REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-3966/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LB INTERFINANZ A.G. Zürich, Beethovenstrasse 48, Švicarska, kojeg zastupa punomoćnik ŠŠ i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Orehovec & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Stečajna masa iza Županjske banke d.d. u stečaju, Vinkovci, A. Padovanskog 5/a, OIB 41506343606 (ranije Županjska banka d.d. u stečaju), koju zastupa stečajna upraviteljica Vinka Ivanković iz Vinkovaca, radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-928/11-5 od 12. prosinca 2012., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-98/10- 54 od 4. studenoga 2010., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„1. Utvrđuje se da su apsolutno ništavi ugovori o mirovanju (moratoriju) naplate potraživanja i zamjeni sredstava osiguranja plaćanja za iznos od 52.353,494,02 kn sklopljen između tuženika i FOODER d.o.o Županja dana 1. prosinca 1999. godine, te sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosa prava vlasništva na nekretninama i pokretninama koji sporazum je ovjeren kod javnog bilježnika Kate Marošević dana 10. veljače 2000. godine.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju namiri trošak parničnog postupka u iznosu od 1.437.750,00 kn, sve u roku od 8 dana, a pod prijetnjom ovrhe.“.
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.
3. Tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da ovaj sud preinači pobijanu presudu sukladno revizijskim navodima.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je neosnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).
7. Odredbom čl. 386. ZPP propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, dok se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništavosti Ugovora o mirovanju (moratoriju) naplate potraživanja i zamjeni sredstava osiguranja plaćanja sklopljenog 1. prosinca 1999. između prednika tuženika (Županjska banka d.d. u stečaju) i društva FOODER d.o.o Županja (dalje: Ugovor o mirovanju potraživanja) te Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama i pokretninama, ovjerenog kod javnog bilježnika Kate Marošević u [adresa] 10. veljače 2000. pod brojem OU-43/00 (dalje: Sporazum radi osiguranja), sklopljenog među istim strankama.
9. Suprotno navodima revidenta, drugostupanjska presuda sadrži jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi (čl. 8. ZPP). Drugostupanjski sud je jasno i neproturječno obrazložio razloge zbog kojih je ocijenio da Ugovor o mirovanju potraživanja i Sporazum radi osiguranja nemaju takve pravne nedostatke zbog kojih bi bili ništavi. Slijedom navedenog, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
9.1. Suprotno revizijskim navodima, tužitelju nije bila nezakonito uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom jer mu, prema njegovim tvrdnjama, nije omogućeno očitovanje na Zapisnik sa sjednice Odbora vjerovnika Županjske banke d.d. u stečaju od 3. prosinca 1999. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelju dostavljen podnesak prednika tuženika s priloženim zapisnikom od 3. prosinca 1999., o kojem podnesku se je tužitelj očitovao na ročištu 27. studenog 2008. Slijedom navedenog, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.
9.2. Nadalje, neosnovane su tvrdnje tužitelja da je drugostupanjski sud zaključio o postojanju odlučnih činjenica na temelju dokaza koji nisu provedeni u postupku i na koje se tužitelj nije bio u mogućnosti očitovati. Naime, tijekom postupka prednik tuženika je dostavio isprave (zapisnike sa sjednice Odbora vjerovnika Županjske banke d.d. u stečaju) iz kojih proizlazi da je tužitelj bio član odbora vjerovnika prednika tuženika, koji dokazi su dostavljeni tužitelju radi očitovanja i o kojima se je tužitelj imao prilike izjasniti - međutim, on tijekom postupka te činjenice nije osporavao. Slijedom navedenog, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.
1. ZPP u vezi s čl. 7. st. 3. ZPP, na koju tužitelj ukazuje u reviziji.
9.3. Također, valja istaći da pozivanje tužitelja u reviziji na (u postupku neutvrđene) činjenice koje prema shvaćanju tužitelja ukazuju na nedopuštenost pobude (čl. 53. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 111/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) prednika tuženika za sklapanje pravnih poslova čije utvrđenje ništavosti zahtijeva u ovom postupku, ima značaj pozivanja na nove činjenice koje stranke u reviziji mogu iznijeti samo ako se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti - o čemu u konkretnom slučaju nije riječ (čl. 387. ZPP).
10. Pritom valja dodati da ostali izneseni prigovori u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo se svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, a što u suštini predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, u smislu odredbe čl. 385. ZPP, iz tog se razloga ne može izjaviti revizija pa utoliko ti navodi revizije nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.
11. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni radi utvrđenja ništavosti Ugovora o mirovanju potraživanja te Sporazuma radi osiguranja, sklopljenih između prednika tuženika (Županjska banka d.d. u stečaju) i društva FOODER d.o.o. Županja pozivom na odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO/05) i čl. 296. ZOO/05.
11.1. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, ocijenivši primjenom odredbe čl. 103. ZOO/91 (koja se primjenjuje u ovom postupku na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO/05) da predmetni Ugovor o mirovanju potraživanja i Sporazum radi osiguranja nemaju takve pravne nedostatke zbog kojih bi bili ništavi.
12. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno i u tom pogledu u cijelosti prihvaća razloge izložene u drugostupanjskoj presudi, pa se temeljem odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP tužitelj upućuje na navedene razloge.
13. S obzirom na izloženo, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP, time da će se na internetskim stranicama ovoga suda uz ovu presudu objaviti i odluka drugostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP).
Zagreb, 8. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
