REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1771/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. V., OIB …, iz Š.,
…, zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. B. i D. J. iz N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-55/2022-2 od 17. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-58/2019-54 od 26. svibnja 2022., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-55/2022-2 od 17. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-58/2019-54 od 26. svibnja 2022.
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, navodeći da je revizijski sud već odlučio u drugim identičnim predmetima o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice te potražuje trošak sastava odgovora na prijedlog.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pitanja nisu pitanja kakva je imala u vidu odredba čl. 385. st. 1. ZPP. Naime, navedena pitanja koja postavlja tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije usmjerena su na osporavanje činjeničnih utvrđenja i zaključaka drugostupanjskog suda, kao i isticanje prigovora glede bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, pa time ta pitanja koja postavlja tuženica nisu pitanja koja bi bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
3.1. Osim toga, u odnosu na postavljena pitanja tuženica nije izložila odgovarajuće razloge važnosti. Navedeno stoga što odluka Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3058/2021 od 14. prosinca 2021., na koju se tuženica pozvala kao razlog važnosti, nije donesena u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a u ostalim odlukama (revizijskog suda Revr-753/09-2 od 17. studenoga 2009. i Revr-1127/13-2 od 11. svibnja 2016.) koje tuženica navodi kao razlog važnosti u prijedlogu za dopuštenje revizije nije niti izraženo pravno shvaćanje koje bi bilo suprotno pravnom shvaćanju iz pobijane odluke.
4. Tuženica je predmetni prijedlog za dopuštenje revizije podnijela sadržajno i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, navodeći da su sudovi u cijelosti arbitrarno donijeli odluku sukladno traženju tužitelja, neovisno o stvarno odrađenim i plaćenim satima rada, čime da je povrijeđeno pravo tuženice na pravično suđenje.
4.1. Naime, odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4.2. Međutim, s obzirom da tuženica država (iako ista može biti stranka u postupcima pred redovnim i specijaliziranim sudovima ustrojenim na temelju Zakona o sudovima) ne može isticati povredu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, jer po naravi stvari nije moguće da državi budu povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode, to tuženica Republika Hrvatska nije ovlaštena na podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP (u tom smislu i Ustavni sud Republike Hrvatske primjerice u odlukama broj U-III- 2154/2007 od 5. studenoga 2009., U-III-1709/2009 od 5. ožujka 2013. i dr. te ovaj sud u odluci broj Revd-3945/2023 od 13. prosinca 2023.).
5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja, dok je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti, na temelju odredbe čl. 389.a st.
1. i 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
6. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužitelju nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke rješenja.
Zagreb, 8. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.