15 dana.“
II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka.“.
3. Protiv ove drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog svih razloga predviđenih odredbom čl. 385. Zakona o parničnom postupku (bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava) s prijedlogom ovom sudu da usvoji reviziju i pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno da pobijanu presudu preinači na način da odbije žalbu tuženika i potvrdi presudu suda prvog stupnja te obveže tuženika na plaćanje daljnjih troškova (sudskih pristojbi na reviziju).
4. Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja.
4.1. U odgovoru na reviziju tuženik ukazuje, u bitnom, kako su navodi revizije tužitelja „(...) konfuzni i proturječni i svode se „(...) na opetovano osporavanje Odluke Vlade Republike Hrvatske od 5. travnja 2001. o prijenosu potraživanja Jugobanke d.d. Beograd prema brodogradilištima u sanaciji.“ Pritom tuženik osporava sve istaknute revizijske razloge i navode te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije reviziju tužitelja u cijelosti kao neosnovanu.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Revizijski prigovor postojanja bitnih povreda odredaba parničnog postupka, koji proizlazi iz uvodnog pozivanja na sve revizijske razloge predviđene odredbom čl. 385. Zakona o parničnom postupku, tužitelj nije ničim obrazložio. Revizijski navodi ne sadrže određene tvrdnje o bilo kojoj konkretno učinjenoj povredi ZPP, pa ovaj sud nije mogao ni ispitivati njihovo postojanje u smislu ograničenja koja proizlaze iz odredbe čl. 392. a) st. 1. ZPP.
8. U pobijanoj presudi nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, koja postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
9. Predmet spora je isplata potraživanja tužitelja prema tuženiku u visini utuženog iznosa koji se temelji na Ugovorima o kreditu broj 109/79/4/89, broj 351/413/59/89 i broj 245/131/34/90.
9.1. Tijekom parnice među strankama nije bilo spora o tome da je dug po navedenim ugovorima o kreditu na dan 31. prosinca 2000. iznosio 149,280.027,17 kn. Sporno je, međutim, je li obveza tuženika prestala izvršenjem Ugovora broj 03/01 od 10. svibnja 2001. koji je tuženik sklopio s DAB-om, a koji se zasniva na Odluci Vlade od 5. travnja 2001. Također, sporno je bilo ima li tužitelj aktivnu legitimaciju te je li postojala litispendencija za predmetnu tužbu s obzirom na to da je o istoj tražbini već tekla parnica pred Trgovačkim sudom u Zagrebu (pod brojem P-3123/09) u kojoj je Jugobanka a.d. Beograd u stečaju, kao tužitelj, namirenje ovdje utužene tražbine zahtijevao od Republike Hrvatske, kao tuženice.
9.2. U bitnom, prvostupanjski sud je nakon opsežno provedenog postupka zaključio kako dug tuženika prema utuženim ugovorima o kreditu postoji i to zbog toga što je Odluka Vlade od 5. travnja 2001. ništetna, pa postupanje po njoj nije moglo dovesti do prestanka (namirenja) tražbine.
9.3. Nasuprot tome, drugostupanjski sud zaključuje kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pogrešno smatrao da u ovom postupku može ocjenjivati zakonitost Odluke Vlade Republike Hrvatske od 5. travnja 2001., te da je stoga i pogrešno primijenio odredbu članka 109. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) kada je kao prethodno pravno pitanje procjenjivao valjanost Odluke Vlade od 5. travnja 2001. Ovo stoga što stranka u predmetnoj parnici nije Republika Hrvatska i ne radi se o parnici pokrenutoj protiv te navedene Odluke. Pravni posao između stranka u ovoj parnici temelji se na ugovorima o kreditu temeljem kojih tužitelj potražuje namirenje duga od tuženika pa je prvostupanjski sud, primjenom odredbe članka 109. ZOO-a bio ovlašten, po službenoj dužnosti, samo procjenjivati je li pravno valjan ili ništetan navedeni pravni posao između parničnih stranaka, a ne procjenjivati valjanost Odluka Vlade Republike Hrvatske.
10. Prema ocjeni ovoga suda, pobijana odluka suda drugog stupnja utemeljena je na pravilnom zaključku o dopustivosti utvrđivanja valjanosti Odluka Vlade RH i sukladna je pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka broj: U-III- 2963/2003 od 14. svibnja 2004.).
11. S obzirom na to da se revizijski prigovori svode na tvrdnje koje su iznošene tijekom postupka i o kojima se pravilno izjasnio sud u pobijanoj odluci, to u svemu ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju te presude, pa se tužitelja (umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti) upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.
11.1. Odredbom čl. 396. a) st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.
11.2. U tom slučaju se, prema odredbi čl. 396. a) st. 2. ZPP, na internetskim stranicama ovog suda objavljuje i presuda suda drugog stupnja. Stoga će se na internetskim stranicama Vrhovnog suda RH uz ovu presudu objaviti i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-8691/14-3 od 9. prosinca 2014.
12. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu kako je to izreci ove odluke, temeljem odredbe čl. 393. u svezi čl. 396. a) ZPP.
Zagreb, 8. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
