REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1946/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. RŽ pokojnog SŽ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. IŽ pokojnog SŽ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. HŽ pokojnog SŽ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. KŽ udove R [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. ZŽ pokojnog R, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. SŽ pokojnog R iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (od 1. do 6. kao nasljednici iza pokojne PŽ rođene S), 7. ŠŽ pokojnog I iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. GŽ pokojnog I iz H, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. NŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], - UŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i - TŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao nasljednika iza pok. MŽ pokojnog I, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 10. OŽ žene K iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 11. JŽ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Čedni Šantić, odvjetnici u Trogiru, Kardinala Stepinca 18, protiv tužene Hrvatske dominikanske provincije "Navještenja Blažene Djevice Marije", Kontakova 1, Zagreb, zastupane po punomoćniku Ivanu Krokaru, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1762/2023-2 od 26. rujna 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, broj P-5745/2018-17 od 9. listopada 2019., ispravljena rješenjem istog suda broj P-5745/2018 od 23. rujna 2020., na sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1762/2023-2 od 26. rujna 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, broj P-5745/2018-17 od 9. listopada 2019., ispravljena rješenjem istoga suda broj P-5745/2018 od 23. rujna 2020., postavljajući pet pitanja koja drže važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Je li drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a može počiniti povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kod činjenice da svoje stajalište temelji na ocjeni sadržaja dijela dokaza izvedenih tijekom prvostupanjskog postupka i sam ne utvrđuje odlučne činjenice, a istodobno prihvaća žalbene navode tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja?
2. Može li drugostupanjski sud preinačiti prvostupanjsku odluku ako je prvostupanjski sud utvrdio pravo vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini kumulirajući pravne osnove stjecanja tog prava i to utvrđujući da su prednici tužitelja pravo vlasništva stekli razriješenjem agrarnog odnosa potvrđenog agrarnom odlukom, kasnije nasljeđivanjem svojih prednika kao pošteni posjednici te dosjelošću posjedovanjem nekretnina nakon smrti svojih prednika kao pošteni posjednici?”
3. Je li drugostupanjski sud morao argumentirano obrazložiti tvrdnje tužitelja da su njihovi prednici pravo vlasništva baš na predmetnoj nekretnini u odnosu na prednika tužene stekli ex lege primjenom Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, imajući u vidu postojanje agrarne prijave, agrarne odluke, ograđenog i upisanog posjeda, izvršavanjem agrarnog odnosa i stjecanjem nasljeđivanjem svojih prednika kao pošteni posjednici i to posjeda u površini kakvog su naslijedili od svojih prednika u trenutku njihove smrti imajući u vidu odredbe zakona i to čl. 17. toč.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, čl. 129. Zakona o nasljeđivanju, 36. i 72. st. 2. i čl. 28. st. 5. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i čl. 159. st. 4. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te kod činjenice da su tužitelji u trenutku smrti stupili u posjed predmetnih nekretnina u površini koju su držali u posjed njihovi prednici u trenutku njihove smrti?
4. Je li drugostupanjski sud mogao preinačiti prvostupanjsku presudu kojom su tužitelji utvrđeni suvlasnicima predmetne nekretnine dosjelošću kod činjenice da na spornom zemljištu nakon ukidanja težačkih odnosa više nije postojao kmetski odnos, te da je isto postalo zemljište na koje se može stjecati i mijenjati pravo vlasništva na svim dopuštenim načinima propisanim pravilima OGZ-a, kao i temeljem svih propisa koji su doneseni nakon njega, kao i jesu li tužitelji mogli temeljem čl. 1463 OGZ-a biti poštene posjednice i steći pravo vlasništva dosjelošću posjedujući predmetnu nekretninu duže od 40 godina, a posebice primjenom odredbi čl. 159. st. 4. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?
5. Je li drugostupanjski sud morao voditi računa o zaštiti vlasništva iz čl. 1. st. 1. Protokola iz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda prema kojemu svaka fizička ili pravna osoba ima pravo mirno uživanje svojeg vlasništva te se nitko ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava kod činjenice da su tužiteljice stekle pravo vlasništva dosjelošću imajući svijest o tome da su spornu nekretninu naslijedili od svog prednika koji je njezinim vlasnikom postao ex lege 1946. g. i u kontinuiranom su, nesmetanom i poštenom posjedu, primjenom čl. 388 st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?”
2. Kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelji se u odnosu na postavljena pravna pitanja pozivaju na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1326/2022 od 17. siječnja 2023. i Rev-2877/2019 od 4. srpnja 2023. smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u navedenim odlukama.
3. Tužitelji su naveli da im je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo sadržano u čl. 1. Protokola br. 1 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: EKLJP) i to pravo vlasništva.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. U prijedlogu za dopuštenje revizije, prema ocjeni ovog suda, nije riječ o važnim pravim pitanjima u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
6.1. Naime, u odnosu na postavljena pravna pitanja, uz to što su ta pitanja usko vezana za činjenične okolnosti konkretnog slučaja, valja reći da je u ovom predmetu žalbeni sud u svojoj odluci dao jasne razloge na okolnost imaju li tužitelji valjanu pravnu osnovu za sjecanje realnog dijela nekretnine kao odlučnog pravnog pitanja u ovom predmetu, pri čemu je osporena odluka donesena u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište drugostupanjski sud obrazložio je na valjan i prihvatljiv način, te se tužiteljima ukazuje da drugostupanjski sud u smislu čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenog dužnosti.
6.2. Uz navedeno, a u vezi iznesenih razloga važnosti postavljenog pitanja, valja reći da u odlukama ovog suda Rev-1326/2022 od 17. siječnja 2023. i Rev-2877/2019 od 4. srpnja 2023. na koje se revidenti pozivaju, nije izraženo pravno shvaćanje koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u pobijanoj odluci, obzirom da se radi o odlukama u kojima su revizije odbačene jer nije bilo pretpostavki za njihovo meritorno razmatranje, a odnosu na nižestupanjske odluke koje su prethodile revizijskim valja reći da ocjena zakonitosti i poštenja posjeda u odnosu na različite fizički odijeljene dijelove nekretnina ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.
7. S tim u vezi, tužitelji ističu da im je postupanjem drugostupanjskog suda povrijeđeno temeljno pravo na mirno uživanje imovine zajamčeno čl. 1. Protokola 1. uz EKLJP. Ovaj sud primjećuje da se postupak pred nižim sudovima odnosi na tipični građanskopravni spor te da drugostupanjska odluka nije očigledno nezakonita, arbitrarna niti očito nerazumna. Dakle, tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo vlasništva.
8. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koje tužitelji smatraju važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 8. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
