REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2026/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB 36162371878, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-517/2022-3 od 11. siječnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj Pr-21/2020-24 od 6. svibnja 2022., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-517/2022-3 od 11. siječnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj Pr-21/2020-24 od 6. svibnja 2022. tužitelj je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"1) Je li u konkretnom slučaju, tuženik dužan isplatiti naknadu terenskog dodatka (dodatak za rad na terenu) tužitelju ako ga je NALOGOM (a ne rješenjem o premještaju) uputio na rad u drugu policijsku postaju?
2) Je li u konkretnom slučaju tumačenje Zajedničke komisije ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, te kad se isti dostave podnositelju (tužitelju) i potpisnicima istog ugovora, pa su se isti dužni pridržavati danog tumačenja, kako i zaključuje VSRH u svojoj odluci Revr-401/17, u kojem se navodi da tužitelju pripada pravo na isplatu naknade terenskog dodatka (dodatka za rad na terenu), pa su time sudovi neosnovano naveli da je tumačenje komisije u konkretnom slučaju prekoračila svoje ovlasti tumačenjem iste, a isto tumačenje nije nejasno kako zaključuju niži sudovi?".
1.1. Tužena nije podnijela odgovor na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.
2.1. Pravno pitanje navedeno pod brojem 1. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što se to pravno pitanje odnosi isključivo na okolnosti konkretnog slučaja.
2.2. Niti pravno pitanje navedeno pod brojem 2. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. I to se pravno pitanje odnosi isključivo na okolnost konkretnog predmetnog slučaja. Kako kroz to pravno pitanje tužitelj ukazuje na pravno shvaćanje ovog revizijskog suda naznačeno u odluci broj Revr-401/2017, ovdje je za ukazati da nižestupanjske presude nisu utemeljene na pravnog shvaćanju koje bi bilo protivno pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda izraženog u toj odluci. Naime, u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi nisu izrazili pravno shvaćanje da se stranke iz kolektivnog ugovora ne bi bile dužne pridržavati danog tumačenja Zajedničke komisije. Prvostupanjski sud tek je ispitivao ovlasti Zajedničke komisije u tumačenju odredaba kolektivnog ugovora, no tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije u tom pravcu ne naznačuje pravno pitanje, a niti iznosi razloge važnosti takovog pravnog pitanja u smislu odredbe 385.a st. 1. ZPP.
3. Slijedom navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 8. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
