REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1800/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Đ. D. iz D., OIB ... i 2. tužiteljice I. S. iz D., OIB ..., koje zastupa S. Š., odvjetnik u D., protiv tuženika Grada Dubrovnika, OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u D., radi brisanja upisa, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Zk-560/2021-3 od 16. veljače 2023., u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 772/2016 od 15. siječnja 2021., na sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Varaždinu, citirane u uvodu ove odluke, u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda također citirana u uvodu ove odluke.
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3.1. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), prema ocjeni ovog revizijskog suda prijedlog ne sadrži jasno naznačene razloge važnosti u odnosu na postavljena pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3.2. Tom odredbom je propisano da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito: - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
3.3. Kao razloge važnosti tužitelji naznačuju da o postavljenim pitanjima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
3.4. Isto tako predlagatelji izlažu svoje nezadovoljstvo pobijanom odlukom analizirajući utvrđene činjenice i navodeći svoj pravni pristup predmetu spora.
3.5 To sve nisu razlozi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Predlagatelji nisu naznačili da bi bilo riječi o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili da bi se radilo o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske a praksa viših sudova nije jedinstvena ili da je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena. Razlog da nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili osporavanje iznesenih shvaćanja u pobijanoj odluci, u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ako nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz citirane odredbe čl. 385.a ZPP.
3.6. Dakle, u suštini, u ovoj pravnoj stvari ne problematizira se da bi u vezi postavljenih pitanja postojala različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, da odluka odstupa od prakse ovog suda (ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu), što je osnovni smisao revizijskog postupka. Zbog toga je ocijenjeno da u odnosu na postavljena pitanje nisu uopće jasno naznačeni razlozi važnosti.
4. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i to u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava na koje se tužitelji pozivaju (pravo na jednakost pred sudovima, pravo na pravično suđenje, pravo vlasništva, pravo na razmjerno ograničenje slobode ili prava) valja istaći da svojim navodima iz prijedloga tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, zbog osobito teških povreda postupovnog prava ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa tako ni ona na čiju povredu se oni u prijedlogu pozivaju. Vezano za navedenu osnovu oni u prijedlogu također samo izražavaju nezadovoljstvo pobijanom odlukom, ističući svoje viđenje primjene materijalnog prava.
5. Stoga prijedlog za dopuštenje revizije ne sadržava jasno naznačene razloge važnosti pravnog(ih) pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, pa je isti u tom dijelu odbačen na temelju ovlasti ovog suda iz odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, a u odnosu na temeljna ljudska prava na temelju ovlasti iz odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.
Zagreb, 8. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
