REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-389/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza KONEKSIJA d.o.o. u stečaju, Viškovo, Gornji Jugi 15č, OIB 25294339697, kojeg zastupaju punomoćnici Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci i Mario Gerstner, odvjetnik u Kutini, protiv tuženika V. T. I. M. d.o.o. Mali Lošinj, Privlaka 21, OIB 94486703778, kojeg zastupa punomoćnik VE i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1495/2015-4 od 21. veljače 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-2783/2011-37 od 30. rujna 2014., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženika se odbija kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Ljerka Mandić iz Našica, Braće Radić 6 broj Ovrv-65/09 od 4.12.2009. god. kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 675.524,99 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 23.11.2009. god. do isplate te trošak ovrhe u iznosu od 14.846,10 kn sve u roku od 8 dana.
II. Odbija se tuženi zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 30.702,98 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 23.11.2009. god. do isplate.
III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 60 543,50 kn u roku od 8 dana.".
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-2783/2011-37 od 30. rujna 2014. u točki I. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljerke Mandić u Našicama poslovni broj Ovrv-65/2009 od 4. prosinca 2009. kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju iznos od 666.227,97 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 23. studenog 2009. do isplate te trošak ovrhe u iznosu od 14.846,10 kn i u točki III. izreke.
II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-2783/2011-37 od 30. rujna 2014. u točkama II. i III. izreke.
III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-2783/2011- 37 od 30. rujna 2014. u dijelu točke I. izreke kojim je održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljerke Mandić u Našicama poslovni broj Ovrv-65/2009 od 4. prosinca 2009. kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju iznos od 9.297,02 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 23. studenog 2009. do isplate i sudi:
Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljerke Mandić u Našicama poslovni broj Ovrv-65/2009 od 4. prosinca 2009. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju iznos od 9.297,02 kn (devettisuća- dvjestodevedesetsedam kuna i dvije lipe) sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 23. studenog 2009. do isplate i u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 11.046,87 kn kao neosnovan.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 11.250,00 kn kao neosnovan.".
3. Protiv dijela drugostupanjske presude pod točkama I. i V. izreke, reviziju je podnio tuženik, pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da ovaj sud ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, te predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio revizijske navode tuženika, predlažući odbijanje revizije kao neosnovane, uz naknadu troška odgovora na reviziju.
5. Revizija je neosnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).
7. Odredbom čl. 386. ZPP propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, dok se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos 706.227,97 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na ime cijene građevinskih radova koje je tužitelj izvršio na gradnji objekata tuženika, koji iznos predstavlja razliku između iznosa navedenih u računima izdanima od strane tužitelja te iznosa koje je tuženik platio po tim računima.
9. Suprotno navodima revidenta, obje nižestupanjske presude sadrže jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi (čl. 8. ZPP). Prvostupanjski sud je jasno i neproturječno obrazložio razloge zbog kojih je prihvatio tužbeni zahtjev, koje je prihvatio i drugostupanjski sud, te pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga je ocjena ovog suda da u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
9.1. U postupku pred prvostupanjskim sudom tuženiku, suprotno njegovim navodima, nije nezakonito uskraćena mogućnost raspravljanja. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženika za saslušanjem tadašnjeg zakonskog zastupnika tuženika tek nakon što se on nije odazvao pozivu suda a da pritom nije dostavio odgovarajuće dokaze kojima bi dokazao svoju poslovnu zauzetost, pri čemu tuženik nije obrazložio radi dokazivanja koje relevantne činjenice ustraje na prijedlogu za saslušanje istog. Imajući na umu da prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica te nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza već samo one koje smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica, neosnovana je tvrdnja tuženika da je uslijed odbijanja njegovog prijedloga za saslušanjem svjedoka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.
9.2. Nadalje, neosnovane su tvrdnje tuženika da su nižestupanjske presude utemeljene na dokazima (građevinskim dnevnicima) o kojima tuženiku nije dana mogućnost izjašnjavanja (čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 7. st. 3. ZPP), jer sudovi odluku nisu utemeljili na spomenutim dokazima. Isto tako, tuženik neosnovano tvrdi da se nije bio u mogućnosti izjasniti se o relevantnosti troškovnika radova, budući da iz stanja spisa proizlazi (list 80) da su isti tuženiku predani uz ponudu tužitelja za izvođenje radova, što je potvrđeno njegovim pečatom i potpisom zakonskog zastupnika.
9.3. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 261. st. 3. ZPP, na koju tuženik ukazuje u reviziji. Naime, nakon što je tuženik iznio svoje primjedbe na pisani nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke, vještak je usmeno saslušan na ročištu te je odgovorio na sve iznesene primjedbe tuženika, dajući stručan i jasan nalaz i mišljenje, prihvaćen od strane nižestupanjskih sudova. Obzirom na navedeno, nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 261. st. 3. ZPP za određivanje novog vještačenja, radi čega je taj dokazni prijedlog tuženika pravilno odbijen.
9.4. Također, nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, koju tuženik ističe, jer je drugostupanjski sud u žalbenom postupku ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovom sporu.
10. Pritom valja dodati da ostali izneseni prigovori u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo se svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, a što u suštini predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, u smislu odredbe čl. 385. ZPP, iz tog se razloga ne može izjaviti revizija pa utoliko ti navodi revizije nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.
11. Sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev polazeći od toga da je tuženik kao naručitelj s tužiteljem kao izvođačem radova sklopio ugovor o građenju (čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) i aneks tog ugovora, te da je tužitelj ispunio obvezu iz ugovora i izveo ugovorene radove, radi čega da osnovano potražuje od tuženika isplatu ugovorene cijene za obavljene radove (razliku iznosa navedenih u računima izdanima od strane tužitelja te iznosa koje je tuženik platio po tim računima).
12. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno i u tom pogledu u cijelosti prihvaća razloge izložene u drugostupanjskoj presudi, pa se temeljem odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP tuženik upućuje na navedene razloge.
13. S obzirom na izloženo, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP, time da će se na internetskim stranicama ovoga suda uz ovu presudu objaviti i odluka drugostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP).
14. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno, da ta radnja u postupku nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 8. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
