REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1953/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DUPLICATO MEDIA d.o.o., OIB 74258457781, Zagreb, Kamenarka 1, zastupanog po punomoćnici Ireni Šribar Radić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Trd ROBI Dooel, OIB 80343594519, Republika Makedonija, Štip, Engelsova 8, zastupanog po punomoćniku Jošku Biliškovu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-13/2024-2 od 17. siječnja 2024., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1709/2022 od 1. prosinca 2023., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 13/2024-2 od 17. siječnja 2024., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1709/2022 od 1. prosinca 2023., tuženik je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeće pravno pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

"Može li vjerovnik iz ugovornog odnosa koji je suugovaratelju iz tog ugovornog odnosa, kao dužniku, ispostavljao račune koje je taj dužnik plaćao, po prestanku tog ugovornog odnosa, kasnije od tog dužnika, temeljem istog obveznopravnog odnosa iz ugovora, potraživati razliku za pružene usluge zasebnom tužbom radi isplate ili je dužnik iz takvog ugovornog računa ispunio tražbinu vjerovnika u trenutku plaćanja računa, na koji način je prestala tražbina vjerovnika njenim ispunjenjem plaćanjem računa?“.

1.1. Tužitelj se u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi tom prijedlogu. Zahtjeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da predmetno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu i to iz slijedeća dva razloga. Prvo, jer na predmetno pravno pitanje nije moguće dati jednoznačni odgovor primjenjiv i u drugim sličnim slučajevima, obzirom da odgovor na to pitanje ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Drugo, jer sudske odluke na koje se tuženik poziva nisu donesene u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

4. Zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. i st. 2. ZPP da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke o prijedlogu za dopuštenje revizije (st. II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 8. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug