REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1969/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Raiffeisenbank Groß St. Florian-Wettmanstatten eGen, OIB: 39846186666, Marktstraße 3, 8522 Groß St. Florian, Republika Austrija, zastupan po punomoćniku Nikoli Remenaru u Odvjetničkom društvu Remenar & Remenar j.t.d. Zagreb, protiv ovršenika BP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sanji Smontara, odvjetnici u Varaždinu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, odlučujući o prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž Ovr-386/2020-3 od 17. siječnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-451/2019-9 od 7. rujna 2020., na sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

Odbija se prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Ovršenik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž Ovr-386/2020-3 od 17. siječnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Varaždinu, broj Ovr-451/2019-9 od 7. rujna 2020. postavljajući pitanje koje drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koje glasi:

„Da li preslika zadužnice koja preslika nije ovjerena po javnom bilježniku, predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona, te treba li dopustiti zapljenu i prijenos novčanih sredstava odnosno provedbu ovrhe na novčanim sredstvima putem Financijske agencije temeljem obične preslike zadužnice sukladno čl. 5., 12. i 21. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima?“

2. Kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se u odnosu na postavljeno pravno pitanje poziva na odluku Županijskog suda u Šibeniku broj Gž Ovr-481/2020-2 od 13. studenog 2020. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2377/14-2 od 12. prosinca 2017. smatrajući da pobijano rješenje odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u navedenim odlukama.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije ovrhovoditelj predlaže isti odbaciti, podredno odbiti.

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije, prema ocjeni ovog suda, nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

5.1. Naime, postavljeno pitanje polazi pogrešne pretpostavke da je dopuštena provedba ovrhe na novčanim sredstvima putem Financijske agencije samo na temelju preslike zadužnice, kraj utvrđenja da se izvornik zadužnice broj OV-23194/07 od 11. prosinca 2007. već po ranijem zahtjevu za izravnu naplatu nalazi kod Financijske agencije te da iako je ovrhovoditelj uz zahtjev za izravnu naplatu priložio presliku zadužnice, Financijska agencija može provoditi ponovnu naplatu na temelju zadužnice koja se u izvorniku već nalazi kod nje.

5.2. Uz navedeno, a u vezi iznesenih razloga važnosti postavljenog pitanja, valja reći da je u odluci ovog suda odluci broj Rev-2377/14-2 od 12. prosinca 2017. izraženo shvaćanje prema kojemu se na temelju ovjerene preslike zadužnice, kada se zadužnica koristi kao ovršna isprava može pokrenuti ovrha pred nadležnim sudom, a što nije podudarna činjenična i pravna situacija kao u ovom predmetu. U odluci Županijskog suda u Šibeniku broj Gž Ovr-481/2020-2 od 13. studenog 2020. izraženo je pravno shvaćanje da je u skladu s odredbama članka 21. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18), Agencija dužna čuvati osnovu za plaćanje tri godine od dana kada je Agencija prestala provoditi ovrhu radi obustave, s tim da ovrhovoditelj ili ovršenik kada je ovlašten na temelju zakona može u roku iz stavka 1. tog članka od Agencije zatražiti vraćanje osnove za plaćanje, a ako ovrhovoditelj ili ovršenik ne zatraži vraćanje osnove za plaćanje, Agencija je može uništiti. Dakle, točno je da ovrhovoditelj u tom roku od tri godine može zatražiti vraćanje osnove, ali isto tako ako nije uništena nije dužan tražiti vraćanje iste da bi ju ponovno podnosio, već može uz zahtjev za izravnu naplatu priložiti presliku zadužnice, uz naznaku da se izvornik već nalazi kod Agencije, a što ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 8. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa