REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-155/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Distribucijsko područje Elektrojug Dubrovnik, Dubrovnik, Nikole Tesle 3, OIB 46830600751, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Orlić i partneri iz Dubrovnika, protiv tuženika Pantaenius Sam Herald Baum & Cie 34, Quai Jean-Charles Rey MC-98000, Monaco, zastupanog po punomoćniku Josipu Mrkliću, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7546/2018-3 od 22. kolovoza 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-702/2007-46 od 28. studenoga 2014., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 707.575,60 kn sa zateznom kamatom, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 77.460,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda za iznos od 635.714,60 kn sa zateznom kamatom i za iznos troškova postupka od 62.301,00 kn; dok je za iznos od 71.861,00 kn sa zateznom kamatom i za iznos troškova postupka od 15.159,00 kn tužbeni zahtjev odbijen.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači, uz naknadu troškova revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženika nije osnovana.

6. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je pobijanu presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale usljed oštećenja dalekovoda od strane osiguranika tuženika.

9. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da je 8. srpnja 2004. došlo do oštećenja kabela električnog dalekovoda u prolazu Harpoti između otoka Šipana i Jakljana, te prijeloma čeličnih stupova na kopnu, pada kabela u more i time, prekida opskrbe električnom energijom otoka Jakljana i Šipana,

- da je prekršajnim nalogom Lučke kapetanije Dubrovnik od 9. srpnja 2004. skiper jahte Surama C, luke upisa Barcelona, pod zastavom [adresa] M proglašen krivim radi nepoštivanja pravila navigacije uslijed kojeg propusta je došlo do oštećenja dalekovoda,

- da je u postupku osiguranja određivanjem privremene mjere zaustavljanja broda tuženik izdao tužitelju garanciju na iznos od 100.000 € kako bi se spriječilo daljnje zadržavanje broda.

10. Prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim pozivom na odredbu čl. 811. Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj 181/04, 76/07, 146/08 i 61/11 - dalje: PZ/04), a drugostupanjski sud pozivom i na odredbu čl. 743. PZ/04 te čl. 965. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05), čl. 70. toč. 4. Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj 9/94, 20/97, 50/99, 116/99, 11/02, 140/05 i 151/05 - dalje: ZO) i čl. 2. toč. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14

- dalje: ZOOP).

11. U ovom stadiju postupka sporna je i nadalje pasivna legitimacija tuženika odnosno, je li tuženik osiguravatelj jahte kojom je prouzročen štetni događaj.

12. Imajući u vidu dan štetnog događaja i nastanka štete (8. srpnja 2004.), to se prema pravilima o vremenskom važenju propisa u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe čl. 837. st. 1. i 756. st. 1. i 2. Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj 17/94, 74/94 i 43/96 - dalje: PZ/94) a ne PZ/04 koji je stupio na snagu 29. prosinca 2004.; nadalje, čl. 941. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), a ne ZOO/05 koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. Također, odredbe Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj 9/94, 20/97, 46/97, 50/99, 116/99 i 11/02 - dalje: ZO/94), a nema mjesta primjeni odredbi ZOOP koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. Međutim, bez obzira na pogrešnu primjenu propisa, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

13. Naime, prema odredbi čl. 837. st. 1. PZ/94, brod odgovara za štetu koju nanese objektima u luci ili na moru, a prema čl. 756. st. 1. i 2. PZ/94 pri osiguranju odgovornosti osiguranika za štete nanesene trećim osobama iz osiguranja nadoknađuju se svote koje je osiguranik obvezan platiti tim osobama u vezi sa svojom odgovornošću pokrivenom osiguranjem te troškovi potrebni za utvrđivanje visine njegove obveze time da oštećenik može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpio događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Prema čl. 941. st. 1. ZOO/91, u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze.

14. Suprotno navodima tuženika, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili o pasivnoj legitimaciji tuženika.

15. To stoga jer okolnost da je tuženik osiguravatelj broda proizlazi iz sadržaja zapisnika o saslušanju skipera broda pred Lučkom kapetanijom u Splitu koji dokaz tuženik nije opovrgnuo tijekom postupka odnosno, sudovi su pravilno zaključili da tuženik nije dokazao da je on agent brodara a ne i osiguravatelj broda.

15.1. Tuženik u reviziji navodi da u spisu nema nijedan materijalni dokaz na okolnost ugovora o osiguranju, pritom zanemarujući jednaku vrijednost svih dokaza koji se provode tijekom postupka koje sud potom ocjenjuje pojedinačno i u ukupnosti kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka slobodnom ocjenom prema odredbi čl. 8. ZPP, sukladno kojoj odredbi su nižestupanjski sudovi i postupili.

16. Revizijski razlozi kojima tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni (čl. 385. ZPP), nisu cijenjeni.

17. Zbog navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 8. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković