REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1888/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. Š., OIB … iz P., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Požegi, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-47/2023-2 od 16. siječnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-735/2021-9 od 19. prosinca 2022., na sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se tužitelju revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-47/2023-2 od 16. siječnja 2024. zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Je li tužitelj privremeno radeći u Zatvoru u P. radio unutar obuhvata svog zatvora/kaznionice (kaznionice u P.) odnosno unutar svog radnog mjesta zbog čega ne bi imao pravo na dodatak za rad na terenu ili je obavljao rad izvan mjesta svoga rada i boravka zbog čega mu pripada pravo na dodatak za rad na terenu bez obzira na rješenje o privremenom rasporedu na rad u drugo mjesto rada“?

Obrazloženje

1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-47/2023-2 od 16. siječnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr- 735/2021-9 od 19. prosinca 2022.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

1. „Je li za pitanje privremenog premještaja na rad mjerodavna odredba članka 31. stavak 8. Zakona o izvršenju kazne zavora („Narodne novine“, broj 14/21) ili odredbe članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/17., 12/18., 2/19.119/19 i 66/20)“?

2. „Je li tužitelj privremeno radeći u Zatvoru u P. radio unutar obuhvata svog zatvora/kaznionice (kaznionice u P.) odnosno unutar svog radnog mjesta zbog čega ne bi imao pravo na dodatak za rad na terenu ili je obavljao rad izvan mjesta svoga rada i boravka zbog čega mu pripada pravo na dodatak za rad na terenu bez obzira na rješenje o privremenom rasporedu na rad u drugo mjesto rada?

3. „Smatra li se privremeni raspored na rad u drugu ustanovu radom na terenu“?

4. „Može li privremeni premještaj na rad u drugu kaznionicu, odnosno zatvor odnosno centar biti razlog da se raspoređenom državom službeniku odnosno namješteniku kaznionice, zatvora odnosno centra ne prizna pravo na dodatak za rad na terenu“?

5. „Može li se stalno mjesto rada smatrati mjesto rada gdje je državni službenik privremeno raspoređen ili se stalnim mjestom rada, unatoč tome rasporedu, smatra mjesto rada gdje je tužitelj stalno raspoređen na rad rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, a to je ustrojbena Kaznionica (Zatvor) P., s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa i Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa u nadležnosti ustrojstvene“?

6. „Mogu li se poslovi na koje je državni službenik privremeno raspoređen, smatrati poslovima stalnog radnog mjesta tužitelja na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojbene jedinice u koje je raspoređen, utvrđenu u aktu u unutarnjem ustrojstvu državnog

tijela (čl. 56. st. 1. i 2. KU)“?

7. „Je li sud pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka, u slučaju kada je stranka postupka država, zastupana po državnom odvjetništvu, dužan provesti test razmjernosti i za dosuđeni trošak postupka odnosno ispitati predstavlja li nalog stranci da snosi puni iznos troška postupka zastupanja države u postupku nerazmjerno ograničenje prava stranke na pristup sudu, te uzeti u obzir relevantna stajališta Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda o mogućoj povredi prava na pristup sudu u slučajevima kada se cjelokupni trošak države prevaljuje na teret fizičke osobe (tužitelja)?“.

Kao razlog važnosti navodi različita pravna shvaćanja drugostupanjskih sudova.

Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i zbog toga što smatra da su mu pobijanom presudom povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode zajamčena člancima 29. stavkom 1. i člankom 48. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), kao i članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06; dalje: Konvencija) i čl. 1. Protokola 3. uz Europsku konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. 1. ZPP-a zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem postoji različita pravna shvaćanja izražena u odlukama drugostupanjskih sudova te je pravno shvaćanje iz pobijane presude suprotno pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom u presudi broj Rev-1199/2022-2 od 13. ožujka 2024. u kojoj je odlučivano o reviziji po dopuštenju. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP riješiti kao izreci. Za ostala pravna pitanja i povredu Ustavnog i Konvencijskog prava uzima se da je prijedlog povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 8. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.